Mislim da sam vrlo hrabra. Ipak nisam na scenu stala dvadeset i kusur godina i ovo je bilo za mene nešto malo kompliciranije nego li za većinu ekipe koja pleše
Nije bilo lako, ali uspjelo se ipak ne pitati Viktoriju Rađa, bez sumnje najvišu natjecateljicu »Plesa sa zvijezdama« Nove TV, ni kako je to dobila 40 kilograma u trudnoći, ni koja je tajna njenog dobrog izgleda. Ima tu i drugih lijepih tema i puno dobre volje u one koja bi, kako sama veli, »đajvala« po cijeli dana da može, makar joj ni valcer nije mrzak!
Čast Šariću, ma ja i ne sumnjam kako evo razgovaram s vlasnicom najdužih nogu showa Nove TV »Ples sa zvijezdama«!
– Ne morate napisat da sam na to rekla: »Aj ća!«, haha.
Ali, kad je tako!
– A tek kad je rumba, recimo. Još su onda duže!
Evo nas odmah na polju latinskoameričkih plesova koji su vam, koliko čujem, najdraži.
– Guštam ih, guštam! I standardni su ok. Volim valcer, vježbamo ga, ležeran je. Ja glazbu tako doživljavam, tako se saživim s njom da i kad ne mogu plesati, barem cupkam sama sa sobom.
Viktorija Rađa i Marko Mrkić, Ples sa zvijezdama
Razumljivo je to meni, i ljudi s mora koji cupkat moraju, ali svejedno je ludo hrabro ući u jedan ovakav projekt.
– Ajme, bravo! Kako ste to lijepo rekli da ja ne moram. U jednom trenutku, malo nakon što sam pristala, sama sebi sam rekla – ajme, šta si hrabra, lave moj! Baš si hrabra! Još uvijek ne mogu vjerovat da sam se u sve ovo upustila i ne mogu vjerovat koliko zapravo uživam i guštam u svemu. Jako je stresno, jako naporno, zahtjevno, a toliko uživam i toliko sam zahvalna na svemu da nemam riječi. I mislim da sam vrlo hrabra. Ipak nisam na scenu stala dvadeset i kusur godina i ovo je bilo za mene nešto malo kompliciranije nego li za većinu ekipe koja pleše.
Najljepši život na svijetu
Kad već spominjete taj povratak na scenu, gdje su vas našli, što vas je na scenu vratilo!? Moj je, naime, dojam da ste s te scene prije tih dvadeset i kusur s namjerom pobjegli.
– Ja uvijek pratim srce u životu i u trenutku kada sam pobjegla sa scene to je bilo zbog srca. Zbog mog čovika. I ne bi nikada u životu promijenila tu odluku. Imam najljepši život na svijetu. Ali, u meni čuči ta neka mala pjevačica, plesačica, čuči i govori – daj joj to, daj joj, posudi joj na par mjeseci! I evo sam joj posudila, pa da vidimo do kud će, haha.
Pričamo li sada o onoj maloj Viktoriji koja je kao mala govorila da želi biti na pozornici, da želi biti dio, štono bi se reklo, showbizza?
– Točno to.
Viktorija Rađa, Ples sa zvijezdama
To je onda lijepo. Na neki način vratili ste se nekim dragim snovima iz djetinjstva.
– Ovo sam baš napravila za svoju dušu, za svoj gušt. Moj život je otišao u nekom drugom smjeru, ne bi ga mijenjala ni za šta, prelijep je, uživam u njemu i ništa mi ne fali. Ali postoji ono nešto za moju dušu. I to bi bilo to.
Nego strah. Od čega je taj strah od ulaska u »Ples sa zvijezdama« bio veći, od činjenice da će vas gledati mali milijun ljudi, ili od plesa kao takvog?
– Da ću se osramotit! Haha.
No, za sad ide sve dobro, ako ne i odlično.
– Ide dobro. Puno se radi. Imam savršenog partnera Marka Mrkića. To je momak od 27 godina koji me je naučio ne samo plesu, već još nekim stvarima. Toliko je neopterećen, toliko je neegocentričan, toliko je slobodan i neiskompleksiran. Toliko je lijepo vidjeti jedno mlado stvorenje toliko zdravo da od njega imaš svašta za naučiti.
