Titulu autora prve svjetske pop mise odnedavno je stekao naš najnagrađivaniji i najprodavaniji glazbenik, skladatelj i glazbeni producent iza kojeg stoji, značajno, više od tisuću skladbi. Misu koja je zahvaljujući pridržavanju svih liturgijskih postulata odobrio i sam Vatikan, u petak će na otoku Krku na Dobrinjskom Placu držati – Tonči Huljić.

Zašto je odluka pala baš na Dobrinj i koje izazove odabir lokacije nosi sa sobom? Kako je uopće zamislio koncert kojim spaja mjuzikl i klasični kršćanski obred, a koji se unatoč izvođenju na latinskom jeziku, transformira u pitak duhovni esperanto?

Odgovarajući na pitanja o percepciji vlastite umjetničke pojave te zaokretu prema sakralnoj glazbi i duhovnosti, u razgovoru za naš list, ovaj inovativan čovjek, koji uskoro po prvi puta postaje i djed, otkrio nam je kako se uskoro posvećuje čitanju knjiga proizišlih iz pera supruge Vjekoslave čim otpočinje rad na novom projektu – filmu.

Veliko srce

Kako je došlo do odluke da sakralni pop koncert Misa Mediterana izvodite baš u Dobrinju?

– Dobrinj vam je malo mjesto ljudi s velikim srcem. Moja mama je iz Gostinjca te sam svoje dane djetinjstva provodio tamo, na relaciji između Krka i Hvara, posebno za vrijeme zimskih praznika.

Evo, upravo tamo sada gradim i kuću. Ja se osjećam i kao Gostinjčan i kao Dobrinčan. Čak i na moje iznenađenje, unatoč tomu što je riječ i o vrlo velikom i obilnom pogonu, velik je interes za koncertom Mise Mediterana, za programom ovakvog tipa.

S obzirom na to da ste u Dobrinju provodili ranu mladost, sigurno će među okupljenima na Placu u petak biti prijatelja i poznanika.

– Da, na Krku su mi i prijatelji i rođaci. Znam kako Dobrinjci žive za Stipanju, to su ljudi stvarno velikog srca. A znam i koliko drugi ljude vole doći u Dobrinj. Za mene je to jedno od najljepših mjesta na svijetu, ne samo na Jadranu. Spektakularan mi je pogled koji se pruža na čitav Kvarner. Nažalost, nisam u Dobrinju toliko često koliko bih želio biti. Zbog prirode svojeg posla, moram priznati da nigdje nisam onoliko koliko bih želi biti.

Budući da Misa Mediterana uključuje čitav niz izvođača: od solista i zbora, preko benda, do čitavog orkestra, jesu li bili nužni veliki napori iz perspektive organizacije?

– Riječ je o skupom pogonu koji podrazumijeva 70 izvođača. Izvođača koji su na putu, dakle oni moraju odnekud doći, doputovati. Također, svim su izvođačima potrebne probe, a, dakako, moraju i spavati i jesti, ručati i večerati. U tom smislu, takav tip organizacije stvarno nije jednostavan.

Kada su me pozvali, našao sam se malo u nezgodnoj situaciji jer znam da smo limitirani mogućnostima same izvedbe. Pa ipak, srce mi je htjelo da tamošnjim ljudima prikažemo što je to novo.

Teško je uspoređivati pozornice poput nedavne u Zagrebu na potezu oko Zrinjevca, ili onu u Meštrovićevoj galeriji ili, recimo, onu u pulskoj Areni s jednim malim Dobrinjem. Međutim, ključno je da će ljudi moći uživati u sadržaju koji smo im pripremili. Publika će se u potpunosti moći prepustiti i doživjeti ovu glazbu.

Foto: SLAVKO MIDZOR/PIXSELL

Odobrenje Vatikana

Zbog svega navedenog, zasigurno ste bili primorani i na određene kompromise u produkcijskom smislu.

– Kako bismo uopće bili u prilici doći u Dobrinj, izvoditi pred dobrinjskom publikom, dolazimo u suženoj formi. Dobrinj je mjesto koje ovakvim i sličnim zahvatima dobiva svoje mjesto na karti, zbog svoje ljepote je ionako prirodno orijentirano na kulturu. A, eto, i ja sam dio toga i imam pripremljenu verziju i za taj oblik izvođenja mise.

Ovog puta će u organizaciji biti nešto više od 20 ljudi. Točnije, 20 izvođača će biti na pozornici, dok će ih još četvero biti zaduženo za opslužiti sve skupa. Dakle, Misa će biti izvedena s manje ljudi zbog nedostatka materijalnih mogućnosti da bi se u jednom malom i pitoresknom mjestu izvela u formi od 70 ljudi. Jasno je kako simfonijski orkestar, nažalost, nismo mogli dovesti sa sobom.

Vaša je Misa odobrena i od strane Vatikana. Kako ste uopće ishodovali to odobrenje?

