Vanda Winter u mladosti nije imala kristaliziranu viziju o tome kamo i kuda će je život odvesti. Od prvotnih planova o studiranju stranih jezika, Vanda se kao sramežljiva djevojčica ipak odlučila okušati na pozornici usprkos svemu što je dotad znala. Danas, gotovo 20 godina otkako je započela vlastitu profesionalnu karijeru, ispostavilo se kako je to bila najbolja odluka za nju.

Danas je vrlo uspješna i svestrana vokalna solistica te akademska glumica s čitavim nizom projekata i uloga iza sebe: od komedija, drama, mjuzikla, dječjih predstava, radiodrama do rock opera, u kojima je nastupala uz brojne renomirane domaće glumce, orkestre i vrhunske glazbene vokaliste i instrumentaliste.

Od 2009. postaje stalna članica Komedijina ansambla, a u međuvremenu je nastupala na televiziji i filmu, pokrenula samostalnu glazbenu karijeru te osvojila niz nagrada, među kojima se ponajviše ističu dvije Nagrade hrvatskog glumišta, prva 2008. za izvanredan doprinos mladih umjetnika do 30 godina za ulogu Ljepotice Belle u mjuziklu »Ljepotica i zvijer« u produkciji GK-a Trešnje, te druga 2011. za ulogu Nastenjke u radiodrami Hrvatskoga radija »Bijele noći« F. M. Dostojevskog.

Prošlog je vikenda u koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog održana svečana premijera mjuzikla! Ljepotica i zvijer«, ovaj put u produkciji kazališta Komedija, gdje je glavna ženska uloga ljepotice Belle ponovo pripala Vandi. U razgovoru za naš list ispričala nam je iz prve ruke kako su tekle pripreme za predstavu, ali se prisjetila i svojih početaka, kao i prošlih uloga, od serije »Stella« do »Gubec-bega«, te otkrila zašto voli negativne likove, koje su joj uloge promijenile život i još puno, puno toga.

Scenska igra

Što se sve promijenilo u usporedbi s 2006. godinom, kada ste prvi put glumili Ljepoticu Belle?

– Promijenilo se kazalište, umjetničko vodstvo, te partneri i partnerice. U Komedijinoj produkciji predstavu je režirao i koreografirao svjetski renomirani baletni koreograf Leo Mujić kojemu je ovo bila prva režija mjuzikla, uz asistenciju Balinta Rauschera, inače solista iz Baleta HNK-a Zagreb. Orkestrom ravna maestro Krešimir Batinić koji je u Trešnjinu predstavu najprije došao kao student u funkciji korepetitora, a zatim je s njom diplomirao dirigiranje u klasi pokojnog maestra Šuteja.

Novi partneri u ulozi zvijeri su mi Ivan Glowatzky i Igor Drvenkar, dok se u ulozi Gastona izmjenjuju Fabijan Pavao Medvešek i Matko Knešaurek. Iskreno, ne znam tko je od svih njih bolji i susretljiviji u zajedničkoj scenskoj igri, kao što moram pohvaliti i Bugu Mariju Šimić s kojom se izmjenjujem u alternaciji, a koja se u svojem žanrovskom debiju pokazala kao pravo otkriće! 2006., kad sam na audiciji u Trešnji dobila ulogu Belle, a s njom i priliku da izmjenjujući se s tada već iskusnom Renatom Sabljak zaigram u Disneyjevom mjuziklu, bila sam studentica pred kraj druge godine glume, a u proteklih 16 godina dogodio mi se, najkraće rečeno – život. Lijepo je što sam nakon toliko vremena ponovo u mogućnosti obuti »stare« cipele, te preko njih testirati svoju zrelost i time možda zatvoriti jedan krug.

Za to ste 2008. osvojili i Nagradu hrvatskog glumišta. Jeste li ‘predosjećali’ da ćete osvojiti tu nagradu ili vas je iznenadilo?

– Nisam sigurna je li ikada dobro anticipirati nagrade, ali činjenica je da sam tada bila apsolventica, dakle na samom pragu jednog još neizvjesnog puta. Prema tome, moja očekivanja, a osobito govorimo li o nagradama, bila su skromna. Kad mi je taj trud ipak zabilježen u očima struke, bila sam, naravno, zahvalna i ponosna, no od nagrada se u suštini ne živi, i to je činjenica. Kao i to da one u ovom podneblju služe gotovo isključivo kao svojevrsna moralna podrška. Nema tu tektonskih pomaka u daljnjoj karijeri, kakve negdje, recimo, donose nagrade Oscar ili Tony. Jedina satisfakcija koja u ovom poslu i na našoj sceni ima dugi rok je trajanje i, naravno, neposredna reakcija publike.

