Evo jedne pomalo neobične serije. Naime, pod nazivom »Those Who Kill« još 2011. godine pojavila se vrlo zanimljiva danska kriminalistička TV serija koja je u klasičnom Nordic noir stilu donijela još jednu zanimljivu priču o lovu na serijskog ubojicu. Kritika baš nije odviše hvalila seriju, nije ni gledanost bila velika, pa se odustalo od nastavka.

No, da nešto tu ima, vidjelo se po tome što su Amerikanci otkupili prava na svoju verziju. I onda, punih osam godina kasnije, pod malo izmijenjenim nazivom, točnije »Darkness: Those Who Kill (Den som dræber)« evo nam ne nastavka, već nekog, ajmo ga tako nazvati, novog oblika te TV serije.

Kompleksna pitanja u seriji Darkness: Those Who Kill

Dakle, ono što je poveznica s istoimenom serijom je Danska, odnosno Kopenhagen i policijski tim koji istražuje serijske ubojice. Ono što je novo su novi glumci, novi zaplet i – novi ubojica. Štorija počinje nestankom djevojke Julie Vinding, a detektiv koji je zadužen za taj slučaj Jan Michelsen (Kenneth M. Christensen) tijekom istrage shvaća kako bi nestanak te djevojke mogao biti povezan s nestankom djevojke zvane Natasha, zabilježenim prije deset godina.

Da bi se na bilo koji način približio potencijalnom zločincu, on angažira kao pomoć policijskom istraživačkom timu mladu psihologinju Louise Bergstein (Natalie Madueño) koja se bavi izradom profila zločinaca i kriminalaca. Istraga će ih na kraju dovesti do Andersa Kjeldsena (Mads Riisom), a rasplet će biti pomalo i neočekivan jer će uz njega, u zločinu sudjelovati i njegova partnerica Stine Velin (Signe Egholm Olsen). Štoviše, baš ona je ta koja – ubija žrtve!

I zaplet i rasplet i mnogo toga u ovoj su seriji već poznati i svakako ne predstavljaju ništa bitnije novo, ali serija ipak izaziva pažnju i nakon prve dvije epizode radnja se poprilično razmaše privlačeći u sve većoj mjeri pažnju gledatelja.

Ono što jest ipak malo drugačije je da je vrlo velika pažnja posvećena motivima koji naganjaju Kjeldsena na otmice djevojaka, brutalno premlaćivanje i silovanje, odnosno povode koji tjeraju Stine da ih – ubija.

Dapače, likovima negativaca čini se da je čak posvećena i veća pažnja i njihovi su likovi jače, kompleksnije i kvalitetnije prezentirani što priči daje jednu posebnu notu jer je naglasak čak i više stavljen ne na potragu za ubojicom i zločincem, koliko na pitanje zašto oni rade to što rade.

Natalie Madueño

Serija je sastavljena od osam epizoda s tipičnom Nordic noir scenografijom, a to znači da su scene na otvorenom pune jesenjeg sivila, ponekad i snijega, kiše te tamnih i mračnih vodenih površina, a eksterijeri su također mračni, neugodni i puni tjeskobe, posebno kad su vezani uz sobičak u kojem Kjeldsen drži svoje žrtve.

Iako u osnovi nije ponudila nešto novo, serija je dobro režirana (Carsten Myllerup), gluma je solidna pri čemu je najuvjerljivija Natalie Madueño kao izrađivačica psiholoških profila zločinaca, pa će svakako biti onih koji će je rado pogledati, a treba li tražiti naslove slične ovomu, onda su to, primjerice, velška TV serija »Hiden«, američka i danska »Killing«, norveška »Wisting«….

LIKOVI NEGATIVACA

Likovima negativaca posvećena je veća pažnja i njihovi su likovi jače i kvalitetnije prezentirani što priči daje jednu posebnu notu jer naglasak nije stavljen na potragu za ubojicom i zločincem, već na pitanje zašto oni rade to što rade.

Treća sreća

Originalna TV serija iz 2011. godine imala je pet dvodijelnih epizoda. Godinu dana nakon danske premijere seriju je otkupio američki A&E TV kanal koji je u ožujku 2014. godine na tržište plasirao prvu od deset epizoda, a glavne su uloge imali Chloë Sevigny kao detektivka Catherine Jensen te James D’Arcy kao forenzički psholog Thomas Schaeffer. Druge sezone nije bilo jer reakcije publike nisu bile onakve kako se očekivalo.

Hoće li »treća sreća« donijeti promjenu, znat će se uskoro, a prosjek ocjena od 7,7 na IMDB-u pokazuje kako je nadmašila svoje prethodnike.