– Ne možete vi tek tako doći i reći ovo je misa bez da imate certifikat o završenom studiju duhovne glazbe. Tu vladaju stroga pravila koja sam samo pomaknuo malo u 21. stoljeće i stavio na novu ritmiku. Svaka rečenica, nekad čak i svaka riječ, ima svoje propisano pravilo, pravilo o tome kakva glazba treba biti baš na toj riječi.

Da bih mogao doći i kazati dobar dan, ljudi, evo, ovo vam je prva pop misa u svijetu, prvo su materijali trebali biti poslani kongregaciji koja se bavi tim područjem. U procesu nam je pomogao i umirovljeni splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić. I moj je nadležni biskup to morao uzeti u razmatranje te angažirati stručnjaka.

Stručnjak je bio don Šime Marović koji je kapelnik crkve sv. Dujma i koji je završio studij crkvene glazbe u Rimu na Papinskom Institutu za crkvenu glazbu pa je stekao licencijat iz crkvene glazbe. Nakon što je moj rad i sam analizirao, s popratnim ga je pismom poslao nadležnom tijelu u čiji naziv nisam više siguran.

Čini mi se da je riječ o jednom odboru koji mi je kasnije dao certifikat, a koji svjedoči da je Misa preslušana, arhivirana i, u konačnici, odobrena.

Kako ste poštujući tolika pravila vi realizirali svoju Misu?

– Misa se može sastojati od pet ili šest dijelova, ja sam se odlučio sve uključiti. Nakon »Kyrie Eleison«, »Gloria«, »Credo«, što je »Vjerovanje« te »Sanctus Benedictus«, još samo preostaje »Agnus Dei« ili »Jaganjče božji«, što je završni stavak. Svi navedeni imaju svoja pravila te se izvode na latinskom.

Međutim, to je toliko jednostavno i pitko, prirodno vam dolazi kao da sami vladate tim jezikom. Gdje god da smo do sada nastupali, ljudi su ostajali zatečeni i bili oduševljeni. Izlazili su pjevušeći. Mislim da se tako pronio glas da je ovo koncert koji te dovede u jedno posebno stanje. Tu se može plesati, sjediti, meditirati, ali i zabavljati, skakati.

Kruna zrelije karijere

Ovakav tip skladbe je potpuno različit od svega što ste u svojoj bogatoj karijeri stvorili. Sviđa li vam se kvalifikacija po kojoj je pop Misa Mediterana zapravo kruna vaše zrelije karijere?

– Sviđa mi se takva i kvalifikacija i klasifikacija. Ali ne volim stavljati ikakve točke, ikakve konačne znakove na svoj rad. Ispred mene stoji još toliko rada… U zadnje se vrijeme čak puno više bavim crossover muzikom negoli sakralnim koncertom. Međutim, od studenoga će Amerikanci početi s medijskom promocijom sakralnog pop koncerta koji smo odlučili i izdati kao CD, u obliku jednog brevijara. Naravno, imat će sva ona poznata obilježja jednog nosača zvuka i slike.

Čudi me da ste se uopće odlučili za varijantu izdavanja na CD-u, s obzirom na digitalno doba kojem smo svjedoci.

– Riječ je o ozbiljnoj kući koja je dobila licencu, koja se bavi i digitalnom promocijom i organizacijom koncerata i u SAD-u i u Južnoj Americi. Prostor Latinske Amerike doživljavam kao idealan za ovu priču.

Zgodna mi je ideja slavnog Kanyea Westa, skoro sam rekao bivšeg supruga Kim Kardashian, a koji je napravio rap misu koju onda izvodi svake nedjelje. Da se razumijemo, ja sam misu napravio kao rezultat kreativnog izazova, a ne nešto na čemu bih zarađivao pare, ali kad se može uz to pomoći i širenju vjere, e pa to je vrhunac onoga što želim.

Je li ovakva promjena tema kojima se bavite u svojem stvaralaštvu, taj jedan zaokret prema duhovnosti, zapravo odraz vašeg osobnog sazrijevanja?

– Ma, ja ću vam možda i umrijeti nezreo. Ha, ha. Sazdan sam od krajnosti i toga sam svjestan. Ali ne mogu poreći, duhovnost mi je važna i shvatio sam kako je to zapravo odluka. Znate, jednom kad vas još kao male krste i škrope svetom vodicom po licu, vi plačete. A zapravo bi se trebali veseliti tome!

Zato mislim da bi se svemu duhovnome trebalo pristupiti kada je to uistinu čovjekova odluka. Do te odluke čovjeka dovedu znakovi koje odluči čitati pored puta ili ne.

E, sad, možda i pretjerujem u čitanju tih znakova. Mislim, ni meni kao vjerniku nije drago kad mi netko dođe tumačiti vjeru, što bi se reklo, da mi popuje, jer to je nešto o čemu ne treba puno pričati, to se jednostavno osjeća.

A i znanost nam potvrđuje kako je glazba najučinkovitiji univerzalni jezik. Možemo reći kako se radi o mediju optimalnom za slanje duhovnih poruka.