Koliko se dugo pripremate za »Ljepoticu i zvijer«? S obzirom na to da je riječ o ogromnom projektu, je li bilo teško uskladiti se i surađivati sa svima, i onima na sceni i onima iza nje?

– Pripremamo se još od travnja, i to ozbiljnim tempom, koji je gotovo od samog početka nametnuo dvokratne probe. I to samo režijske i koreografske. Pjevačke probe, zborske probe, orkestralne, pa probe kostima… sve su se organizirale dodatno uz njih. Paralelno s time večernja scena Komedije, dakako, nije zamrla, nego smo redovito po rasporedu igrali i druge predstave s repertoara.

Tako da je iza nas generalno jedan vrlo intenzivan i indikativan period koji s punim pravom kontrira onoj uvriježenoj predrasudi o umjetnicima i državnim jaslama. Raditi, međutim, nije bilo teško, jer mislim da smo svi bili inspirirani i vrlo pozitivno raspoloženi prema materijalu. Novi gostujući redatelj pobudio je u nama interes i donio svježinu, ali i vrhunske kriterije koji su nam svima u ansamblu poslužili kao izazov.

Ekipa predstave “Ljepotica i zvijer”, Foto: INES NOVKOVIĆ

Pravac – Kaptol

TV karijeru započeli ste još 1998. u Turbo Limach Showu. Kakve uspomene imate na svoje televizijske početke? Jeste li oduvijek znali da želite biti glumica odnosno pjevačica?

– Nisam oduvijek znala. Zapravo, oduvijek sam planirala studirati strane jezike, ni najmanje ne povezujući lakoću s kojom sam ih izgovarala s glazbenim sluhom. Pjevala sam i plesala u folkloru, ali sam ustvari bila dosta sramežljiva i trebalo mi je najprije društvo da me svojom inercijom »povuče«, a zatim određeni inat da me emancipira, pa kad sam se s 14, i to protivno svemu kako su me dotad odgajali, odlučila za pozornicu, činilo mi se gotovo kao da ni nemam drugog izbora. I, ne zaboravimo, to su bile kasne devedesete s prijelazom na dvijetisućite kad su svjetskom pop-scenom suvereno vladali maloljetnici poput Backstreet Boysa i Britney Spears, pa mi se činilo i da za time već debelo kasnim.

Zanimljivo je da ste igrali u rock-operi »Gubec beg«, a i u mjuziklu »Kosa«. Kako ste se pripremali za te uloge? Možete li izdvojiti vama osobno najdraža sjećanja u vezi tih uloga?

– Bila sam, iz ove svoje perspektive, jako mlada s 18 i 19 godina. Priprema za »Kosu« gotovo da se i ne sjećam, osim da sam zbog probe u Komediji bez trunke dvojbe otišla s vlastite norijade. Ekipa se nakon okupljanja i slavljeničkog plesa u školskoj auli uputila tradicionalno prema Jarunu, a ja sam neopazice sjela na drugi tramvaj i pravac – Kaptol.

Sjećam se Vlade Štefančića koji nas je sve »probirao« i usmjeravao, te maestra Dinka Appelta koji mi je tada aktualnu dilemu oko upisa na fakultet glatko »prerezao« s idejom o studiju glume. Fazu Gubec – bega obilježilo je sazrijevanje odluke upravo o tome. Pamtim ga kao period prvog potpunog zaljubljivanja u teatar.

Je li rad na mjuziklu zapravo dobitna kombinacija za vas s obzirom na to da uključuje i glumu i pjevanje?

-Što se mene tiče, jest. Iako me zanimaju i druge forme i žanrovi, pa često gostujem izvan svojeg kazališta.

Potpuni autsajder

Glumili ste u prvoj hrvatskoj glazbeno-dramskoj TV seriji »Stella« negativku Lanu Lovrentijev kojoj je jedini cilj biti uspješna i slavna, a prilikom ostvarenja tog cilja dolazi preko nepotizma. Je li vam bilo uzbudljivo glumiti negativku i kako pristupate negativnim likovima?