Vidim ja da je jedina ‘nevolja’ što vam suprug Dino Rađa nije u showu jer otići ćete plesom vi toliko naprijed da mu neće biti lako pratit taj korak kad se nađete na podiju.
– Već sam ga prešišala! Ja sam sada zvijezda u obitelji i ne znam kako će se nositi s tim. Haha.
Drago mi je da vam je gušt jer kad se uspije čovjek malo maknuti iz pozicije gledatelja kojem se sve to čini jednostavno, jasno je da morate čudesa naučiti u malo vremena.
– Nikako nije jednostavno. To su do dva treninga dnevno, to je dodatni stres. Nedjeljom dođeš rano prijepodne u studio, a nastupaš tek navečer. A pripreme, treninzi, školovanje za nešto što nikada u životu nisi radio i sada trebaš u tome briljirat. Fizički je naporno, ali i psihički. Ja sam u fizičkom treningu već 20 godina, otkad Dina znam, ali ovo je fizički napor druge vrste. Moje tijelo nije naviklo na ovo, sada se događaju neki čudni žuljevi, neka tvrda stopala, modrice puste, pa boli kuk, boli vrat… Sve čudno nešto se događa i u svemu tome čudnom što se događa toliko uživam da sam presretna što je to tako, što, recimo, ne mogu hodati. Sretna sam što sam otkrila mnoge mišiće za koje sam mislila da ne postoje.
Dobri duh »Plesa…«
Koliko ste dobra ekipa dok vas kamere ne snimaju? Koliko je uopće bitno da se na ovakvim projektima okupe ljudi koji se i iza scene dobro slažu?
– To je to. Nekada, kad sam gledala ovakav neki show i vidjela da netko plače kad parovi ispadaju, i sama bih rekla – ma daj ajde, koga sada tu činite ludim! Ali, to je stvarno tako! Oduševljena sam cijelom ekipom. Oduševljena sam šminkom, scenografijom, kostimografijom. Emina Kušan koja radi kostime, pa to je čudo od žene. Martina Novaković – ja je zovem Bič Božji – koja osmišljava make up i frizure! Njih dvije su dobri duh »Plesa sa zvijezdama«. Toliko se radujem probama i nedjelji najviše zbog njih. A onda Šarić, Kedžo… To je tako zdrava ekipa, zdrava zezancija, da je stvarno gušt. Baš smo zdrava i super ekipa i bez obzira što smo jedno drugom konkurencija, ni u jednom trenutku nisam osjetila da me netko krivo gleda i da bi netko htio da ne uspijem. Dapače, jedni druge bodrimo, tješimo, imamo i dobrih i loših dana i svima nam je isto. Isti strahovi, napori, stres, gušt.
Ove pohvale kostimografiji, šminki, lijep je to kompliment damama koje to rade s obzirom da dolazi od vas koji ste se bavili i modom i imali svoj salon ljepote.
– One su čudotvorke, bez imalo pretjerivanja. Koliki posao one neprave – svaka čast!
Dobri su natjecatelji, a koliko vam je žiri dobar?
– Žiri nam je ludilo! Kad se ugase reflektori, oni su naša ekipa. Odlični su. P.S. Ne štekam se žiriju! Haha.
Pitao sam vas već što vas je dovelo u show, odnosno kako vas se to ljudstvo Nove TV sjetilo, a zaboravio pritom da ste, primjerice, onomad vodili rubriku IN magazina zvanu »Veni, Vidi, Viki!«.
– I bila i voditeljica, i pjevačica… Ima li nešto što nisam bila? Haha.
Je li možda i taj angažman bio ulaznica?
– Nije. Mene su s Nove TV zvali u »Tvoj lice zvuči poznato«. Valjda se negdje pročulo da imam neki štih za to. Zvali su me, ja teška srca odbila. Živjela sam u Splitu i to mi je bilo nemoguće izvesti jer su mi prioritet djeca, obitelj. Nisam mogla otići u Zagreb na nekoliko mjeseci, ostaviti sve i baviti se showom. Kako sada živimo u Zagrebu, to je puno jednostavnije. Ali, da se razumijemo, ipak ne bih pristala ni na jedan show osim »Plesa sa zvijezdama«.
Život s Dinom, sa sportašem, jamačno je pomogao da vam je figura savršena. Živi se zdravo, vježba. Ali, osim te podrške i dobre navike kojoj je kumovao, kako je prihvatio cijelu ovu neobičnu situaciju?
