Na Prvom programu Hrvatske Radiotelevizije sutra navečer počinje prikazivanje prve sezone domaće inačice šoua The Voice Kids. Pandan je to poznatog svjetskog formata The Voice koji se u nas prikazivao četiri sezone i iznjedrio mnoga nova imena domaće scene, a u dječjoj inačici fokus je na glasovima djece od 8 do 14 godina.

Više od tisuću zainteresiranih uputilo je svoju prijavu, a 81 dijete pojavit će se u pet audicijskih emisija i tražiti svoj prolaz dalje. Mlade glasove procjenjivat će Vanna i Davor Gobac, otprije poznati mentori The Voicea, kojima se pridružuju Mia Dimšić i Marko Tolja.

U recima televizijskog priloga donosimo intervju s voditeljem The Voice Kidsa Ivanom Vukušićem. O usporedbi dvije inačice poznatog šoua, doprinosu kojeg čine djeca, ali i o teniskim radostima te drugim pojedinostima, razgovaramo s poznatim radijskim i televizijskim voditeljem.

Ivane, pred nama je prva epizoda The Voice Kids Hrvatska, a uskoro nas očekuje druga. Kako kao voditelj opisujete dječju inačicu popularnog The Voicea? Princip je isti, stoga ono što obilježava ovaj šou su djeca kao glavni likovi.

Ova verzija Voicea je na nekom ljudskom nivou skroz nevinija, iskrenija i spontanija te ima neku posebnu auru. Teško mi je objasniti. Zabavno je cijelo vrijeme i volim što sam dio ovoga.

Narav emisije je takva da se kao voditelj povezujete s mnogo kandidata. Posebnost ove sezone jest da su kandidati dobi 8-14 godina, stoga o kojim temama razgovarate s malim pjevačima i što vam oni govore? Kako se oni nose s tremom i ima li suza?

Ma samo im ponavljam da uživaju svake sekunde, jer će sve ovo proći tako brzo i toga će se kad narastu sa sjetom i ponosom sjetiti. Oni se često čude što nemaju veliku tremu, iako u tom trenutku hiperventiliraju samo što toga nisu svjesni. Suze se najčešće pojavljuju zbog ponosa roditelja i rodbine te na rastancima. To su one najiskrenije životne emocije. Svi smo pustili suzu. Teško je ostati imun na njih.

Koje pjesme biraju mladi kandidati The Voice Kidsa? Jesu li to dječje pjesme i njima poznate pjesme ili sve odreda „odrasle“ pjesme? Koliko su prisutne pjesme na stranim jezicima? Postoji li odabir koji vas je iznenadio?

Dječjih pjesama skoro da ni nema. To su sve redom ozbiljni pjevači talentom i izvedbom kao što ste već imali prilike vidjeti. Najviše me iznenadi kad čujem kako dobar izgovor engleskog imaju i kad zrelo izvedu neki naš domaći klasik ili hit. Klinci su čudo! Njihov gard je nevjerojatan.

Hrvatska Radiotelevizija imala je brojne emisije za djecu i mlade u kojima su oni i sudjelovali; od Učilice i TurboLimacha za najmlađe, do Školskog sata i, primjerice, Parlaonice i Briljanteena za nešto starije. Kojih se naslova vi rado sjećate?

Najviše se sjećam „Parlaonice“, jer smo tada svi bili doma i nismo imali milijun kanala za gledanje. Taj koncept mi je dan danas jako fora i zanimljiv.

Nastavno na to, je li vam The Voice Kids prva prilika da radite s djecom i mladima?

Kroz neke moje gaže i angažmane na eventima često sam bio okružen i djecom i mladima tako da mi to nije neka prevelika mudrost.

Četiri sezone vodili ste klasični The Voice. Postoje li neke bitne razlike između The Voicea i The Voice Kidsa? Koliko je vaš odnos s kandidatima drugačiji?

Meni je u ovoj sezoni još zabavnije i lakše jer s njima možeš i moraš čim više biti svoj. Oni to odmah osjete i tako se najlakše opuste i prihvate te.

Vaša suvoditeljica Iva Šulentić u intervjuu za naš list s početka ove godine otkriva kako se vas dvoje poznajete još od gimnazijskih dana. Stoga, kako je teklo vaše poznanstvo i kako je imati ju za kolegicu?

U srednjoj školi sam bio 3. razred srednje, a ona je taman došla u Prvu Gimnaziju u Utrinama. Tada se nismo družili niti poznavali, no kroz posao, evente, radio i na kraju televiziju smo se ful skužili. Prvo smo na HRT-u zajedno radili „Garažu“ za što je kriva prekrasna Snježana Nožinić. Nakon toga smo oboje došli na audiciju za The Voice i sve ostalo je povijest. Razumijemo se, poštujemo i pokrivamo kad zagusti. Što više mogu poželjeti od kolegice?

