ZAGREB – U devedeset i prvoj godini života napustio nas je Saša Zalepugin, legendarni novinar, urednik i voditelj. Prije četrdesetak dana doživio je moždani udar i od tada se nalazio na jedinici intenzivne njege na zagrebačkom Rebru, a njegova supruga Tihana Harapin Zalepugin od njega se, na Facebooku, oprostila riječima: »Zbogom, dušo moja, jedno moje – čekaj me«.

Aleksandar Saša Zalepugin rodio se u Sarajevu 1931. godine, završio je gimnaziju u Pazinu, a zatim upisao slavistiku na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom studija već je pisao za tisak, a bio je i glumac amater te predsjednik Studentskog kazališta, tada popularnog SEK-a. Bio je i rukovodilac Centra za kulturu Radničkog sveučilišta u Zagrebu te direktor ansambla hrvatskih narodnih plesova i pjesama LADO. Rad na Radioteleviziji Zagreb započeo je 1966. spočetka kao urednik emisije »Kulturna panorama«, a od 1968. kao urednik Kulturnog programa TV Zagreba. U povijesti HRT-a ostao je upisan kao jedan od najboljih urednika zabavnog programa tadašnje Televizije Zagreb, i to početkom sedamdesetih kada je počeo uređivati i voditi seriju mozaičnih emisija pod nazivom »Nedjeljom popodne« u trajanju od četiri sata.

Sjajan čovjek i prijatelj

Jedno od zaštitnih lica te emisije bila je i čuvena TV voditeljica i spikerica te pripadnica tzv. »Zlatne generacije« HRT-a Željka Fattorini, koja se na naš poziv javila slušno shrvana.

– Prije nekoliko dana bila sam s Đelom Hađiselimovićem, Božom Sušecom i novinarkom Tinom Premec. Dogovarali smo se oko nagrade za Zlatni studio. Kada smo odradili službeni dio, prisjetili smo se starih dana i dohvatili se i Saše. Toliko lijepih riječi palo je na njegov račun, to se ne da niti opisati niti to stane na taj nesretni papir na koji ćete staviti ove riječi. Saša je bio sjajan čovjek, dragi Bog mu je dao fizičku ljepotu, bio je šarmantan, obrazovan, a volio je život, volio je sve što je bilo lijepo i to ga je činilo drukčijim od svih drugih. Znao se nasmijati, podijeliti tugu, bio je pravi čovjek i prijatelj, kazala je drhtavim glasom, kako je od milja zovu kolege, Žeža, dodavši kako je Zalepugin na poslu bio pravi profesionalac.

– Volio je red, tražio je da dođemo na vrijeme na sastanke, da odradimo sve kako treba i nakon toga bismo se uvijek našli kod Drageca, cijela ekipa, te bismo onda hvalili onoga koga je trebalo hvaliti i vrijeđali onoga koga je trebalo vrijeđali, a sve je to ostajalo u toj prostoriji uz čašu vina i zalogaj i ti su susreti, nakon emisije, za nas bili poput Svetog pisma. Saša je sa sobom nosio duh dobrog čovjeka i ljudi koji su nam dolazili, to su jako dobro osjećali. Sada je prošlo puno vremena, te emisije odavno nema, ali je se uvijek rado sjećamo i Saša bi, vjerujem, bio zadovoljan s onim što mi osjećamo i mislimo o njemu, zaključila je Fattorini.

Među 10 najvažnijih

– Sve nas manje ima, sve je manje pripadnika generacije koja je svjedočila stvaranju našeg HRT-a. Saša je bio veliki stvaratelj, prekrasan čovjek, pravi gospodin, erudit i profesionalac. Raditi s njim bilo je divno iskustvo i zahvalna sam što smo zajednički prolazili kroz cijeli televizijski vijek. Bilo mi je grozno kada sam čula da je završio u bolnici, njegov je odlazak teško prihvatiti, ali to je, nažalost, naša ljudska neminovnost, kazala je za naš list HRT-ova doajenka Vesna Spinčić Prelog.

Zalepugin je, kao novinar, intervjuirao neke od najistaknutijih ličnosti iz politike, kulture i glazbe – od Nixona, Humphreyja Bogarta, Sinatre pa sve do Sophije Loren. U isto vrijeme, tijekom sedamdesetih, uspješno je organizirao mnoge manifestacije. Godine 1978. ostao je bez funkcije urednika zbog »prozapadnjačke orijentacije«. Nakon toga počinje voditi i uređivati novu seriju mozaika »Sastanak bez dnevnog reda« sve do 1991. Otišao je u mirovinu 1996., ali nije se umirovio, već je predano nastavljao raditi svoj posao kao suradnik, predavač, konzultant i urednik. Četiri godine bio je proglašavan za najpopularniju TV ličnost u Jugoslaviji, dobitnik je i Zlatnog vijenca i Oskara popularnosti te ordena rada od predsjednika SFRJ-a Josipa Broza Tita, a po raznim anketama bio je i jedan od deset najpopularnijih ljudi u bivšoj zemlji, dok je u anketi Nacionala proglašen za jednog od deset najvažnijih ljudi u povijesti televizije u Hrvatskoj.