Ove subote veliki samostalni koncert u Pogonu kulture ima riječki The Siids. Electro-rock duo koji čine Darko Terlević i Stanislav Grdaković publici će predstaviti novi album »II«, a u tom smo povodu razgovarali s jednom polovicom The Siidsa, Stanislavom Grdakovićem.

Luksuz biranja pjesama

Počnimo od prvog povoda za razgovor – ove subote nastupate u Pogonu kulture, a riječ je o vašem najvećem samostalnom koncertu na domaćem terenu. Kako se osjećate i pripremate, što možemo očekivati od koncerta?

– Koncert u Pogonu je zaista bitan za nas jer rezimira rad na dva albuma. Naš prvi album »Brutalist« zapravo nikada nije imao pravu promotivnu svirku jer je objavljen nekoliko mjeseci prije početka pandemije.

Zaživio je kasnije na svirkama, ali nikad nije dobio zasluženu live produkciju kakvu po nama zaslužuje, dok novi album »II« tek treba dobiti live oblik. Trenutačno smo u fazi rada na live aranžmanima za nove pjesme te oblikujemo novu varijantu izvedbe za svirke.

Veseli nas što sada imamo luksuz biranja pjesama najboljih za određeni prostor ili tip nastupa. Nastojimo spojiti jake strane oba albuma i veselimo se što dolazi razdoblje za sviranje.

Drugi povod je vaš album prvijenac »Brutalist« koji su i publika i kritika dočekali s oduševljenjem. Jeste li očekivali ovakve reakcije i rasprodano CD izdanje?

– Mi općenito glazbu ne radimo misleći na ono što će ona donijeti nakon što bude snimljena. Stvaramo iz gušta i volimo to što smo 100 posto slobodni u tome, ali naravno da priznanja i nagrade gode. »Brutalist« je donio i više nego smo očekivali, osim rasprodanog CD izdanja dobili smo stvarno odlične reakcije publike i kritike, a nadamo se da će i »II« doći do ljudi i do nekih novih mjesta u njima.

Foto: KRISTINA BARIŠIĆ

Dvosmjerna komunikacija

Kako i u kojoj mjeri interakcija s publikom i povratne informacije utječu na vas kao duo?

– Mi na to gledamo kao na nagradu nakon rada na materijalu, bilo da se radi o snimanju ili aranžiranju za live. Reakcija ljudi na to što smo napravili sigurno utječe na to u kojem smjeru se razvija cijela priča vezana uz odabir singlova, načina live sviranja nekih pjesama, vizualizacija itd.

Iako se kod snimanja pjesama i u fazi stvaranja albuma držimo posve izolirano, u ovom dijelu priče prirodno nam je surađivati s ljudima i slušati reakcije. Na kraju se sve u glazbi svodi na dvosmjernu komunikaciju, bez toga nema smisla.

U dobu u kojem je fokus na digitalnom, vi ste album izdali i na vinilu. Kakav je vaš pogled na značaj fizičkih izdanja u današnje vrijeme?

– Živimo u svijetu digitalnih streaming servisa kojih smo, nećemo lagati, i sami korisnici, s obzirom na užurbanu svakodnevicu i standard, no ipak dolazimo iz svijeta stare škole medija glazbe kada su fizički mediji – vinil, kaseta, CD, značili puno više od samog mp3 formata i sitne sličice na mobitelu.

Više vremena i pažnje pridavalo se cijelom audiovizualnom paketu. Oduvijek smo htjeli svoju glazbu imati baš na vinilu, formatu koji je nadživio sve medijske formate nosača zvuka i koji osim svog specifičnog zvuka, stranama A i B, također i vizualno najbolje predstavlja glazbu koju radimo.

Puno slojeva

Electro-rock žanr poprilično je širok – kako definirate svoj zvuk unutar tog žanra? Koji su vaši najveći glazbeni utjecaji?

– Od samog početka nismo se stavljali u glazbene ladice, to je eventualno na glazbenim kritičarima i publici. Jasno je da se to mora jer smo svi izbombardirani informacijama te kada bilo što radiš, mora biti što jasnije već u samom predstavljanju. Mi smo na prvom albumu težili spajanju elektrozvuka u kosturu s organskim zvukom koji je pjesmama davao energiju i emociju kakvu smo tražili.

Na »II« smo proširili tu fuziju na puno dodatnih slojeva te nam je stvarno teško okarakterizirati u nazivu novi materijal. Ono što je bitno je da pjesme stvore atmosfere i emocije koje vas diraju, sve osim toga manje je važno.

Kako funkcionirate kao duo, dijelite li »poslove«, tko je za što zadužen…?

– Produkcijski i glavni aranžmanski dio odrađuje Darko. Često počinje s radom glazbenih skica na koje kasnije zajedno slažemo vokalne melodije, tematiku pjesme i tekstualne dijelove, te dogovaramo završni aranžman i čistimo sve što strši i kvari prirodan »flow« same pjesme.

Kao i na prethodnom albumu »Brutalist«, i na novom albumu »II« pridružio nam se naš suradnik i prijatelj Marko Rogić (White On White), koji je zaokružio cijelu priču svojim sjajnim tekstovima i izrazito širokim engleskim vokabularom.

Vizualni dio

Vaši spotovi imaju specifičnu estetiku, a nedavno ste objavili i novi spot, i to za pjesmu »Grace of Nights«. Zašto ste se odlučili napraviti spot za ovu pjesmu i koliko vam je vizualna komponenta važna u glazbi?

– Vizualni dio nama je jednako bitan kao i glazba, želimo biti uključeni i u taj dio projekta do kraja. Glazba i slika moraju biti jedno, težimo da se emocije onoga što gledaš i što čuješ isprepleću i stvaraju cjelinu, tako da je na kraju jedno bez drugoga teško zamisliti.

Za pjesmu »Grace of Nights« od početka smo znali da treba izaći kada i album, ali video je taj koji je baš i s tog razloga morao vizualizirati bit same pjesme, ali i cijelog novog albuma. Mislim da su redateljica Kristina Barišić sa svojom sjajnom tehničkom ekipom te glumci Lara Nekić i Toma Medvešek odradili i više nego smo se mogli nadati.

Koji su planovi nakon koncerta u Pogonu, što radite dalje i gdje još svirate?

– Prvi datum je 16. ožujka u riječkom Pogonu kulture, a nakon toga čekamo potvrdu datuma za samostalni koncert u Zagrebu. Možemo najaviti i nastup s jednim inozemnim bendom početkom svibnja te u suradnji s Distune Promotionom i neke inozemne datume za ljeto i jesen.