Nakon što su prošle godine nastupili u Opatiji, legendarni Gipsy Kings vraćaju se u Hrvatsko primorje 21. lipnja, a kao savršena kulisa za njihov nastup poslužit će jedna od najromantičnijih pozornica naše županije, kastavska Crekvina. Ovim smo velikim povodom razgovarali s kraljevima salse i flamenca, odnosno njihovim osnivačem Toninom Baliardom, a što nas očekuje na Crekvini, pročitajte u nastavku.

DNK naše glazbe

Ovog ćete tjedna nastupiti na Crekvini u Kastvu, u sklopu Kastafskog kulturnog leta, ali to vam definitivno nije prvi put da nastupate ni u Hrvatskoj, niti u ovom dijelu zemlje. Prošle godine ste imali koncert u Opatiji – kakvo je bilo iskustvo i kako se osjećate u povodu povratka u Hrvatsku na još jedan koncert?

– Hrvatska je nevjerojatna zemlja gdje se osjećamo dobro, publika je nevjerojatna, jedemo dobro, a zahvaljujem našoj promotorskoj kući Music Time production što nam je omogućila da se ponovo vratimo.

Vaša glazba spaja rumbu, flamenco, salsu i tradicionalne romske zvukove. Kako održavate ovu fuziju svježom i zanimljivom nakon toliko godina?

– Mi smo stvorili »gipsy« glazbu, za nas je to prirodno. Dok god budemo imali inspiracije, nastavit ćemo stvarati ovu glazbu, koja je vrlo jedinstvena. Čak su nam rekli da je to žanr za sebe.

Je li se mješavina tradicionalnog flamenca i modernog popa promijenila u vašoj nedavnoj glazbi?

– Ne, nije, i nikad neće, to je dio DNK naše glazbe.

Vaš novi album »Renaissance« je vaš prvi album nakon osam godina. Što vas je inspiriralo da se vratite u studio i što fanovi mogu očekivati od ovog albuma?

– Pa, recimo da se ponekad nevjerojatne stvari mogu dogoditi tijekom najtežih vremena. Tijekom lockdowna našao sam se s više slobodnog vremena nego što sam imao godinama prije toga. Tako sam se zatvorio u studio i magija se dogodila, kao i uvijek. Ovaj novi album je sve što možete očekivati od albuma Gipsy Kings, pun emocija, od ljubavi, sreće, nostalgije, što god želite. Veselim se što će ga svi naši fanovi čuti.

Magija među članovima

Vaša pjesma »Abandonado« nedavno je dobila englesku verziju. Kako je došlo do suradnje s irskim tekstopiscem Brendanom Grahamom i kako je izgledao proces?

– Rekli su nam da se Brendanu pjesma jako svidjela i da ju je htio prilagoditi na engleski, a kako smo uvijek otvoreni za suradnje i volimo njegov rad, radovali smo se njegovoj verziji koja je ispala sjajno.

Tonino, vaša gitarska izvedba poznata je po strasti i tehničkoj vještini. Kako nastavljate inovirati i usavršavati svoj stil sviranja?

– Sviram svaki dan, isto kao što sam radio otkad su mi stavili gitaru u ruke. To je kao i svaka druga disciplina: ako želiš biti dobar u nečemu, moraš vježbati svaki dan.

Imate impresivnu karijeru koja traje više od četiri desetljeća, prodali ste više od 20 milijuna albuma širom svijeta. Što mislite, što je ključ vašeg dugotrajnog uspjeha?

– Mislim da se ljudi povezuju s našom glazbom na vrlo dubokoj razini. Za neke je to nostalgija za dobrim starim danima; za druge je to radost, zabava, ples, ritam. Uvijek nas je fasciniralo kako svaka generacija pronalazi nešto drugačije što voli u našoj glazbi. Mislim da je to tajna.

Održali ste konzistentan sastav benda godinama. Kako ste uspjeli ostati čvrsto povezani?

– To možemo reći za sve najveće bendove na svijetu. Stvar je u tome da, kada se dogodi magija među članovima, to je nešto vrlo rijetko i kada se zvijezde poravnaju, ne želite narušiti ravnotežu svemira.

Ostavština se prenosi

Kako se pripremate za turneje, posebno one koje obuhvaćaju više zemalja s raznolikom publikom?

– Na turneji smo već dulje od 40 godina, tako da je postalo dio naše rutine da smo stalno na putu. Jedina stvar na koju se uvijek moram mentalno pripremiti je napuštanje obitelji jer, bez obzira na to koliko dugo to radim, uvijek mi jako nedostaju.

Kakvu ostavštinu se nadate da će Gipsy Kings ostaviti za sljedeće generacije glazbenika i fanova?

– Već prenosim svoju ostavštinu na svoje sinove, Mikaela i Cossa, koji nastupaju sa mnom na pozornici i koji će nastaviti s glazbom Gipsy Kingsa koliko god žele, i nadam se da će to prenositi na svoju djecu i tako dalje do kraja vremena…