Stručni žiri, brojni profesionalci iz svijeta televizije, produkcije kao i gosti iz kreativne industrije okupili su se u Puli, gdje su održali polufinalno ocjenjivanje za prestižnu Međunarodnu nagradu Emmy.

Žiri sastavljen od profesionalaca iz svijeta televizije, filma i produkcije, ocjenjivao je projekte unutar kategorije Najbolji glumac (Best Performance by an Actor), jedne od ukupno 16 kategorija koje se dodjeljuju za ovu nagradu.

Prema pravilima Međunarodne akademije za televizijsku umjetnost i znanost imena članova stručnog žirija, koji će u konačnici odrediti nominirane za 52. Međunarodnu nagradu Emmy, bit će objavljena kasnije. Nakon Dubrovnika i Atene, United Media, treći put zaredom domaćin je polufinalnog kruga žiriranja ove nagrade.

Žiri koji se okupio u hotelu Grand Brioni u Puli, čine Zrinka Jankov, Tatjana Pavlović, Momčilo Otašević, Slavko Sobin, Almir Kurt, Ivana Roščić, Ivana Vasilina, Josip Žuvan, Daniel Kušan, Kefalogianni Agapi i Nikki Bohm.

Među gostima koji su im se jučer kasnije pridružili je i regionalna zvijezda, argentinski glumac Ramir Blas poznat po brojnim španjolskim serijama i filmovima, a od domaćih snaga tu su Goran Bogdan, Nevio Marasović, Janko Popović Volarić i drugi.

– Nisam neki zagovornik toga da se glumce uspoređuje, govori koji je bolji, koji je loši, ili sad gledamo njih 600, kojih jedan mora biti najbolji… Ali onda mi je nekako bila i čast da su me zvali, to nešto govori o tome da cijene moj rad, valjda me smatraju kompetentnim za ovo raditi, a i zanimljivo mi je bilo vidjeti čime ću se voditi i zapravo uopće promisliti što to meni znači da je neko izvrstan glumac, jer se nikad nisam bavio time, razmišljao što čini glumca, kaže Slavko Sobin.

Jučer su cijeli dan gledali ono što je izabrano u prvom krugu, nakon čega onda odlučuju i glasaju između šest serija i televizijskog filma. Nije li to malo zamorno gledati? – Imam mali problem zato što ja vrlo lako čim upalim ekran, zaspem ali ovdje sjedimo uspravno i držimo se budnima i stvarno je selekcija izvrsna tako da je gušt gledati, plijeni te, želiš gledati, kaže Sobin.

Ovaj glumac poznat po serijama i filmovima, te i po pojavljivanju u spotu za pjesmu »Kiša« Nene Belana, kaže da kad vidi sebe na TV-u ugasi ekran. – Upravo zbog toga što svaki put u prošlosti kad sam se gledao bio sam toliko kritičan prema sebi, toliko strog, da sam shvatio da to nema smisla. Tako da se više ne gledam, nastavim se ne gledati. Obožavam raditi ovo, ali nemam se potrebu gledati, kaže on.

Slavko Sobin

Trud i rad

U žiriju je i Josip Žuvan, redatelj sjajnog filma »Garbura« za koji je prošle godine na Pulskom filmskom festivalu osvojio nagradu Breza za najboljeg debitanta.

– Zapravo nije naporno, užitak je, jer na neki način ne možeš zamisliti da ti je posao da cijeli dan gledaš serije ili filmove, te je to stvarno veliki gušt. Obično sam ja taj koji radi nekakav sadržaj koji se ocjenjuje, a sad sam u poziciji da ocjenjujem tuđi rad i tu pokušavamo svi biti maksimalno angažirani i fokusirani. Sami znamo na svojoj koži koliko je teško, koliko truda i rada treba da bi se napravio nekakav sadržaj i onda treba jako ozbiljno pristupiti, tome da onaj koji je najbolji, koji se najviše ističe da prođe dalje, kaže Žuvan.

Dok smo jučer pričali tek su odradili pola posla.

– Imam osjećaj da će biti zanimljivih stvari. Zanimljiv je ovaj opći koncept gledanja toliko stvari u jednom danu. To je isto dobar test za ono što gledaš koliko te zapravo nešto i dalje može zaintrigirati nakon što pogledaš već četvrti, peti sadržaj. Tako da je to mi isto jako zanimljivo. U našem poslu je najveći problem, i ono u čemu se najviše mučim, kako biti ponovo gledatelj. Kako se fokusirati, izbaciti te misli iz glave i gledati prvi put nešto kao gledatelj.

Jer tad dobiješ taj instinkt koji ti govori prvi kako voliš nešto i obično je najtočniji. Ja volim recimo kod drugog gledanja gledati kao profesionalac, gdje analiziram stvari, ali na prvo gledanje pokupiš emociju. Ali je to sve teže i teže. Mi gledamo svakodnevno dosta stvari, okruženi smo time, analiziramo. Drago mi je kad mi dođe nešto što mi ponovo probudi gledatelja u meni te shvatim da nisam samo analizirao kadrove i kako je to snimljeno, nego sam baš pratio likove i priču, ističe on.

Zanimljiv životopis među članovima žirija ima i bosanski glumac Almir Kurt.

– Baš malo prije Slavko Sobin kaže, »ja samo zamišljam kako neki drugi ljudi sjede i gledaju nas i kako je to čudno«.

Momčilo Otašević

Dio industrije

Naravno da je kad se baviš javnim poslom, znaš da si na osudi ili na pohvalu i komentaru što javnosti, što struke, i sve se te stvari, barem u našim poslovima, rade za publiku. I onda naravno da te zanima što će neko reći. Ako si ti dio te industrije, ne možeš reći da ti nisi publika, kaže Kurt kojem je ovo bio prvi dolazak u Pulu.

– Sletjeli smo, došli ovdje i onda smo predvečer otišli u Arenu, pogledali film, što je stvarno predivan osjećaj i ambijent, kaže Kurt koji je grafički dizajner i pravi reklame, to mu je osnovni posao. Sve ostalo i muzika i gluma mu je nekako kao hobi, ali to se razvilo te ljudi misle da se samo time bavi. Ove godine dobio je poziv iz Pozorišta Mladih u Sarajevu.

– To je prvi put da igram u kazalištu, jer su radili mjuzikl »Pinocchio« i to mi je bilo predivno. Autorica je Nina Kleflin iz Zagreba i stvarno je veliki projekt, super smo ga napravili i jedva čekam da nastavimo to igrati od listopada, kaže. Uz to pjeva i u bendu Carne čiji stil opisuje kao punk rock, s ekipom 50+, a u bendu je i Feđa Isović, autor serije »Lud, zbunjen normalan«, »Konak kod Hilmije« i filma »Halimin put«, a imaju u grupi i dva liječnika, te su prošle godine svirali na dočeku Nove godine prije Dubioza kolektiva.

Radna atmosfera