Foto: Press
"Preplavljena sam zahvalnošću i srećom! O ovom sam trenutku sanjala cijelog života!", kazala je
povezane vijesti
Thana Alexa, američko-hrvatska jazz pjevačica, skladateljica i aranžerka hrvatskog podrijetla, nominirana je za najpoznatiju glazbenu nagradu Grammy! Tridesettrogodišnja glazbenica koja je rođena i živi u New Yorku, a dio života provela je i u Lijepoj Našoj, nominirana je u kategoriji Najbolji jazz vokalni album, za hvaljeni nosač zvuka »Ona«. Također, američka violinistica Regina Carter nominirana je u kategoriji Najbolji improvizirani jazz solo, za izvedbu u Thaninoj skladbi »Pachamama«.
Golema čast
Bili su to i više nego izvrsni povodi za razgovor s ovom talentiranom umjetnicom, punim imenom Thana Alexa Pavelić, koja nam je otkrila sve o albumu »Ona«, nominacijama za Grammy i drugim glazbenim temama.
Vaš je album »Ona« upravo nominiran za Grammy, a nominirana je i violinistica Regina Carter za izvedbu u jednoj od pjesama s albuma. Što vam znače te nominacije? Kakav je osjećaj biti nominiran za Grammy?
– Golema je čast biti nominiran u kategoriji Nabolji jazz vokalni album uz neka od najvećih imena jazz glazbe (Kurt Elling, Carmen Lundy, Somi i Kenny Washington). Također sam iznimno počašćena što je Regina Carter nominirana u kategoriji Najbolji improvizirani jazz solo, za solo koji je izvela u mojoj skladbi »Pachamama« (jednoj od skladbi s albuma »Ona«).
Do ovog sam trenutka stigla nakon puno napornog rada, nakon što me mnogo ljudi odbilo, nakon što sam godinama naporno radila kao »freelance« glazbenica, bez podrške diskografske kuće, bez menedžera, nakon što je kompanija PledgeMusic otišla u stečaj i meni nestali deseci tisuća dolara prikupljenih u crowdfunding kampanji za moj album, i nakon što sam ipak uspješno objavila album, a onda nisam mogla na turneju niti održavati nastupe uživo zbog pandemije COVID-19.
Bez obzira na ove goleme probleme, ustrajala sam zbog toga što duboko vjerujem u priču koju sam željela ispričati ovom glazbom kako bih dala glas duši žena posvuda, počevši od hrvatskih žena u svojoj obitelji. Preplavljena sam zahvalnošću i srećom! Nisam mislila da bi ovakvo nešto moglo biti moguće, a opet, o ovom sam trenutku sanjala cijelog života!
Fondacija SolidarnaThana Alexa donira 1 dolar od prodaje svakog fizičkog CD-a “Ona” za programe hrvatske zaklade Solidarna koja se zalaže za ljudska i ženska prava.
– Fondacija Solidarna se bavi važnim socijalnim pitanjima, posebno u području ženskih prava, centralne teme mojeg zadnjeg albuma “Ona” koji je objavljen 27. ožujka 2020. godine, rekla je.
|
Hrvatske žene
Možete li nam otkriti više o albumu »Ona«? Na njemu progovarate o tome što za vas znači biti žena. Što vas je inspiriralo, motiviralo…? Koliko je dugo nastajao?
– Album »Ona« je nastajao tijekom dviju godina, no njegova se premisa iskristalizirala 2017. godine nakon što sam sudjelovala u Maršu žena u Washingtonu, najvećem jednodnevnom prosvjedu u američkoj povijesti. Duboko dirnuta snažnim govorima koje sam tamo čula, dobila sam inspiraciju da otkrijem više o pričama hrvatskih žena u svojoj obitelji i utjecajima koje su njihova životna iskustva imala na moje postojanje, rast i osjećaj slobode.
Vrhunac serije razgovora s mojom majkom i bakom s očeve strane, u kojima sam otkrila mnoge nepoznate detalje o njihovim životima i životu svoje obitelji s matrelinialne loze, ponukao me na istraživanje borbi i tereta žena u modernom društvu kroz prizmu pet elemenata: uma, duše, seksualnosti, borbe za redefiniranje rodno uvjetovanih uloga u vezama i unutarnje snage pojedinca.
