– Francuski mi je uvijek bio jako lijep i melodiozan jezik, ali ga nisam imao prilike nigdje naučiti tijekom školskih dana. U moje doba u Drenju u osnovnoj školi i u Đakovu u srednjoj nije bilo prilike naučiti francuski, niti ga je nudila ijedna škola stranih jezika. Na fakultetu ti, kraj svih obaveza, to nekako i ne bude na pameti, no prije tri godine shvatio sam da vrijeme ide i da ću propustiti priliku – kaže Đaić.

I odlučio je probati. I evo ga posve solidno ide.

– Ide dobro, ali što si stariji teže je, puno teže nego kad si mlad – priznaje.

No, ne bi bio veleposlanik da jezik ne zna. Možda je presudna bila činjenica da je četiri mjeseca živio u Parizu, pohađao jedan semestar profesionalnog usavršavanja na jednoj od najelitnijih škola INSEEC Business School Paris.

– Taj semestar je meni bio presudan, ne samo što se jezika tiče već i novih poznanstava, kontakata, iskustva. Usudim se reći da mi se, otkad sam počeo učiti francuski, potpuno promijenio pogled na život i svijet. Otvorilo mi se jako puno novih vrata i stekao sam puno novih prijatelja. To je kao domino efekt, sve krene jedno za drugim – ističe Đaić.

Semestar u Parizu nekako se dogodio u pravo doba. Kaže Đaić da je s 33 godine, s životnim i radnim iskustvom lakše staviti stvari u kontekst, vidjeti i ocijeniti što je dobro a što loše.

– Iskustvo studiranja vani je iznimno vrijedno. Naučiš, prije svega, živjeti po tuđim pravilima i kriterijima te po drugom sustavu vrijednosti. Učiš se nekim posve konkretnim stvarima – ističe Đaić.

Nego, pitamo ga, što onda kazuje đacima, da budu novinari, ili da uče jezike.

– I jedno i drugo; budite novinari koji znaju jezik – smije se Đaić.

Dodaje zatim kako mu je osnovni cilj kazati gdje se stečena znanja mogu praktično primijeniti. Uostalom, Hrvatska je članica EU i svaki jezik je dobro došao. Priznaje Đaić i kako mu je novinarsko, reportersko iskustvo itekako pomoglo kod pohađanja semestra u Parizu, ali kod učenja jezika.

– Posebnost novinarskog posla je njegova svestranost, dotičeš se raznih tema i susrećeš s raznim sugovornicima iz različitih područja života, a školovanje u Parizu tome je bilo sjajna nadogradnja. Tamo sam naučio neke stvari koje danas mogu koristiti u poslu i proširio sam znanja na određenim područjima – kaže Đaić.

To što je posao takav da je svaki dan druga tema u igri, Đaiću ne pada teško.

– Ovaj posao beskrajno volim. Cijeli život sam htio biti televizijski novinar i raditi vijesti. Moji roditelji znaju reći kako im je sa mnom bilo lako jer su uvijek znali što hoću, pa su me mogli usmjeriti. Uvijek pričaju kako sam naokolo šetao s nekom kuhačom u ruci koja mi je glumila mikrofon. S guštom radim i ništa mi nije teško – priznaje Đaić.

Činjenica je, međutim, da ga gledateljstvo zna i kao onog koji govori o poljoprivredi s lijepom dozom razumijevanja za probleme poljoprivrednika.

– Dijete sam sa sela i znam koliko je to mukotrpan posao. Uvijek kažem, svi jedemo i ako se neka tema tiče svih nas, onda je to hrana – ističe reporter rodom iz Drenja kraj Đakova.

Pa dok drugi bježe temama iz visoke politike, Đaić veli kako je njemu najljepše na selo, put kravica, ili recimo staklenika. A što možemo po pitanju poljoprivrede naučiti od Francuza!?

– Oni od svega znaju napraviti super priču, priču koja funkcionira – naglašava.

U Francuskoj se recimo u svakoj regiji zna kakvo vino ide u kakve boce, ili što znači koja oznaka. Vinska kultura se poštuje i njeguje. Isto je, primjerice, i sa sirom, od toga koja regija koju vrstu sira njeguje, do pravila na koji se način koji sir reže. Druga tema koju Đaić voli jesu mladi i njihov status. Tako je nedavno sudjelovao u projektu Europske komisije i Europskog parlamenta namijenjenom mladima u Hrvatskoj #VideoEuropa. Tema Facebook live razgovora s europarlamentarcima Ivanom Maletić i Jozom Radošem bila je nezaposlenost mladih i prilike koje nudi EU. Kako mladima pomoći, pitamo Đaića.

– Samo obrazovanjem – kaže Đaić uz napomenu kako je obrazovanje ključ svega.

Đaić je mišljenja kako svijet možda i ne možemo mijenjati sami, ali možemo mijenjati sebe, a onda tako i motivirati druge da sebe mijenjanju. Sitnim koracima svijet se može učiniti boljim, kaže Vjekoslav, makar je svjestan da je to možda ipak samo neko njegovo idealističko shvaćanje svijeta. Nego, Francuzi!? Dira li ih politika kao nas?

– Dira ih politika, puno raspravljaju o tome, ali oni što ih puno više dira je kultura. Način na koji žive kulturu bio mi je fascinantan. Za večerom se razgovara o knjigama, piscima, recenzijama kazališnih predstava, filmovima koji igraju u kinima. Svidio mi se način na koji to proživljavaju – priznaje Đaić.

E da, s jedne strane Pariz i francuski jezik, s druge posve stabilna karijera u redakciji informativnog programa Nova TV. A tu je, odnedavna i upisan doktorat iz komunikologije. Kad se stigne!?

– Uz dobru organizaciju, sve se stigne. A i neko reče, vrijeme je ve što imamo – poručuje Đaić.