– Negativci su najinteresantniji, jer oni su obično pokretači dramskih sukoba. Lana mi je bila uzbudljiva i zato što je imala jasan luk, od nesigurne, nesretne, izmanipulirane djevojčice koja ne zna kamo bi sa sobom od količine zatomljenog bijesa do mlade djevojke koja nakon procesa iskupljenja pronalazi svoj pravi glas i oslobađa se. Rast i preokreti su uvijek zanimljivi, kao i bavljenje ljudskim slabostima. Glumac ulozi uvijek daje jedan dio sebe, ako ništa onda kroz pokušaj da se s njome poveže kroz analizu ili empatiju. Glumac privatno ne mora uopće biti sličan ulozi koju tumači, ali ga razlike među njima moraju zanimati i buditi određenu vrstu znatiželje.

Koje je vaše mišljenje o nepotizmu?

– Najvažnije mi je – i vjerujte, tako dobro spavam, jer znam da ga u priči o realizaciji onoga što danas jesam, nije bilo. Što god ljudi uvriježeno mislili o postizanju uspjeha u našoj zemlji, meni to nije bilo potrebno i hvala Bogu da nije – jer, ruku na srce, nisam ni imala nikoga tko bi me na taj način promovirao ili štitio.

U krugove kojima danas pripadam došla sam kao potpuni autsajder i jedino što mi je moglo otvarati vrata bilo je to što sam vrijedila, pa su me počeli trebati. Kad su drugi u pitanju ne zamjeram im i ne sudim ako je riječ o nekome tko također zaista vrijedi, a to je opet nešto što test vremena neminovno razotkrije. Netko ti može namjestiti priliku, posao, počistiti s vremena na vrijeme neki tvoj nered, ali ako ne vrijediš, ako tvoja kompetencija to ne može opravdati, jednostavno nećeš opstati.

Što vas je ponukalo na prihvaćanje te uloge i kako vam se život promijenio nakon toga?

– Svidjela mi se ponuda. I u smislu formata glazbene serije, koji je tada bio prvi kod nas, i u smislu uloge koja mi se učinila intrigantna. Svidjelo mi se čak i to što je Lana u scenariju opisana kao crvenokosa. Odmah sam se nekako vidjela u njoj iako tada još uopće nisam nosila crvenu kosu.

Život mi se promijenio u smislu da sam postala prepoznatljiva televizijskoj, dakle široj publici. U tom jednom zgusnutom periodu vremena zaredali su mi se zanimljivi nastupi kao izvedba Ave Marije na Trgu u povodu svečanosti ulaska u EU, nakon toga »Stella«, pa prva sezona licencnog showa »Tvoje lice zvuči poznato«, koja je tada oborila sve rekorde gledanosti. Ta se iskustva na granici fenomena, doduše, ne mogu i ne trebaju mjeriti s mojim bazičnim kazališnim »životom« i identitetom i iako ih sigurno ne bih odabrala na duge staze, donijela su mi mnogo dobroga.

Vaše je matično kazalište Komedija, u kojem ste trajno zaposleni već 13 godina, i u kojem ste glumili u 25 predstava, izbrojala sam! Jeste li igrali neku ulogu koja vam je ‘promijenila život’ ili je bila drukčija, zahtjevnija od drugih pa se po tome ističe?

– Svaka od njih je, u Komediji i izvan nje, na svoj mali »erodirajući« način dodala svoj udio u mijenjanju načina na koji sagledavam, pa i živim život. Zato volim kazalište, uloge u kojima sam iznenadila okolinu, jer me možda u tom svjetlu nitko nije očekivao, ali i sebe samu.

Budući da ste 2011. osvojili Nagradu hrvatskoga glumišta za ulogu Nastenjke u radiodrami Hrvatskoga radija »Bijele noći« F. M. Dostojevskog, zanima nas kako gledate na radiodramu kao umjetnički format?

– Obožavam radiodramu! I slušati je i raditi na njoj! To je žanr u kojem se cijeli teatar gradi i prenosi isključivo putem glasa i uha. Vidite poveznicu s glazbom?

Ljepotica i zvjer

Neovisno i anonimno

Bili ste i članica hrvatskog stručnog žirija za Eurosong 2010. godine. Te je godine pobijedila Njemica Lena Meyer-Landrut s pjesmom »Satellite«, a naša pjesma te godine bila je »Lako je sve« grupe Feminnem. Hrvatska je, iako nije bila u finalu, dala 12 bodova Turskoj. Jeste li obožavateljica Eurosonga, ako da – koji su vam dosadašnji pobjednici najdraži?