Poteškoće s kojima sam se ja susretala u svome životu umnogome se razlikuju od onih na koje su nailazile moja majka, baka ili prabaka, no suočavajući se s preprekama koje su im tijekom povijesti priječile put, žene su razvile kreativne i jedinstvene načine preživljavanja i razvijanja. Naša je evolucija dokaz da nas se ne može zaustaviti. »Ona« je glazbena priča o samootkrivanju, otporu, prosvjedu i zahtijevanju promjene. Album predstavlja snažan i slobodan, ženski duh koji živi u svakoj od nas.
Je li u stvaranju albuma sudjelovao još neki hrvatski izvođač?
– Naslovna skladba »Ona«, koja je pjevana i na hrvatskom i na engleskom jeziku, albumu daje njegov duh, njegovu dušu. Stihovi na hrvatskom jeziku sastoje se od izreka i učenja koje mi je otkrila moja baka Anđelka (s kojom pričam hrvatski), dok stihovi na engleskom korijene imaju u životnom iskustvu s mojom majkom (s kojom pričam na engleskom).
Skladba je predivna kombinacija dvaju najvažnijih ženskih glasova u mome životu. Kako bi mi pomogli otpjevati stihove na hrvatskom, za suradnju sam se obratila vokalnoj grupi Rosa, nevjerojatnoj grupi žena koje žive u New Yorku, a u kojoj pjeva i hrvatska vokalistica Astrid Kuljanić. Grupu vodi vokalistica Aleksandra Denda.
Što vaši bližnji, mama, tata, baka, kažu na nominaciju za Grammy?
– Nitko ne zna bolje od moje obitelji koliko sam naporno radila. Oni su me podržavali od prvog dana kada sam s četiri godine uzela violinu u ruke i rekla da želim svirati. Ova nominacija je i potvrda mojeg napornog rada, kao i njihove podrške koju su mi pružali čitavog života. Svi su jako sretni, ponosni i uzbuđeni zbog mene, posebno zbog toga što znaju koliko je ova godina zbog pandemije bila teška za mene, ali i sve umjetnike širom svijeta.
“Moj je zadnji nastup u Hrvatskoj bio u svibnju 2017. godine, s grupom koju sam dovela iz New Yorka. Nastupili smo u Zagrebu za jazz.hr u Koncertnoj dvorani Blagoje Berse i u Multimedijalnom centru u Rovinju |
Nominacija za Porin
Znate li možda jeste li prva Hrvatica nominirana za Grammy?
– Mislim da sam prva hrvatska jazz pjevačica koja je nominirana u spomenute dvije kategorije, no nisam sigurna jesu li drugi hrvatski izvođači prije bili nominirani u drugim kategorijama. Voljela bih doznati odgovor na to pitanje.
Bili ste nominirani i za Porin. Možete li se prisjetiti kada i za koju skladbu?
– Godine 2011. bila sam nominirana za nagradu Porin u kategoriji Najbolja skladba jazz glazbe za pjesmu »Siena« koju sam komponirala za album »Friends« Matije Dedića.
S obzirom na to da imate iskustva i s hrvatskom i američkom jazz scenom, možete li ih usporediti?
– Teško mi je uspoređivati američku jazz scenu (a posebnu jazz scenu u New Yorku) s hrvatskom scenom, zbog toga što čitav svoj odrasli život živim i radim na američkoj sceni i imala sam samo nekoliko izoliranih nastupa u Hrvatskoj.
U Hrvatskoj sam živjela do kraja srednje škole i onda sam se vratila u SAD, tako da nikad nisam pokušavala ostvariti »freelance« karijeru u Hrvatskoj. No, iako u Hrvatskoj nisam živjela puno godina, duboko sam povezana s ljudima s hrvatske scene koji su mi pomogli na početku karijere, a to su bili Boško Petrović i Matija Dedić.
Suprug najveća podrška
Kad ste zadnji put nastupali u Hrvatskoj? Pamtite li posebno neki nastup u našoj zemlji?