– Znate, Bog nađe razne načine da izvuče iz vas ono najbolje. Eto za primjer, Beethoven je oglušio da bi napisao »Odu radosti«, a Mozart je umro pišući najljepši rekvijem na svijetu. Ma, i Bach je pišući svoje note pri treptaju svjetiljki oslijepio. Uvijek postoje takvi koji su odabrani. Ja bih osobno ipak volio da mene takav križ zaobiđe. Ha, ha.

Sad vam moram ispričati i jednu po meni znakovitu priču. Naime, NASA koja konstantno sluša zvukove iz Svemira te ih neprestano filtrira još je sedamdesetih godina prošlog stoljeća u nekim udaljenim galaksijama zabilježila melodiju »Ode radosti«. S obzirom na gluhoću, očito je da je Beethoven trebao biti apsolutno gluh za svijet oko sebe te se potpuno okrenuti samom sebi unutra kako bi čuo tu melodiju. Ako mene pitate, velikom Beethovenu je netko tu melodiju poslao.

Foto: Željko Hladika/PIXSELL

Obiteljski život

Kako vi sami sebi objašnjavate vlastitu inovativnost i dugotrajnost na sceni? Kako na razini fenomena tumačite vlastitu pojavu?

– Nije to moja zasluga. Postoji onaj tko te pošalje na Zemlju i pošalje te baš takvog kakav jesi. Ne bih se htio uspoređivati s nekim imenima koja su puno veća od mene i koja će ostati u povijesti zabilježena za razliku od mene.

Međutim, mislim da je moja ključna karakteristika sadržana u tome što nitko na ovim prostorima, a čini mi se niti šire, nije bio toliko uspješan u svim aspektima, vrstama i stilovima različite glazbe. Realizirao sam se, napravio svjetske zvijezde poput kvarteta Bond, a tu je i neizostavni Maksim Mrvica.

Ni sam ne znam koliko sam stvorio zvijezda koje su potekle iz Hrvatske, a kasnije se pretočile u regiju. Kad sam se tek počeo baviti ovim poslom, još u vrijeme Jugoslavije, Magazin je bio priča za sebe. Govoreći o cijelom teritoriju Jugoslavije, po tiražama, puštanju na radijskim postajama, posjećenosti koncerata, Magazin je zauzimao ono mjesto koje je za rock pripadalo Bijelom dugmetu, a za folk Lepoj Breni i Slatkom grehu.

Dakako, bilo je tu još puno važnih imena, ali ona nisu bila baš blizu brojkama koje su navedeni postizali. U tom smislu govorim da sam se na slavu navikao odmah. Meni je to posve prirodno stanje stvari. Jedno potpuno normalno zanimanje, i zato nisam bahat. Vjerujem da me to čini normalnim čovjekom i da mi je to i omogućilo da realiziram jedan normalan obiteljski život.

U stvaranju prve pop mise pridružila vam se i vaša kći, skladateljica Hana Huljić Grašo.

– Tako je, Hana je autorica jednog od tri dijela ovog sakralnog pop koncerta. Prvi »Mediterana« i treći »Ave Maria« su moji, dok je Hana kompletno napisala, orkestrirala i otpjevala drugi dio koji se zove »Dies Irae«.

Tko će još biti solisti na koncertu?

– Solisti u Dobrinju će biti Karlo Vudrić, Lorena Bućan i Irma Dragičević. Lorena je u posljednje vrijeme često spominjano ime koje u zadnje tri godine nastupa na Splitskom festivalu te kupi sve nagrade.

Iako ima samo dvadeset godina, već su je proglasili novom Doris Dragović, što sigurno govori u prilog tome kako je velika karijera ispred nje. Irma Dragičević je koloraturna sopranistica koja će zamijeniti Hanu. Irmina će izvedba za razliku od Hanine biti nešto klasičnija. Naime, prema prognozi liječnika, Hana bi tada trebala roditi. Eto, datum je tako pao i sve se posložilo.

Odmor u kolovozu

Kako se vi osjećate sada kada uskoro postajete djed? Jeste li radosni?

– Što god da vam sad kažem o tome, to će vam izaći u naslovu. Vjerujem da i sami pretpostavljate kako se osjećam.

Kako je vama bilo pod svjetlima reflektora odgajati vlastitu djecu, koja su danas uspješni mladi ljudi?

– Odmah moram reći da je za to puno više zaslužna moja supruga i njihova majka Vjekoslava. Ona je ta koja je uz svoj rad na pjesmama najviše brinula o djeci. Već rano smo u braku odlučili kako će ona biti kući s djecom, zbog čega je otišla s posla u tadašnjem državnom tužilaštvu. Zajedno smo ocijenili da je potrebnije i ugodnije da radi tekstove, bavi se kreacijom i piše vlastite knjige od kuće te bude s djecom.

Budući da neprestano publiku oduševljavate novim angažmanima, što ste još isplanirali ovog ljeta?

– Nakon što 5. kolovoza izvedem pop misu u Zadru, povlačim se na mjesec dana. Tada ću se dobro posvetiti čitanju Vjekoslavinih knjiga. Na jednu od njih ću raditi film. Eto, imate ekskluzivu.