Nedjeljom navečer u udarnom terminu na Prvom programu HRT-a imamo priliku gledati dokumentarce o poznatim hrvatskim glazbenicima koji su svojim stvaralaštvom ostavili trajan trag na glazbeno-umjetničkoj sceni. Riječ je o glazbeno-dokumentarnoj seriji »A Porina dobiva…« autora, scenarista i redatelja Tonija Volarića.

– Dugo već postoji potreba za dokumentiranjem života i bogatih karijera priznatih hrvatskih glazbenika. Godine 2016. sam za Hrvatsko društvo skladatelja napravio 13 dokumentaraca o poznatim skladateljima zabavne, klasične i suvremene glazbe pa me zapala čast da mi

Glazbeni savez Unison i HRT prošle godine povjere rad na 12 filmova o dobitnicima Porina za životno djelo. Popis je bio u pozitivnom smislu zastrašujuć jer su tu bili Oliver Dragojević, Dino Dvornik, Zdenko Runjić, Arsen Dedić, Vice Vukov, Ruža Pospiš Baldani, Dunja Vejzović, grupa 4M, Ivo Robić, Boško Petrović, Miljenko Prohaska i Đorđe Novković. Dakle, 12 veličanstvenih u godinu dana. Mnogi su mislili da to nije moguće, ali, evo, po jedan se film serijala emitira svake nedjelje na HRT1 od 27. rujna do 13. prosinca u prestižnom terminu u 20 sati, kaže Volarić.

Prave priče

Recite nam kako su tekle pripreme za snimanje. Kako ste se pripremali, koliko ste istraživali, koliko je sve to trajalo?

– Tijekom zime razgovarali smo s najbližim članovima obitelji, suradnicima i prijateljima glazbenika o kojima će biti riječi u serijalu, a prvo snimanje bilo je 25. ožujka 2019. u Veloj Luci, naravno, o Oliveru. Snimali smo paralelno, dakle u jednom osmosatnom terminu razgovore sa sugovornicima za različite filmove što i nije baš jednostavno.

No, kad vam ekipu čine snimatelji Vjeran Hrpka i Domagoj Lozina, tonski majstor Silvio Mojaš, majstorica šminke Sanja Krstulović i montažer Augustin Tino Bilandžić, onda je sve moguće. Posebno je važno bilo izabrati i inkorporirati u filmove arhivske kadrove HRT-a, a sav trud nema mnogo smisla ako istraživanjem i razgovorima s ljudima koji su ih dobro poznavali ne dođete do točnih informacija.

Jer, znate, u glazbenom svijetu jako je važno donijeti točnu informaciju o albumu ili skladbi, biti relevantan jer radite dokument koji će dugo biti u arhivi i tko zna koliko puta biti emitiran jer je, ponavljam, riječ o nekim od najvećih imena hrvatske glazbe.

Jeste li zadovoljni postignutim rezultatom? Kakve su reakcije vaših kolega i publike na ovaj projekt?

– Reakcije i podaci gledanosti su iznad svih očekivanja. Čini se da su se gledatelji zasipani formatima od kojih dio, blago rečeno, vrijeđa inteligenciju, zaželjeli pravih priča o velikim umjetnicima koji su živjeli i vrijedno radili ili još uvijek žive i rade u ovoj zemlji i obilježili su njezin glazbeni život zauvijek.

Treba više znati, gledatelju ponuditi edukativan sadržaj, a ne umisliti da nitko ne želi gledati sadržaje koji nisu takozvana laka zabava. Iako će zvučati neskromno, mislim da bi bar neke od ovih životnih priča velikih umjetnika, ne naravno samo ovih koje je radila ova ekipa, trebalo prikazivati u školama, kako bi naši mladi naraštaji shvatili na kakvim stupovima stoji povijest glazbe i općenito umjetnosti u ovoj zemlji.

Vukov na srcu

Za kojeg glazbenika o kojem ste snimili dokumentarac biste mogli kazati da vam je omiljeni ili su vam svi podjednako dragi iz nekog razloga?