– Moj je zadnji nastup u Hrvatskoj bio u svibnju 2017. godine, s grupom koju sam dovela iz New Yorka. Tada smo premijerno izveli neke od skladbi koje sam napisala za album »Ona«. Nastupili smo u Zagrebu za jazz.hr u Koncertnoj dvorani Blagoje Berse i u Multimedijalnom centru u Rovinju. Godine 2015. sam izvela premijeru mog prvog albuma »Ode to Heroes« na Dubrovačkim ljetnim igrama.
I vaš je suprug glazbenik. Koliko to obogaćuje vaš umjetnički put?
– Moj suprug, peterostruki dobitnik Grammyja i skladatelj glazbe za Oscarom nagrađen film »Birdman«, bubnjar Antonio Sanchez, najbolji je glazbenik i najbolja osoba koju poznajem. Glazba je nešto što je učvrstilo našu vezu, zbližilo nas, a naša ljubav prema glazbi – zajedno s našom ljubavi jednom prema drugom – prirodno je obogatila naše glazbene koncepte, projekte i osobna dostignuća. Duboko smo povezani glazbeno i emocionalno i to se vidi u svemu što radimo.
Oboje imamo vrlo pozitivan utjecaj na karijeru onog drugog i međusobno se nadahnjujemo i motiviramo. Kada smo započeli vezu (prije 11 godina!), odlučili smo da ćemo pokušati držati odvojenima našu vezu i poslove, no prirodno smo privlačili jedno drugo tako da smo na kraju počeli raditi na glazbenim projektima onog drugog.
Ja sam 2013. godine počela pjevati u njegovom bendu Migration i od tada sam s njima snimila tri hvaljena albuma. Antonio je svirao na mojem prvom albumu »Ode to Heroes« koji je i producirao, a koji je objavljen 2015. godine. Od tada smo zajedno nastupali širom svijeta, izvodili njegovu i moju glazbu i nastavili inspirirati jedno drugo. Vjerujemo jedno u drugo i potičemo jedno drugo da budemo najbolji glazbenici koji možemo biti.
»Vrhunac serije razgovora s mojom majkom i bakom, ponukao me na istraživanje borbi i tereta žena u modernom društvu kroz prizmu pet elemenata: uma, duše, seksualnosti, borbe za redefiniranje rodno uvjetovanih uloga u vezama i unutarnje snage pojedinca |
Naslovnica Downbeata
Koliko je pandemija koronavirusa utjecala na vaš rad? Jeste li uspijevali nastupati ove godine?
– Osim što je u ožujku objavljen moj album »Ona«, moj suprug, Grammyjem nagrađeni bubnjar Antonio Sanchez i ja našli smo se na naslovnici časopisal Downbeat, što je bila nevjerojatna stvar za oboje na početku ove godine. Tajming je bio nepovoljan jer se poklopio s početkom lockdowna uzrokovanim pandemijom koronavirusa.
Nakon što su mi otkazani svi promotivni nastupi za 2020. i dobar dio 2021. godine (i nakon što sam vidjela da se isto dogodilo svima koje znam), s dvoje prijatelja glazbenika, vokalistom Sirintipom i saksofonistom Owenom Broderom odgovorila sam na pandemiju organiziranjem inicijative »Live From Our Living Rooms«. Prvo izdanje serijala bio je »Online Festival & Fundraiser« koji smo organizirali kako bismo prikupili sredstva za pomoć njujorškim glazbenicima pogođenima pandemijom COVID-19. Festival je uključivao nastupe izvođača kao što su Chick Corea, Joe Lovano, Christian McBride, Linda May Han Oh i drugi, i bio je jako uspješan. Rolling Stone nas je nazvao »prvim jazz festivalom pandemije!«
Nakon toga smo predstavili partnersku akciju i festival u suradnji s DC Jazz Festom u lipnju kako bismo pomogli glazbenicima s područja Washingtona, a odmah nakon toga organizirali smo 12-dnevni Creative Summit (virtualni jazz kamp s nastupima i webinarima) kako bismo prikupili novčana sredstva za drugu turu potpora za sve glazbenike u SAD-u. Tijekom triju serija uspjeli smo zaposliti više od 120 umjetnika, prikupili smo više od 140 tisuća dolara i darovali više od 60 »grantova« za glazbenike u potrebi.
