Glas Tamare Loos i jutro u Zagrebu posljednjih su godina postali sinonimi. Uz tu se televizijsku i radijsku voditeljicu, ali i glumicu, već godinama budimo, a od ovog mjeseca jednom tjedno i liježemo spavati! Otkako je preuzela voditeljsku palicu »Plesa sa zvijezdama«, jedne od najpopularnijih TV emisija u zemlji, možemo slobodno kazati da je osvježila televizijsku atmosferu, istoj dajući više mirisa, boje, iskrenosti i osmijeha.

U pretrpanom rasporedu uspjeli smo je uhvatiti za kratak razgovor u kojem nam je otkrila ne samo u čemu se razlikuje konzumiranje televizije danas od onog u njezinom djetinjstvu već i kako je došlo do suradnje s Novom TV, što joj predstavlja njezin vokal te uspijeva li kćeri ‘odmaknuti’ od sveprisutnih ekrana.

Foto: Nova TV

Veseli petak

Odakle je prezime Loos? Moram priznati da sam malo ljubomoran, u usporedbi s mojim vaše zvuči itekako svjetski!

– Ha, ha, ha, da, zvuči svjetski ovdje, ali u Njemačkoj je otprilike kao vaše u Hrvatskoj.

Koliko se razlikuje kultura konzumiranja televizora u vrijeme vašeg djetinjstva i danas, u vrijeme odrastanja vaših kćeri? Kakve trendove primjećujete?

– Prvo što mi pada na pamet je količina sadržaja. Mi smo, kao klinci, imali jedan crtani film nakon Dnevnika i potom se išlo na spavanje. Sada je tu gomila programa specijaliziranih za prirodu, povijest, dokumentarce, tu su kanali na kojima se cjelodnevno vrte filmovi ili crtići, kao i niz opcija kako sve to konzumirati, odnosno – ne moraš čekati reprizu, samo na snimalici vratiš unatrag.

Prije si znao da ako nešto ne želiš propustiti, moraš u određeno vrijeme biti doma da bi to pogledao. S bakom sam kao mala pratila meksičke sapunice. Ako bih propustila koju epizodu, baka mi je morala prepričavati što se zbilo, a morate znati da joj imena nisu bila jača strana, pa mi je trebalo vremena da pohvatam tko je koga pokušao otrovati i čija je mama zapravo tatina sestra (smijeh).

Uspijevate li kćeri obraniti od sveprisutne konzumacije medija, mobitela, društvenih mreža?

– Da. Vera ima osam, a Anja četiri godine i nemaju pristup mobitelu, a kamoli društvenim mrežama. Što se televizije tiče, one u tjednu gotovo uopće ne gledaju crtiće. Druže se, crtaju, igraju, puno čitaju. Petkom imamo tzv. veseli petak, kada svi zajedno gledamo neku seriju ili film, a vikendom, kad odu didama i bakama, imaju ‘sugar overdose’ i crtiće.

U čemu ste vi tijekom odrastanja najviše uživali kada je televizija u pitanju?

– Bila sam dosta disciplinirano dijete i učenje i obveze shvaćala sam prilično ozbiljno pa televiziju pamtim kao nagradu. Ako je škola bila ujutro, došla bih doma, bacila se na zadaću, završila je za koji sat i upalila Vivu ili MTV. Glazbeni spotovi su mi obilježili djetinjstvo. I Marisol, naravno, ha, ha, ha.

Na snimanju serije »Pod sretnom zvijezdom«

Važnost prirodnosti

Vaš je vokal nekako nezaobilazan kada je medij radija u pitanju. Što vam predstavlja vaš glas i kako biste ga opisali?

– Hm, zapravo ne znam. Ne razmišljam o njemu previše. Valjda mi je to ostalo još tamo od 2008., kad sam počela raditi na Anteni i kada su nas učili da je prirodnost važna, puno važnija od vokala, jer nismo samo glasovi koji prenose informacije. Učili su nas da damo sebe i svoju osobnost i da ne budemo zaljubljeni u svoje glasove u slušalicama jer posljedično zbog toga ne prestajemo laprdati, a najveći broj ljudi radio sluša zbog glazbe.

Kako bih ga opisala? Trebale su mi godine da se uopće mogu čuti na radiju a da me ne preplavi ogromna nelagoda i sram. To je, zapravo, neka uobičajena pojava, svatko kad sebe čuje snimljenog, nekako se začudi vlastitom glasu i ispituje ljude oko sebe: »Zar ja stvarno ovako zvučim«? Imamo nešto što se zove ‘aircheck’, i kada se slušamo s programskom direktoricom i analiziramo šihtu, i dan-danas jedva čekam da to prođe.

Što vam predstavlja radio kao medij?