– Svi su veliki na svoj način jer su svojim skladbama ili interpretacijama obilježili našu povijest, posebno naravno glazbenu. Na srcu mi je Vice Vukov jer je bio žrtva sustava koji ne trpi intelektualce s vlastitim stavom, koji ne voli kvalitetne, nego samo one koji su na partijskoj ili danas stranačkoj liniji, ma koliko ta linija u stvarnosti bila kompromitirana.

Zemlja i njezin kulturni život, posebno velikani o kojima je riječ, ne bi smjeli imati nikakve veze s djelatnošću koja uvjerava narod kako bez nje ne bi bilo života, a zovu je politika. Posebno me dirnulo to što mi se i u radu na ovom serijalu tijekom proučavanja života velikih glazbenika još jednom potvrdilo da teze o tome kako je sve počelo devedesetih ne mogu biti dalje od istine.

Stvarali su ti ljudi, radili, pisali, pjevali i svirali davno i uporno kako bi nam ostavili djela i karijere na koje će se, nadam se, ugledati mladi naraštaji. Oliver je bio ogroman izazov jer ga svi svojataju, svaki gledatelj ima neku svoju verziju Olivera u svom srcu i sjećanju, pa je bilo rizično dati im moju verziju tog dragog čovjeka i izvrsnog glazbenika. Dina nam je nebo rano odnijelo, a bio je izvrstan, svoj i uporno vjerovao da će glazba koju radi jedanput ipak biti prihvaćena.

I uspio. Zdenko Runjić je fenomen i velikan koji je opjevao podneblje koje je toliko volio, Đorđe Novković je bio velik hitmejker, majstor nota i teksta sa strašnim osjećajem za ono što će publiku oduševiti.

O Arsenu, kao glazbenom i pjesničkom divu ovih prostora, teško je bilo napraviti film jer mu je opus mnogo veći i genijalniji nego što javnost misli. Sretan sam što sam s ekipom uspio dokumentirati te velike živote, zahvalan djeci i suprugama svih spomenutih velikana na suradnji i pomoći te se nadam da će ljudi te filmove rado gledati.

Vjerujte u umjetnost

Kakvi su vam profesionalni planovi za budućnost?

– Hm, radio sam sedam godina za BBC, dakle političko novinarstvo po cijelome svijetu, 12 godina za HRT, nekoliko sam godina bio direktor programa nacionalne glazbene televizije, sada sam kao neovisni autor napravio 30-ak dokumentaraca o skladateljima i pjevačima, pa nije lako reći kuda dalje.

Nadam se da će se u ovim suludim okolnostima moći živjeti od snimanja dokumentaraca, pa i reklama. Uskoro ću objaviti film o obožavateljima jednog našeg poznatog pjevača, ovih dana snimam priču o profesionalnom zaokretu jednog od najpoznatijih skladatelja zabavne glazbe, a vjerujem i da će HRT i Unison ići dalje sa serijalom o dobitnicima Porina za životno djelo.

Imam i neke pozive iz inozemstva, no sve će ovisiti o raznim virusima i gospodarskoj situaciji u zemlji i svijetu. Sada razumijem zašto su mi Englezi često govorili da treba imati godine i iskustvo kako bi se čovjek usudio izložiti kao neovisan autor i zašto su u Britaniji najcjenjeniji upravo voditelji i urednici u zrelim godinama.

Za kraj, ako ima nešto što vas nisam pitala vezano za vaše dokumentarce, a smatrate važnim istaknuti u intervjuu, slobodno recite.

– Gledajte dokumentarce, pišite, skladajte, svirajte i pjevajte, čitajte životopise uspješnih umjetnika, cijenite ih jer su oni temelj opstojnosti i ugleda zemlje u svijetu, sasvim sigurno to nisu političari. Inspirirajte se tim životnim pričama, vjerujte u umjetnost i vlastiti talent, gurajte prema cilju svemu usprkos.

Tako su radili i ljudi o kojima sam imao privilegiju snimati filmove, ljudi koji su ispisali, odsvirali ili ispjevali glazbene podloge naših života.