Zadnji smo krug sredstava podijelili 1. studenog. Bilo je to zanimljivo iskustvo s organizacijske strane, pogotovo zbog toga što se sve organiziralo virtualno, no mnogo sam naučila i znam da će mi to iskustvo obogatiti budući glazbeni izraz kao soloumjetnice. Kao soloumjetnica održala sam nekoliko livestream nastupa, uključujući i neke nezaboravne nastupe sa suprugom u našem kućnom studiju, i održala neka snimanja na daljinu, no nastupa je ove godine bilo jako malo.
Stvarno mi jako nedostaje terapeutski i meditativni aspekt nastupa uživo pred publikom i uživanje u tom trenutku.
Terapija glazbom
Nastupi uživo se ni s čim ne mogu mjeriti…
– Da, postoji to nešto u nastupima pred publikom što ne možeš stvoriti kada nastupaš sam u svojoj sobi ili pjevaš u ekran. To je energija koja postoji samo na nastupima uživo. Kada nastupam uživo, imam osjećaj kao da sam na terapiji. Živim u tom trenutku glazbe dok traje nastup i ne mogu razmišljati ni o čemu drugom osim o tome što tada radim.
Vrlo je terapeutski osjećaj i svojevrsno »pročišćavanje« koje sam doživljavala na dnevnoj bazi dok sam nastupala. No sada, toliko mjeseci kasnije, osjećam nakupljenu energiju i napetost kojih se nisam riješila na pravi način i osjećam kako to utječe na moje emocionalno stanje.Također je bilo teško biti kreativan i motiviran tijekom pandemije zbog toga što nitko nije znao za što radimo, za što se pripremamo. Za turneju? Za koncert? Za snimanje?
Na nas umjetnike utječu i inspiriraju nas vanjski podražaji, no s obzirom na to da smo tijekom više mjeseci imali vrlo malo vanjskih podražaja, čini se kao da se muza kompozicije u meni pomalo »isušila«…
Jedini savjet koji mogu dati drugima je onaj koji svakodnevno dajem sama sebi. Nemojte se osjećati krivima zbog toga što nemate inspiraciju za skladanje, iako je teško. Mislim da je bitno da sada ne budemo preoštri prema sebi. Nikad dosad nismo doživjeli ovakvo nešto i potrebno nam je vrijeme da obradimo i odtugujemo sve što smo izgubili ove godine. Važno je ostati pozitivan i pokušati se iscijeliti ljubavlju i glazbom.
Mama, moj je glas na albumu nominiranom za Grammy!
|
Beyonce vodi s devet nominacijaNEW YORK – Kraljica popa Beyonce vodi s devet nominacija za 63. Grammyje, uključujući i onaj za pjesmu godine, objavljeno je u utorak. Britanska pjevačica Dua Lipa, Amerikanka Taylor Swift i reper Roddy Ricch imaju svaki po šest nominacija. S 39 godina Beyonce ima već 24 Grammyja. Dobitnici će biti proglašeni 31. siječnja 2021. Swift i Dua Lipa natjecat će se za najvažniju nagradu – album godine – zajedno s Postom Maloneom, Coldplayjem, Haimom, Jacobom Collierom, Black Pumas i alternativnom R&B pjevačicom Jhene Aiko. Beyonce je svoje nominacije zaradila najvećim dijelom za pjesmu »Black Parade« koja slavi crnačku kulturu i aktivizam i objavljena je u vrijeme ljetnih prosvjeda protiv sustavnog rasizma i policijske brutalnosti prema Afroamerikancima u SAD-u. »Black Parade« će se natjecati za pjesmu i snimku godine, zajedno s »Don’t Start Now« Due Lipe. Album Taylor Swift iz lockdowna »Folklore« je nominiran za album godine, a pjesma »Cardigan« za pjesmu godine. Kategorija najboljeg novog umjetnika uključuje nominacije koje su dobili reperice Megan Thee Stallion i Doja Cat, kao i alternativna umjetnica Phoebe Bridgers (HINA. |