Novaci su i u mentorskim stolcima. Vanni i Gopcu pridružuju se Mia Dimšić i Marko Tolja s kojim vas veže i kumstvo. Kako su se Mia i Marko snašli u novim ulogama?

Oni su po meni u The Voiceu kao i u onom svom poznatom duetu. Uigrani i taman savršeno prilagođeni publici i natjecateljima. S oboje me veže prijateljstvo i enorman broj javnih događaja, druženja i tuluma, tako da smo na pozornici kao doma. Nekad moram pregristi jezik da ne ode u preveliku zafrkanciju.

Govoreći o dječjim sadržajima, kako čuvate dijete u sebi?

Dijete u sebi čuvam radoznalošću, glupim forama, uživanjem u svakodnevici koju uzimamo zdravo za gotovo. Igranje sa psom JK-om, tenis kojeg volim još od djetinjstva, slušanje i produciranje mjuze u studiju te putovanja i boravak u prirodi za mene su način da pomlađujem dušu. Činiti dobro također ima taj efekt na nas. Slušati srce i ne odustajati od dječačkih snova.

Ono što nije toliko poznato o vama jest da se proteklih desetak godina bavite glazbenom produkcijom. Jesmo li imali priliku negdje čuti vaše radove ili ćemo moći u budućnosti?

Produciram već 20 godina i sve je krenulo u garaži doma. Često čujete neke reklame iza kojih stojim skupa sa nekim meni dragim ljudima. Bilo je i nekih glazbenih suradnji, ali sad napokon radim za svoj gušt i umrežavam ljude koji mi odgovaraju i s kojima se kužim.

Imate li neostvareni dječački san?

Naravno da imam. Htio sam osvojiti Wimbledon. A tko nije nakon što je vidio našeg Gorana kako to radi na neponovljiv i njemu svojstven način? To je na neki način pobjeda svih nas i kroz njega kao da smo svi vlasnici malog dijela tog prestižnog pehara. Naježim se svaki put kad se toga sjetim.

Ne skrivate da ste ljubitelj tenisa što je uglavnom individualni sport. Možete li tenis povezati s voditeljstvom gdje je također potrebna pažnja, koncentracija i brzina? Zašto volite tenis i koliko ga dugo prakticirate?

Tenis i moj voditeljski posao imaju sličnosti. U egzekuciji si sam na terenu i greške se ne praštaju. Nije gotovo dok ne odradiš i zadnju najavu i svatko ima pravo komentirati kakav si bio na terenu. Tenis volim jer sam u njega zaljubljen od malih nogu. Nema tu lijeka. Igrao bih ga svaki dan, jer je odličan za um i za tijelo. Kada igram tenis na neki se način centriram. Čudesan sport.

Jeste li jednako vjeran gledatelj tenisa kao što ste igrač? Imate li svoj omiljeni Grand slam turnir?

Bio sam na nekoliko Roland Garrosa i na samo jednom Wimbledonu ne tako davne 2018. godine. Tamo sam imao čast upoznati, po mome mišljenju, poetu tenisa i možda najvećeg ikad – Rogera Federera. Slikali smo se i fotkanje je odradio osobno Goran Ivanišević, tako da mi je to najljepša uspomena ikad i najdraži trenutak. Goran nas je ujutro proveo kroz centralni teren i opisao točno gdje se što odvijalo onog ludog dana kada je pobjedio Raftera. Neopisivo sam zahvalan. Ne mogu vam objasniti taj osjećaj. Nestvarno. Volim Gorana.

Govoreći o glazbi i tenisu, sjećate li se imena Yannick Noah? Čovjek se nakon uspješne teniske karijere posvetio glazbi, stoga biste li s njime radije odigrali meč u dublu ili ga ugostili na intervjuu?

Noah je ikona i megatalentiran lik! S njim bih radije odigrao parove i ako je moguće otišao kasnije u izlazak. Imam filing da se zna dobro zabavljati i da ga dame vole 🙂

I za kraj, budući da je ovo intervju za naš televizijski prilog, koja su vaša omiljena TV lica i sadržaji uz koje se opuštate u slobodno vrijeme?

Po eleganciji Oliver Mlakar. Po brzini mozga Krešimir Mišak. Na televiziji najradije gledam „Na rubu znanosti“ i naravno The Voice…u ovom slučaju “The Voice Kids”!