– To je čovjek koji svaku nedjelju nanovo igra finale svjetskog prvenstva! On ima veću tremu od mene. On ne da je sve prihvatio, već je toliko uživljen i toliko me podržava da je to nevjerojatno. Rekao mi je samo jedno; nemoj, molim te, da ja vjerujem u tebe više nego ti sama u sebe. Kad vidi da je neka drama, da sam nervozna, evo ga kako govori: »ne brini, najbolja si.« Subjektivan je, mora bit’, k’o svaki pravi muž.
Kad već spominjete pravoga muža, zanimljivo je to s obzirom da su kod nas dobri brakovi došli…
– Na ritko, odnosno rijetko! Haha.
Tako je. U čemu je tajna dobra braka, ili još bolje, zbog čega je brak kao takav upao u takvu krizu?
– Uf, ne znam. Zato što nitko ne polazi od sebe. Ne radi što ne želiš da se tebi radi. Nekako mi je to najtočnije. Kad se nađu dvije normalne osobe, čini mi se da je sve moguće. Nema nikada ni vike, ni svađe, vrijeđanja. Nekako smo se potrefili, imali smo sreću da jesmo. Mislim da tu ipak moraš poći od sebe. Tolerancija, tolerancija, razumijevanje.
Dojam je da volite život. Možda je i to važan sastojak tog nekog recepta.
– Dino je čovik i po, on do svoje žene stvarno drži i onda mu se to i vrati. Koliko daješ, toliko primaš. To tako stalno ide i evo, traje.
Život je preda mnom
A što kažu na sudjelovanje u Plesu momci, sinovi?
– Roko, kojem je 16, iznimno je ponosan. Niko ima 11 i malo je izvan toga. On pita gdje treba glasati.
Kopka me taj »Veni, Vidi, Viki«. Pamti li se neka anegdota? Je li bio neki sugovornik da je s njim baš bilo teško, netko da je najgori?
– Nema najgorih! Svi su moji ljudi bili u tome. Jako sam se dobro zabavila i s Jolom na ribarnici, s Giulianom, Belanom kojeg obožavam, u Sarajevu smo bili i radila sam s Halidom Begovićem, Emirom Hadžihafizbegovićem, s Mustafom Nadarevićem, kad sam se tresla k’o šiba.
E, da, ima li možda još nekih planova na tom planu i putu povratka u show bizz?
– Mlada sam, život je preda mnom, 20 godina mi je tek, haha.
Dino je u »muzeju«, a vi počinjete karijeru!
– Tako je, on je završio u Hall of Fame, a ja na početku karijere! Ma, ja sam uvijek otvorena za neke angažmane, neki showbizz, neko ludilo. To volim i nikad se ne zna.
Malo se šalimo na račun zvjezdanog statusa, no ima li u nas zvijezda istinskih? Ima li uopće smisla u tim relacijama razgovarati u ovako maloj zemlji.
– Imamo zvijezda. Nije glupo. Jer, ako nije glupo da ovako mala zemlja ima svjetskih prvaka, drugih na svijetu, onda imamo i zvijezde. Malo nas je, ali nas ima. Jako sam ponosna na to. Imamo zvijezde. Dino Rađa nam je zvijezda, na primjer.
Bome i je. Ja ne dvojim uopće da je to što se igralo za njegova doba najbolja košarka koju sam ja ikada vidio i koju ću ikada vidjeti. Ali, i onaj vaš jive je bio blizu vrhunskog.
– Bio je, bio, blizu Hall of Fame, haha.
Moram se za kraj vratiti onim dugim nogama s početka. Ma, koliko je uistinu vama s dugim nogama teže plesati?
– Nicholas je to spomenuo i jako sam sretna što je rekao da je jako čudno da smo mi tako visoki tako sinkronizirani i skladni. Nitko to ne ističe stalno, ali ja sam visoka 175, a Marko, moj partner 190 centimetara. I nas dvoje plešemo, jednako kao ovi od 160 i 180. A nije jednako raširiti moju polugu i njihovu. Razlika je. Ali, mi to sve muški podnosimo.
Viktorija, odakle u vas toliko dobre volje u ova nevoljna vremena, kad smo svi mahom mrki, grintavi, štufi?
– Nemam pojma. Mater i ćaća. Takav se rodiš. Puno ljubavi. Samo to.
