ZAGREB Zagreb nije Hrvatska! Ukidanjem mreže HRT-ovih dopisništva u Karlovcu, Požegi, Slavonskom Brodu, Metkoviću, Sisku, Gospiću, Krapini, Novoj Gradiški, Županji i Virovitici dokida se osnovna funkcija javne televizije, a to je informiranje na području cijele Hrvatske. Tražimo od HRT-a da sačuva dopisništva, a mjere štednje provede na pratećim službama i podizanjem efikasnosti«. Ovako glasi tekst online peticije što se od petka potpisuje zbog i protiv odluke Glavnog ravnatelja HRT-a Gorana Radmana da ukine 11 dopisništava. 

Svakakvih je odluka za svog mandata donio Radman, ali nijedna nije ovako natjerala svekolike društvene čimbenike na akciju najširih razmjera. Reagirali su župani, reagirao je HDZ, oglasio se predsjednik saborskog Odbora za medije laburist Branko Vukšić, njegov stranački kolega Nikola Vuljanić piše iz EU parlamenta, a koliko god resorno Ministarstvo kulture zabijalo glavu u pijesak i koliko god šuti Vlada na koju se Radman poziva dok forsira gašenje dopisništava u ime od Vlade amenovanog restrukturiranja, glasaju se lokalni SDP-ovci poput gradonačelnice Koprivnice Vesne Želježnak. Traže da Radman odluku povuče. 

No, ako je s političarima i lako ući u polemiku, pa im prišiti da se i opet vode isključivo svojom potrebom da se dočepaju medija i televizijske slike, puno je teže naći zamjerke argumentiranom zahtjevu što ga je 70 udruga civilnog društva okupljenih u Platformi 112 uputilo nadležnim tijelima, tražeći vanjsku procjenu opravdanosti odluke Gorana Radmana.

Slučajno ili ne, u trenu kad je sve uzavrelo zbog dopisništava, dužnosti je razriješena glavna tajnica HRT-a Ljubinka Šebetovsky. S HRT-a kažu, na vlastiti zahtjev. Priča se i da glavni ekonomist nije više Ante Rončević, no za to se nije dalo dobiti službenu potvrdu. Već ranije bivšima je Glavni ravnatelj HRT-a učinio Ravnatelja programa HRT-a Gorana Rotima te rukovoditelja IMS-a Zorana Šprajca. Sve važne pozicije, sve ljudi koje je Radman silom htio. Previše razriješenja za tvrtku koja bi da je stabilna.

Sva što se navodi u zahtjevu ima smisla; od bojazni da će ukidanjem dopisništava lokalne zajednice postati još nevidljivije i marginalnije, preko opravdane sumnje da će najprije stradati teme koje nisu dnevna politika, kao što su obrazovanje, kultura, znanost i civilno društvo, do spomena potencijalne štete po praćenje položaja i afirmacije djelovanja nacionalnih manjina u nizu lokalnih zajednice širom Hrvatske te činjenice da nitko ne zna kakvi su stvarni učinci ove odluke. 

Sva su pitanja, za sad, bez odgovora. Zato se, prema neslužbenim informacijama, na Prisavlju provodi velika istraga ne bi li se našlo onog tko je odluku o ukidanju dopisništava dao u javnost. Uprava nervozno sastanči s urednicima i sindikatima, ali ne da bi se našlo neko drugo rješenje, već da bi se poručilo kako odustupanja od ideje da jedan dopisnik pokriva cijele regije neće odustati makar, bude li potrebe, iznajmljivali ekipe izvan kuće. 

Novi tjedan, navodno, donosi i raspisivanje natječaja za dopisnike i procjenu potrebe od dopisnika koju će, ni kriv ni dužan, najvjerojatnije morati napraviti v.d. rukovoditelj Informativnog medijskog servisa. U igri je, podsjetimo, 51 zaposlenik. Još bi, međutim, zanimljivije bilo doznati zašto je Radman povukao potez za kojeg svaka nevježa zna da će izazvati žestoku rekaciju svih. Je li baš toliko nevješt, ili ima istine u sve glasnijim šaputanjima da bi najradije otišao s HRT-a, pa i ovako použuruje sudbu!?