Životna priča Mire Furlan, koja je preminula prošlog siječnja u 65. godini, iznesena u autobiografskoj knjizi “Voli me više od svega na svijetu” jedna je od najprodavanijih i najčitanijih knjiga u regiji. U knjizi je iznesen i odnos Mire Furlan s glumcem Radom Šerbedžijom i njegovom suprugom, redateljicom Lenkom Udovički.

Nova.rs objavila je ulomke iz knjige, uz kojima Mira Furlan opisuje okolnosti gostovanja u Teatry Ulyssess,  kojim na Brijunima upravljaju Šerbedžija i Udovički.

Furlan je prije točno 20 godina na Brijunima maestralno utjelovila Medeju, što je bio veliki vjetar u leđa novoosnovanom putujućem kazalištu. Iako se to čini kao “win-win” situacija, priča je puno kompliciranija, piše Net.hr.

Zvali smo ju, nije se usudila

Kada je Furlan 2021. godine prerano preminula od posljedica zaraze virusom Zapadnog Nila, Rade je izjavio: “Lenka i ja samo osnovali kazalište Ulysses 2001. godine i zvali smo je na prvu godinu otvorenja da igra u Kralju Learu, nije se usudila.

U to vrijeme smo zajedno živjeli u Los Angelesu, bili smo obiteljski prijatelji s njom i Goranom. Ali, ohrabrena uspjehom Kralja Leara sljedeće je godine pristala igrati glavnu ulogu u Euripidovoj Medeji u našem teatru.

Bljesnula je velikim sjajem, no bojala se nekih loših energija, koje su dolazile iz nacionalističkih krugova iz Hrvatske, žutih štampi, ali i u ozbiljnim novinama su pisali gluposti”, izjavio je tada Šerbedžija.

“No, bila je ohrabrena jednodušnim ovacijama cijele Hrvatske zbog njezinog povrataka u kazalište u Hrvatsku. Mira je bila sretna zbog toga i ako postoji neka pravda, onda je to ta božanstvena pravda gdje se pokazala ta solidarnost ljudi koja ujedinjuje ljude, koja daje najbolje od njih i oni daju najbolje od sebe.

Mira je dočekala da ponovno u svojoj domovini koju je voljela i obožavala, iz koje je nikla i odrasla i u koju je dolazila slobodno, igra u raznim projektima. Zbog toga sam sretan i mogu reći da se zaista radi o jednoj od najvećih glumica koju smo ikada imali u Hrvatskoj”.

Zašto sam bila toliko nemirna?

No, ako je suditi po autobiografiji, ona ovim glumačkim parom nakon početnog zanosa, više nije bila tako oduševljena.

U svojoj je autobiografiji napisala: “Zašto sam bila toliko nemirna? Zašto mi je sve to trebalo? Zašto mi stalno treba dokaz vlastite vrijednosti? Zašto ne mogu biti na miru? Takve su bile okolnosti i moje misli kad me nazvao Rade.

On je osnivao novi teatar na Brijunima u Istri, najprogresivnijem, najliberalnijem dijelu inače vrlo desničarske, konzervativne Hrvatske. Premda su mi sumnje i strahovi bili golemi, Rade me je uspio uvjeriti da su se u Hrvatskoj stvari promijenile, da će nas pustiti na miru da se bavimo dobrim, ozbiljnim poslom.

Obećao mi je da će me štititi od gladnih, senzacionalističkih i nacionalističkih medija”.

Naime, već je sljedeći dan prilikom snimanja osjetila potpuno zahlađenje i napete odnose.

“Sljedećeg dana za doručkom primjećujem da, iznenada, nitko ne želi sjesti sa mnom. Rade prolazi kraj mog stola i ne okrenuvši se da me pozdravi. Lenka me hladno gleda.

Svi drugi glumci gledaju svoja posla, i ne primjećuju da sam tu. Hm, razmišljam, u čemu bi mogla biti stvar? Na probi nitko ne kaže ni riječ. Svi se prave da je sve u redu.

Vibra se promijenila

Ali nema sumnje: vibra se promijenila. Lenka, blaga, dopadljiva žena, neočekivano počinje pokazivati svoje totalitarne crte. (Da li ih svi režiseri imaju?)

Crte zbog kojih se bunim gotovo nesvjesno, organski”, piše Mira Furlan u svojoj autobiografiji.

Dok je uvježbavala svoju prvu scenu, pokušala se što više unijeti u ulogu, učiniti je “osobnom i svojom, kako to glumci čine”, što se Lenki i Radi nije previše svidjelo.

“Nenadano Rade me zaustavi i vikne: ‘Ne možeš je tako igrati, iz svojeg osobnog bijesa. Medeja nije bijesna žena; ona je povrijeđena žena. Ne možeš koristiti ovu pozornicu ili ulogu da pokazuješ svoju ljutnju na Hrvatsku.

Ovo nije mjesto da rigaš vatru na Hrvate u publici'”, prenosi Mira Radine riječi te nastavlja s Lenkinima: “Moraš igrati ulogu kao nesretna, povrijeđena, ranjena žena. Ne kao gnjevna, bijesna žena’, govori Lenka.

(Po milijunti put zaključujem da činjenica da je ona žena ništa ne mijenja: previše se boji ženskog gnjeva, posebno ako ga se može protumačiti kao politički stav.) ‘Ali bez gnjeva i bijesa nema Medeje. Sjećate se što se događa na kraju?’, pokušavam ih uvjeriti”, piše Furlan u autobiografiji.

Kontinuirano maltretiranje

Kada je Furlan zamolila Udovički da scenu probaju kad ostanu same, Lenka je na nju podignula glas i rekla: “Napravit ćeš to SADA. Radit ćeš dok ne bude DOBRO”. Od riječi koje je Furlan napisala u nastavku, ledi se krv: “Sve u meni se buni.

Moji kolege sjede na klupama u malom kinu na otvorenom u kojem se održavaju probe (Tito je očito bio filmski fanatik), prateći ovu predstavu u predstavi s rezerviranim interesom: što će ona napraviti?

Da li će eksplodirati? Da li će otići? Tada još ne znam da je to tek početak kontinuiranog, suptilnog, pozadinskog, konstantnog maltretiranja koje će se javljati u različitim oblicima tijekom procesa proba”.

O svemu ovome, oglasio se i slavni glumac i pjevač.

“Ne želim davati izjave, razumite me”, kratko je prokomentirao Rade Šerbedžija za N1, ne pokazujući nikakav daljnji interes za ovom temom.