DO POSLJEDNJEG ATOMA

Uskoro film o legendarnom pulskom rock bendu: snima se dokumentarac o grupi Atomsko sklonište

Tea Tidić

Foto: Tea Tidić

Foto: Tea Tidić

Film Dušana Stojanovića i Lazara Stanivuka trajat će pedesetak minuta, a uz razgovore s članovima benda i ljudima koji su označili karijeru i glazbeni put sastava, bit će obuhvaćene i lokacije gdje su vježbali, nastupali i družili se



Legendarna pulska grupa Atomsko sklonište sve je bliže impresivnih pola stoljeća karijere – naime, osnovani 1976. godine u Puli, oni i danas koncertiraju, predvođeni basistom i pjevačem Brunom Langerom, s kojim su u grupi još i gitarist Matija Dadić (inače unuk nekadašnjeg bubnjara Atomaca) i bubnjar Eric Vojak.


To je samo jedan od povoda za snimanje dokumentarca, koji ovih dana u Puli pod naslovom »Do posljednjeg atoma« snimaju redatelji i scenaristi Dušan Stojanović i Lazar Stanivuk, koji u svom snimateljskom i redateljskom opusu već imaju pet-šest dokumentaraca, a za snimanja u Puli pomaže im i tonski snimatelj Zlatko Pančić. Koproducenti filma su Milan Rašula i Srpski kulturni centar.



Kultni izvođači na kultnom mjestu




Atomsko sklonište – Brunu Langera te nekadašnje članove Atomaca, bubnjara Sašu Dadića i klavijaturista i hammond orguljaša Eduarda Kancelara, zatekli smo na mjestu gdje su svirali nebrojeno puta – na terasi nekadašnjeg diska Uljanik.


– Nekad smo svirali svaki dan u klubu Uljanik – osim pjesama Atomaca, svirali smo i poneku obradu, Đoser je odlično pjevao i pjesme Thin Lizzyja i drugih bendova koje smo slušali, prisjetio se Bruno Langer.


Kako je sve to započelo, rekao nam je Lazar Stanivuk.


– Ideja se rodila kad smo gostovali na Festivalu srpske kulture u Srpskom kulturnom centru u Puli, gdje je Bruno Langer dolazio kao gost. Sprijateljili smo se i Dušan ga je pitao je li itko ikad snimao dokumentarac o Atomcima, i kad je Bruno Langer odgovorio da nije – odmah smo se ponudili da to učinimo, a Brunu se ideja jako dopala. Nadamo se da će do proljeća sve biti gotovo, kada planiramo i premijeru, koja će sigurno biti u Kulturnom centru u Novom Sadu te u Puli u Srpskom kulturnom centru, kaže Stanivuk.


U Puli se snima ukupno deset dana, film će trajati pedesetak minuta, a uz razgovore s članovima Atomskog skloništa i ljudima koji su uvelike označili karijeru i glazbeni put ovog sastava, dokumentarac će obuhvatiti i snimke s lokacija gdje su Atomci vježbali, nastupali i družili se. Također, dio će se snimati i u Novom Sadu i u Beogradu, a bit će tu i podosta arhivskog materijala iz privatne arhive Bruna Langera, kadrovi iz filma snimanog krajem sedamdesetih godina, koji je koncipiran kao niz spotova Atomskog skloništa…


– Pokušavamo ih okupiti u staroj postavi, da naprave zajednički koncert, možda za obljetničkih 50 godina da nastupe u Novom Sadu, gdje je sve i počelo. Nadamo se tomu, no još uvijek ih nismo nagovorili, rekao je Dušan Stojanović.



Iskusni svirači nikad ne miruju


Na ulazu u klub Uljanik tada, 1977. godine, članovi Atomskog skloništa dogovarali su se hoće li nastupiti na Boom festivalu u Novom Sadu. I upravo taj nastup predstavio je Atomsko sklonište široj publici. Danas, 46 godina kasnije, ista ekipa na istom mjestu pred kamerama oživila je taj trenutak.


– U četvrtak smo snimali na mjestu gdje je nekad bila kućica za tovara Sergiove none Foške u kojoj su održavali probe, pa u dvorani »Mate Parlov« gdje smo vježbali ispod tribina, pa kod mene doma, na Valovinama gdje smo svirali u bungalovima, u nezaobilaznom klubu Uljanik… Drago mi je da smo obišli sve te lokacije koje su bitne za rock’n’roll u našem gradu, rekao je Langer.


– Istini za volju, nikad nisam vjerovao niti da ću snimiti singl, a kamoli toliko albuma, nastupati diljem Europe i u Americi…, rekao je Langer na upit je li ikad zamišljao da će se o Atomcima snimati dokumentarac.


Iako iza sebe imaju poprilično sviračkog staža, Atomci nimalo ne miruju – uz snimanje dokumentarca, puno i sviraju, a nakon vrlo zaposlenog ljeta, kako saznajemo, Atomci će nastupiti u Dalmaciji, Beču, Münchenu…