Niz vrijednih i značajnih nagrada koje je američka serija “Shogun” dobila krajem prošle i početkom ove godine skrenulo je pažnju ne samo na ovu seriju koja je hit bila u prvom dijelu prošle godine, već i na njenog davnašnjeg prethodnika, istoimenu seriju iz davne 1980. godine koja je početkom osamdesetih također nanizala brojne nagrade te bila ogroman hit svuda po svijetu. Nije stoga loše napraviti usporedbu ovih serijala, tim više što se iz tog sučeljavanja jasno vide i razlike ne samo u tehnici, već i one puno bitnije, u pristupu temi upoznavanja s novom kulturom i načinom života.

Hit-roman

Serije se temelje na istoimenom velikom hit-romanu koji je 1975. godine objavio američki književnik James Clavell. Svoje zanimanje za kulturu i povijest Japana Clavell je iznio kroz priču smještenu na početak 17. stoljeća, točnije 1600. godinu, kad se nakon velike oluje na istočni japanski otok Ajiro nasuče nizozemski brod Erasmus na kojem je pilot (peljar) Englez John Blackthorne, sposoban mornar koji se u avanturu odlaska u nepoznatu odlučio i stoga jer njegova domovina želi bitno poboljšati trgovačke odnose s Japanom, odnose koji su do tog trenutka pod velikom dominacijom Portugala i Španjolske.

Nedugo po nasukavanju Blackthornea i ostale članove posade zarobljavaju japanski vojnici lokalne samurajske postrojbe i ne odnose se prema njima nimalo blago. Naime, za Japance su ti bijelci prljavi i smrdljivi barbari, tek stepenicu iznad životinja. No, Blackthorne ima sreću da ga uoče te će brzo, zahvaljujući spletu okolnosti i sreći koja ga stalno prati, postati dio vojske velikaša i vojskovođe Toranage. Štoviše, nakon što dva puta spasi život japanskom moćniku steći će ne samo ugled, već postaje i shogun, visoki vojni zapovjednik samurajskih postrojbi u okviru kojih će se dodatno itekako dokazati u brojnim bitkama za vlast koje njegov gospodar Toranaga vodi protiv ostalih značajnih japanskih velikaša, posebno Ishida Kazunare, vladara Osake.

Veliku pomoć u svemu što radi pružat će mu lijepa prevoditeljica Mariko, japanska kršćanka koja će mu uvelike pomoći ne samo da se prilagodi do tog mu trenutka potpuno nepoznatoj i za njega krajnje čudnoj kulturi, već i da polako provodi svoje ideje o širenju engleskih i utjecaja protestantizma. Naravno, između njih će dvoje početi plamtjeti i iskre ljubavi, istina zabranjene jer ona ima muža, a on je, ipak, samo barbarin!

Sukob civilizacija i kultura

Eto, to su oni najosnovniji okviri radnje koja, naravno, nudi brojne događaje i zaplete, od ljubavnih do ratnih te donosi velike količine napetosti i neizvjesnosti koja izvire ne samo iz spomenutih nastojanja glavnih likova, već i iz činjenice da svako djelovanje prati sukob različitih civilizacija i kultura koje – što je i znakovito i zanimljivo i crnohumorno – onu drugu smatra čudnom, barbarskom, sirovom. Clavell je, nedvojbeno, napravio dobar roman čiji su temelji istiniti.

Lik Blackthornea utemeljen je na životu engleskog pomorca i ratnika Williama Adamsa koji je stekao u Japanu za strance rijedak status samuraja i to u okviru vojnih postrojbi zapovjednika i velikaša Tokugawe Ieyasua koji je pak Clavelu poslužio kao temelj za lik Toranage, dok je lik Mariko utemeljen na životu Hosokawe Gracia, japanske plemkinja katoličke vjere.