– Mjesto na kojem sam odrasla i naučila puno, puno toga o sebi, o radu, o drugim ljudima. Kada sam došla tamo, imala sam 21 godinu i evo me, petnaest godina kasnije, ali ne više na Anteni, nego na Top radiju, gdje sam svako jutro od 6 do 9 s Danicom i Filipom i lijepo mi je! Sve do trenutka u kojem prelazimo na ljetno računanje vremena. Budući da ustajem u četiri, to me dotuče i narednih šest mjeseci ne mogu doći k sebi. Onda opet pomaknemo sat pa budem O.K.

Kako je došlo do suradnje s Novom TV? Kako izgledaju pripreme za emisiju?

– Pozvana sam na audiciju. Mislim da mi je to bila druga audicija u životu. Prva je bila za emisiju »Briljanteen«, i to kada sam imala sedamnaest godina. Sada, kada su mi javili da sam prošla, sjedila sam kao jedini gost u restoranu u deset ujutro i čekala hranu da je pokupim za van. Da mi je bilo vidjeti kako sam izgledala u tom trenutku… Onda su počele vježbe i probe, uživala sam i uživam u svakom trenutku jer želim iskoristiti činjenicu da radim s najboljima u ovom poslu i želim naučiti što više. To mi je cilj.

Možemo li vas uskoro očekivati u nekoj televizijskoj, glumačkoj ulozi?

– Trudim se živjeti u sadašnjosti, pogotovo zato što mi je lijepo u ovoj, pa nemam razloga bježati u prošlost ili budućnost.

Saša ili Igor

Saša Buneta ili Igor Mešin – koji od njih vam je draži voditeljski partner? Nema onoga – ne mogu na to odgovoriti (smijeh)!

– Ha, ha, ha, dobar pokušaj!

«Briljanteen«, koji ste spomenuli, a dodajmo mu još i npr. »PopRock.hr«, tematske su emisije i niti blizu popularne u širim masama kao što je to »Ples sa zvijezdama«. Na radiju, s druge strane, ne posvećuje se puno brige tome kako se odjeven dolazi na posao. »Ples sa zvijezdama« je sasvim druga priča. Zabavljaju li vas toalete, šminka, ta savršenost, ili je već dosadilo?

– Ovdje me vesele ljudi. Jako mi je bitno radno okruženje, bitna mi je profesionalnost i posvećenost. Pa kad vidim koliko je Nova TV jaka i u tom segmentu, automatski uživam i ja. Taj me dio podsjeća na izlaske kada sam bila mlađa i kada bismo se spremali za van. Cijeli tjedan si u trapkama ili trenirci, a onda dođe vikend i idemo se spremati kod frendice, pa u neki klub. To je sada meni nedjelja.

Ljeta na Hreljinu

Posao voditeljice »Plesa sa zvijezdama« sa sobom nosi sjajnija, često i napornija svjetla javnosti. Kada smo dogovarali intervju, kazali ste da imate puno posla. Kako vam izgleda jedan radni dan u posljednje vrijeme, čime ispunjavate slobodno vrijeme te nerviraju li vas hejteri, ili ste već navikli?

– Radim svako jutro na radiju od 6 do 9, a onda sve ovisi o danu. Najčešće budu ispunjeni do poslijepodnevnih sati. Trudim se biti slobodna od 16 pa da stignem po djecu u vrtić i školu i da provedemo ostatak dana svi skupa. Bitno mi je to, pogotovo zato što ih cijelu nedjelju ne vidim, a onda i dobar dio ponedjeljka. Što se hejta tiče… stalno me netko pita za to. Nitko me ne pita za pozitivne komentare, već samo ističu ove prve.

Pa da razjasnim i više se ne ponavljam – ne pratim komentare. Ni na društvenim mrežama ni ispod članaka. O hejtu, tj. govoru mržnje, općenito ne razgovaram, niti ga čitam niti slušam. Uopće mu ne želim davati na značenju i važnosti. Kritika je nešto drugo, i pozitivna i negativna, i ja sam otvorena za svaku. Ali i tu treba imati filter. Ponekad je važno tko nešto govori, a ne što. Zato slušam svoje poslodavce i nekolicinu drugih ljudi do čijeg mišljenja mi je stalo.

Možete li navesti pet posljednjih pjesama s vaše glazbene liste na mobitelu?

– Paul Simon: »Homeless«, Bob Dylan: »Sign On The Window«, John Lennon: »Instant Karma«, Eni: »Kreni dalje« i Pocket Palma: »Najbolje za nas«.

Knjiga koju ste posljednju pročitali je?

– Turgenjev: »Plemićko gnijezdo«.

Kakve vas uspomene vežu za Rijeku?

– Lijepe. Nona i nonić su mi s Hreljina pa sam redovito ljeta provodila ondje. Tada bismo išli prošetati Rijekom, pa na plac i ribarnicu. Taj me miris uvijek vrati u djetinjstvo. Kao Prousta čajni kolačić u »Potrazi za izgubljenim vremenom«.

Foto: Marko Prpic/PIXSELL