U Palachu su ovog petka nastupala dva rock trija – Letargija iz Stubičkih Toplica koja iza sebe ima EP „Psovka“ i riječki Lei čiji je prvijenac „Oživljavanje“ doživio svoju prvu promociju. Ova su dva benda u klub privukla lijep broj ljudi, i standardnih obožavatelja dobrog rocka, ali i obitelji i prijatelja. Premda je Letargija primarno došla pružiti podršku kolegama glazbenicima i zagrijati atmosferu, šteta bi bilo o njima ne napisati barem nekoliko rečenica, jer su doista bend čiji sirovi rock zvuk i hrapavi vokali zvone u glavi još barem nekoliko sati nakon slušanja.

Sa svirkom su započeli kada su i najavljeni, u 21 sat te iako u koncertnoj prostoriji u tom trenutku nije bilo ljudi koliko na šanku, atmosfera je već od početka bila poprilično dobra. Pjesme koje čine EP zvučale su sasvim dobro u izvedbi uživo, mada neizbježno vuku na Majke, ali najviše se pak istaknuo njihov novi materijal koji se nigdje još ne može poslušati, a koji odlikuje postmodernistički izričaj u najužem smislu – česte reference na popularnu kulturu, poput pankerizacije jinglea „Kad narastem bit ću televizor“ iz HRT-ove Parlaonice.

Između distorziranih riffova i tekstova koji evociraju razmišljanje o društvenim stanjima, našla se i jedna obrada pjesme „Na tragu“ Parafa, a koja se do kraja večeri pokazala još značajnijom nego što inače jeste.

Nakon kratke pauze na pozornicu su došli Lei i već u nekoliko minuta pokazali čari rock instrumentala, snažnih bas linija i karizmatičnog vokala, dok je publika pak pokazala neizmjernu podršku i svaku pjesmu pozdravljala velikim aplauzima i dobrim poznavanjem stihova. Frontmen Mauro Budak kazao je kako im je lijepo vidjeti sve ove ljude i dočekati promociju albuma nakon više godina rada, a svakako se pokazalo da im je sav trud omogućio da cijeli album izvedbu s iznimnom lakoćom i međusobnom usklađenošću.

Svih jedanaest pjesama s albuma oživjele su u petak u Palachu, a istakle su se svakako one koje publika zna i prije objave albuma, kao što su „Modra“ ili pak „Tišina“, no nisu se stopile i nezamijećeno prošle ni nešto dinamičnija i bržeg tempa „13“ kao ni „Prljava ljubav“ prepoznatljivog teksta.

Tijekom nastupa imali su i goste, a jedna od gošći bila je Linda Uran koja na albumu pjeva back vokale, a koja je na istaknutoj pjesmi „Djevojka s istoka“ u petak svirala i klavijature. Premda smo Uran navikli vidjeti i čuti kao vodeću vokalisticu, sjajna je bila i s bendom Lei čije je melodije nijansirano podebljala upravo tamo gdje treba. Između jedanaest pjesama „prošvercao“ se i jedan hommage u obliku ponavljanja stihova „pazi što vičeš“ iz pjesme „Javna kupatila“, pa smo tako u jednoj večeri svjedočili čak dvije reference na kultne Parafe što je svakako kulminiralo zaključkom o važnosti tog benda u ovome gradu i državi, i ovoj i onoj.

Nastup benda Lei pak je doveo do zaključka da je album definitivno živ i prisutan, da postavlja pitanja i uvlači se u svakodnevice ljudi, ali i da oni sami vidno uživaju u glazbi koju izvode, prepuštaju joj se i bez zadrške iznose ono što osjećaju.