No, kako je sve to pretvoreno u TV serije? Nova verzija (deset epizoda) koju potpisuje producentska TV kuća FX osvojila je više nagrada od 44 godine starije prethodne. To pak znači da su autori scenarija i prilagodbe knjige u format serije, a to su Rachel Kondo i Justin Marks, napravili dobar posao, kao i režiseri i svi glumci. Ne vidi se to samo iz brojnih nagrada, već i iz činjenice da je prošlogodišnja verzija, za razliku od one iz 1980. godine, pobrala velike pohvale i u Japanu gdje su i kritika i publika konstatirali da je sukob različitih civilizacija i kultura prikazan puno realnije od 44 godine starog prethodnika.

Shogun s FX potpisom znatno je više okrenut pokušaju razumijevanja japanske kulture, filozofije, načina života i razmišljanja, a kad se tome dodaju i silne mogućnosti suvremene tehnologije (iznimno dobre scene potresa, kao i masovnih scena vojnih sukoba), onda je jasno zašto se novi “Shogun” smatra boljim od starog, mada su u prvoj verziji glavne uloge imali znatno poznatiji glumci.

Narator Orson Wells

U novoj verziji izvrstan je britanski glumac i kantautor Cosmo Jarvis koji lik Johna Blackthornea ne predstavlja kao romantičnog pomorca spremnog na prihvaćanje tuđe kulture, već inteligentnog, često i bezobzirnog pojedinca koji nastoji sačuvati vlastiti život u uvjetima koji mu nimalo ne odgovaraju i u kojima, primjerice, samo zbog toga jer se nije naklonio nekom velikašu, može doslovce izgubiti glavu.

Odličan je u ulozi moćnika Toranage japanski glumac Hiroyuki Sanada koji portretira lik surovog, ali itekako inteligentnog velikaša koji shvaća da mu “Barbarin”, kako nazivaju Blackthornea, može pomoći i svojim vojno taktičkim znanjem, ali i u zauzimanju boljeg položaja prema do tog trenutka nedodirljivim katoličkim misionarima koji određuju pravila trgovine Japana s ostatkom svijeta. Napokon, sjajna je i japanska glumica i pjevačica Anna Sawai koja uspijeva iskazati i krhkost i snagu žene koja je, kao i Blackthorne, u stalnoj životnoj opasnosti, kako od grubog supruga, tako i od opasnog dvorskog sustava gospodara Toranage.

I dok nova verzija bilježi mahom pohvale, njen davnašnji prethodnik bio je popularan posvuda po svijetu, osim u Japanu! Iako je TV serija iz 1980. bila, do tog trenutka, jedina američka filmska ili TV produkcija snimljena u cijelosti u Japanu, reakcije Japanaca najčešće su bile negativne jer se, tvrdili su mnogi, Japan ne prikazuje realno, već pomalo kolonizatorski nadmeno i rasistički bahato. Naravno da to nije bilo drago produkcijskoj kući Paramount Television za koju je scenarij po Clavellovoj knjizi napravio Eric Bercovici, svih pet epizoda režirao je ugledni Jerry London, a u glavnim ulogama nastupili su Richard Chamberlain kao Blackthorne, Toshiro Mifune kao Toranaga te Yoko Shimada kao Mariko, a tekst naratora čitao je glavom i bradom legendarni Orson Wells!

Japanske “igre prijestolja”

Koja je serija bolja, ipak je stvar ukusa. Nedvojbeno “Shogun” odlično prikazuje feudalni Japan. Ove moćne TV serije govore o “igrama prijestolja” i surovoj te često i smrtonosnoj borbi za vlast, ali i o spoju različitih ljudskih karaktera i kultura. Vrlo je pohvalno da se ostalo u okvirima Claverovog originala, ali ipak dalo nešto svoje, kako u priči, tako i u odnosu prema temama, od osobnih odnosa punih emocija i psihološke napetosti, do opasnih vojnih strategija i pohoda. Definitivno, obje su serije poseban pogled na klasik suvremene književnosti pri čemu je, to ipak treba istaknuti, nova verzija puno prihvaćenija u Zemlji Izlazećeg Sunca. Naravno, najbolje je pogledati obje!