– Eurosong, oprostite mi na banalnoj iskrenosti, načelno smatram jednom kičastom manifestacijom koja je odavno izgubila dodir s natjecanjem u glazbi, ne znam, doduše, je li ga ikada i imala, i postala je gotovo isključivo platforma za javno izražavanje društveno-političkih načela Europe. Što i dalje ne znači da sudjelovati na njemu nije stvar određenog prestiža! No, bude mi gotovo smiješno kad slušam ljude koji se ljute zbog skromnih plasmana Hrvatske u posljednje vrijeme, sipajući žuć na naše izvođače i autore, stiliste i producente, prizivajući slavne uspjehe iz devedesetih, a pritom zaboravljaju da je Hrvatska tada u očima Europe bila zemlja u ratu.

Zato mi je drago da je ove godine pobijedila Ukrajina i mislim da je to jedino bilo ispravno bez obzira na to što se Eurosong iduće godine, nažalost, neće moći održati ondje. Eurosong u principu zaboravim vrlo brzo nakon njegovog održavanja, ali ga baš jako volim popratiti i uživati u trodnevnom showu dok traje. Obično mi se najviše svide izvođači koje nitko drugi ne doživi osim valjda mene. Te godine kad sam bila u žiriju, Turski alternativni rock-bend Manga su doduše bili i moj prvi izbor, ali, eto, Leni koja je na kraju pobijedila, nisam htjela dati ni boda koliko me iritirala!

Kakav je osjećaj bio odlučivati o pjesmi Eurosonga uime cijele Hrvatske i jeste li lako dolazili do dogovora s drugim sucima?

– Mislim da smo bodovali neovisno i anonimno, a onda su se ocjene zbrajale međusobno, i to televotingom. Ali bilo je to davno, pa me nemojte uzeti za riječ.

Čitajući sve vaše dosadašnje uspješne angažmane i projekte, pitam se – ima li nešto što još niste radili, a htjeli ste? Od filma, radija, televizije, kazališta, a i doista zvučnih naziva predstava »Mamma Mia!«, »Jesus Christ Superstar«, »Moji mjuzikli #2 Alfija Kabilja«, Brechtove »Opere za tri groša«…

– Sigurno ima! No, najviše volim iznenađenja! Najzahvalnija su!

Postoje li neki naslovi u kojima biste se voljeli okušati u budućnosti, neka draga drama?

– Ne znam točno. Katkad mislim da znam konkretne uloge i naslove, ali zapravo se ne volim fiksirati u tom smislu. I iskustvo mi redovito pokaže da to nije ni dobro. Pozicija glumca rijetko je da odabire, i najčešće mora biti odabran. Zato je važnije vječno biti znatiželjan i otvoren!

Ritam majke

Je li vam se radni tempo malo usporio nakon što ste postali majka?

– Pa i nije baš. Usporio se u prvo vrijeme pandemije, ali ja sam i tada našla način kako bih nastupala u online kazalištu, koje je inovativno osmislio i pokrenuo Marko Torjanac. Zadnjih godina, doduše, ne snimam, jer sam još uvijek rezervirana prema toj vrsti žrtvovanja, posebno zbog činjenice da u kazalištu idem iz projekta u projekt, takoreći, otkad sam zatvorila porodiljni. Prije majčinstva mogla sam si dozvoliti da kombinirajući kazalište i snimanje ne spavam i ne jedem i ne postojim ni za što drugo. Sada se više jednostavno ne mogu i ne želim dovesti u situaciju da na kraju dana nemam snage za svoje dijete.

Kad biste imali mogućnost promijeniti jednu stvar iz vaše profesionalne karijere, što biste promijenili, ako biste išta promijenili?

– Nisam sigurna bih li išta promijenila. Zapravo je lijepo to što s godinama i retrogradno samu sebe sve bolje razumijem.

Kakvi su vam kratkoročni planovi za budućnost? Gdje bismo vas sve mogli vidjeti ove jeseni?

– Nakon »Ljepotice« izlazim s premijerom novog singla i spota koji je momentalno već u fazi postprodukcije. Osim toga moći ćete me vidjeti na scenama kazališta Komedija, Histrion i KNAP-a. Ostalo prepuštam providnosti! Uvijek je dobro birala!