Ispovijest

Vedrana Rudan: ‘Na neki mi je perverzan način drago što imam rak’

M. Č.

Foto: Ana Križanec

Foto: Ana Križanec

Književnici je prošle godine dijagnosticiran karcinom žučnih kanalića



Hrvatska književnica Vedrana Rudan nerijetko piše tekstove bez cenzure koje mnogi rado čitaju, a u posljednjem je podijelila svoje trenutno stanje i razmišljanje.


Podsjetimo, Rudan je početkom svibnja prošle godine objavila da joj je dijagnosticiran karcinom žučnih kanalića.


,,Umirem. Nije fer ovo pisati kad imaš onkologa, dr G. se zove, ne smijem mu spomenuti prezime. Šteta. Zove se kao meni najdraža ribica. Zato što mislim da umirem, eto, G, ispravljam se, želim biti bliže svom mužu.




Ušuškala sam se uz njega. Gledali smo izbore. Konačno sam shvatila ono što meni ipak sljepici godinama bode oči. Plenković je jednostavno glup čovjek. Glupan u najbanalnijem smislu“, započela je književnica.


,,Kako je spoznati da si smrtan, da ti zadnja ura bije, da imaš posebno rijedak rak koji ne oprašta nikome? Jedan od koraka je ulazak u onkološku dnevnu ambulantu riječkog KBC-a.


Šteta što što mnogi od vas ipak nikad u nju neće ući, a dokumentarci se snimaju na druge teme. Ljudi koje sam tamo srela srušili su moju tezu da nema dobrih ljudi. Toliko empatije, ljubavi, osmijeha, nježnosti, govorim o mladim ljudima koji tamo rade, u životu nisam srela i ta mi spoznaja briše strah od smrti“, nastavila je.


Progovorila je i o tome kako izgleda proces kemoterapije.


,,Svi dobijemo i marendu. Ne znam jesam li ikad s tolikim užitkom pojela sendvič i popila kefir kao na prošloj kemoterapiji. Ljudi se izmjenjuju, dečki i cure se smiju, bez žurbe i nervoze u nas guraju život“, napisala je, između ostalog.


,,Na neki mi je perverzan način drago što imam rak. Susret sa svim ovim ljudima vratio mi je vjeru u život. Baš sad kad ga gubim. Za mene i moju dušu bolje ikad nego nikad. Eto, morala sam ovo napisati vama zdravima koji imate tisuću problema, koji gledate izbore, koji mislite da su vam životi promašeni i da je svijet dolina suza.


Možda jest, dok si zdrav. Kad si na smrt bolestan okružen dobrim ljudima oko tebe bliješte žarke boje, srce ti je puno i na neki način shvatiš da si možda i ti dobar kad toliko dobrih o tebi brine. Hvala, dobri ljudi. Promijenili ste me“, zaključila je naposljetku.