U Karlovcu, gradu na četiri rijeke, već devet godina djeluje zanimljiv i kvalitetan rock sastav EoT koji je ove godine svojim fanovima, a sve ih je više, ponudio treći studijski album pod nazivom “Novo normalno”.

Deset pjesama odrađeno je, a to znači i odsvirano i isproducirano, vrlo kvalitetno pa album ide u red boljih ovogodišnjih uradaka na domaćoj rock sceni, pogotovo u onom njenom žešćem odjeljku, što je i logično jer EoT sami sebe definiraju kao punk-rock heavy bend. No, ima tu, barem kad je o ovom albumu riječ, i vrlo dobrog širenja tih žanrovskih okvira.

Plesni ritam

Prije svega je to zaista dojmljiva završna “Leti” u kojoj se kroz vrlo dobar tekst o nekome koga više nema Maja Kolarić iskazuje kao odlična pjevačica, a razigrani gitaristički rock ima više poveznica s riječkim rock zvukom, ili grupom Pretenders, no s HM ili punk brutalnošću.

Slične pozitivne odrednice vrijede za još nekoliko pjesama. “U glavi zaljubljenog idiota”, usprkos žestokom uvodnom punk rifu, pretvara se vrlo brzo u rasplesani, poletni i vrlo melodiozni power pop s nedvojbeno hitoidnim potencijalom, a slična joj je i naslovna “Novo normalno” koja također nudi poletni plesni ritam s puno sjajnih gitara i pozitivnom porukom kako možemo i moramo bolje. Vrlo je zanimljiva i “Sve će biti OK” koja je očigledna poruka oca sinu uokvirena srednje brzim ritmom, dodirima keltskog folka i gitarističkim solažama idealnima za prave stadionske rock balade koje uvijek prate svjetla mobitela ili upaljača.

U ovaj niz malo drukčijih EoT-ovih pjesama svakako ide i jako dobra “Dugi prsti sudbine” u kojoj je ostvarena baš dobra suradnja pa reper i producent Fenksta pomaže grupi u slaganju najangažiranije pjesme albuma u kojoj, primjerice, čujemo – “Imam krv Balkana, ali glavu svjetsku. Moram pripadat, al’ ne želim biti dio toga stada!”

Društveno kritični

Ostalih pet pjesama nosi onu znanu EoT vibru, a to znači punk i HM žestinu uz najčešće društveno kritičan tekst. “Izgubljena generacija” nemilosrdno reže po negativnostima suvremenog svijeta, a još je bolja, žešća i sa stvarnošću nepomirljiva “Glas” u kojoj im gitarom i glasom pomaže Krešimir Ćurić iz grupe Tight Grips pa zajedno, uz dodire s obrascima death i horror metala i punk skandiranjem pjevaju “Imamo pravo da kao ljudi dignemo svi glas!”.

Blagi odmak od tih antikorporacijskih himni svakako su pjesme “Luda” i “Samo nebo” kroz koje se progovara o nezahvalnom položaju pojedinca u društvu koje ne voli individualnost, a u najbolje trenutke albuma svakako ide odlična “U redu” za koju je tekst napisao karlovački pjesnik Želimir Sajn, a glazbu Vladimir Kolarić, otac dvije trećine članova banda koji svirkom sjajno prate pjesmu u kojoj se kroz igru riječi priča o tome kako se za puno toga često čeka u redu, što baš i nije u redu!

Sve u svemu “Novo normalno” ponajbolji je album karlovačke trojke dosad. Na aranžmanu je bend radio zajedno, za miks i mastering je zaslužan Henrik Larsson iz Deadmanaudio Studija u Stockholmu, dok je album napravljen prvi puta u samostalnoj produkciji pod producentskom palicom basistice i vokalistice Maje Kolarić (Hooligan Mauz Studio).

Za artwork albuma je zaslužna Alona Doroshenko, ukrajinska umjetnica, dok je vizualni identitet i grafičku obradu albuma dizajnirao Goran Glavač iz Goran Glavač Designa.