Na programima hrvatskih kina od 3. je ožujka nova američka drama “Cyrano” nagrađivanog redatelja Joea Wrighta koja donosi svevremensku ljubavnu priču o ljubavnom trokutu, a bazirana je na kazališnoj predstavi s kraja devetnaestog stoljeća o životu Cyrana de Bergeraca, francuskog pjesnika koji je živio i stvarao u sedamnaestome stoljeću.

Cyrano je, naime, čovjek ispred svoga vremena te zadivljuje poetičnošću i igrom riječi na verbalnom natjecanju, kao i mačevanju u dvoboju. Iako se primjetno ističe, on je ipak nesiguran u vlastiti izgled, te tako smatra da nije dostojan ljubavi odane prijateljice Roxanne kojoj želi priznati svoje osjećaje, no ona se na prvi pogled zaljubljuje u nekoga drugog. Ljubavni trokut između Cyrana, Christiana i Roxanne predstavlja jedan od najpoznatijih, jedan od kultnih ljubavnih trokuta. Dakle, središnja tema oko koje se sve vrti je ljubav na kojoj se sve temelji, kao i percepciji ljubavi.

KAKO STOJI u službenoj najavi filma, film ilustrira nekoliko tema – moć jezika, prevaru te kompleksnost odnosa u ljubavnom trokutu i unutarnju borbu u kojem se sučeljavaju vanjski izgled i unutarnja vrijednost. Po riječima redatelja Wrighta, film govori o tome koliko se često ne uspijevamo povezati s drugima iz straha kako će nas oni percipirati.

Jedan od glumaca, Peter Dinklage, rekao je kako je priča i više nego aktualna jer danas često ne živimo u stvarnosti, već stvaramo lažne profile.

– Iskreni iskaz emocija temelj je ove priče koja na neki utjelovljuje i današnji način života, jer često ne živimo u stvarnosti, a čovjek kreira neki lažan profil. Tematika filma je uvijek aktualna jer nekad, kao i sad, odnosno danas, nismo u stanju otvoreno priznati svoje osjećaje koje gajimo prema nekome, pa možemo reći kako je film je društvena preslika današnjice, kazao je Dinklage koji u filmu tumači Cyrana.

NAKON pogledane izvorne Rostandove kazališne drame, Erica Schmidt je adaptirala dramu Cyrano de Bergerac koju je, uostalom, pogledao i sam redatelj Wright, a ta “priča o dostojnosti zaprimanja ljubavi”, posebno ga se dojmila, kako je rekao. Redatelj je, nakon što je pogledao radnu verziju produkcije te drame u američkome kazalištu Goodspeed u Connecticutu u kojoj su glavne su uloge imali Peter Dinklage i Haley Bennet, bio posebno dirnut, zato što je ljubitelj kazališnih predstava općenito, no i filma o Cyranu. Kako je Wright rekao, Cryano je junak s manom; hrabar, duhovit i poseban. Nažalost, prati ga i veliki ponos koji ga sputava da slobodno izrazi ljubav prema voljenoj ženi. U originalnoj predstavi Cyrano je lik s iznimno velikim nosom, što mu je stvaralo nesigurnost u doživljavanju načina na koji ga okolina percipira s obzirom na fizičku manu.

– Peter Dinklage koji je u ulozi Cyrana, iako nema takav nos, najupečatljivije ilustrira bit priče i približava je modernoj publici, a svoju ulogu igra iznimno vješto i uvjerljivo, te portretira ljubavnog heroja uz dozu sirove stvarnosti, govori redatelj.

IZVORNA DRAMA sadrži dugačke monologe, pa su neki pretočeni u pjesmu, a sama glazba predstavlja srž drame. Kako je redatelj naglasio, sva glazba u filmu je snimana uživo, a glumci su na setu nosili slušalice putem kojih su mogli pratiti prethodno snimljen instrumental pjesama, a ponekad ih je glazbeno pratio i pijanist.

– Sve je snimano uživo dok su pjevali na setu uz prateću glazbu. Time smo ugradili intimnost u izvedbe te dočarali autentičnost trenutka što bi izostalo da su glumci koristili tehniku “lip-syncinga”. Ipak, snimanje uživo donosi i manje produkcije nedostatke poput sitnih zvukova u pozadini, pucketanje i neprikladno disanje. Upravo zbog toga glumci i njihova interakcija nas osvaja svojom živošću i ljudskošću, ističe Wright.

Osim u gradu Noto, snimalo se na sjeveru Sicilije, točnije na planini Etna koji je zapravo aktivni vulkan, a to predstavlja jednu od redateljevih najotkačenijih zamisli, no, kako je izjavio, želio je uhvatiti najatraktivnije panoramske kadrove samog grada Nota.

SNIMALO SE na nadmorskoj visini većoj od pet tisuća metara na kojoj je zrak iznimno rijedak, a zahvatila ih je i velika količina snijega tijekom snimanja, kao i erupcija vulkana koja je od one početne, sitne, za koju su govorili da nije značajna, prerasla u onu pravu erupciju vulkana pred kojom su morali bježati.

– Moja je želja bila, uz izbjegavanje smještanja radnje strogo uz 1640. godinu u kojoj se događa radnja u izvornoj predstavi, stvoriti sanjarski doživljaj trenutka, posebice zbog glazbe koja je suvremena. Željeli smo stvoriti kazališni ugođaj 17. stoljeća, a izbjeći dojam kao da se radi o kasnijem periodu 18. stoljeća.

Kreirali smo set s ciljem dočaravanje te barokne atmosfere korištenjem mnoštva ornamenata i uzoraka roze i zelene boje kako bi se što bolje uklopili u vizuru samoga grada, pojasnio je redatelj te nadodao kako su, što se tiče kostimografije, istraživanjem vrsta laganih tkanina koji su tada korištene u Francuskoj pokušali su što vjernije prikazati stilove iz tog razdoblja. No, nisu se ograničili na ono kostimografski simbolično samo za to vrijeme, već su se otvorili i modernom dizajnu, pojasnio je redatelj te poručio kako se nada da će publika prepoznati istinsko značenje ljubavi i ljepote, pojasnio je Wright.

PREMA IZJAVAMA glumaca, redatelja te ostale filmske ekipe, čini se kako su svi istinski uživali u stvaranju tog zanimljivog filma te donošenju povijesno-revizionistički složene ljubavne priče koja bi trebala, prema redatelju, pomoći da onim osobama koje volimo lakše govorimo o svojim osjećajima.