Festival Tenzije jednodnevna je manifestacija koja već treću godinu ujedinjuje edukativni, umjetnički i klupski program baziran na eksperimentalnim izvedbama europskih i nacionalnih izvođača – od kojih su ove godine svoje performanse publici imali prilike prezentirati Svetlana Maraš, Isabella Forciniti, Mara Prpić, Ivna Jurković, Ivica Antolović i Ale Hop.

Festival stavlja naglasak na igru i eksperiment – izražene kroz avangardne performanse bazirane na elektroničkom zvuku – i svojom inventivnošću pomiče granice shvaćanja zvuka, ali i glazbe.

Nešto potpuno novo

Povodom događanja napravili smo intervju s jednom od umjetnica – Svetlanom Maraš, skladateljicom i umjetnicom zvuka koja djeluje na sjecištu eksperimentalne glazbe, zvučne umjetnosti i novih medija.​ Osim što je profesorica tehnologije kreativne glazbe i suvoditeljica elektroničkog studija Hochschule für Musik FHNW u Baselu, Maraš je ujedno dobitnica najprestižnije srpske skladateljske nagrade »Mokranjac«.

Kompozitorica ste, umjetnica zvuka, bavite se eksperimentalnom muzikom. Kako biste našim čitateljima objasnili svoju profesiju?

– Nije lako sažeti što je eksperimentalna glazba baš zbog toga što eksperimentalna glazba može biti dosta toga. To je ustvari polje koje omogućava dosta slobode, nema nametnute norme koje imaju možda neki drugi žanrovi i baš zbog toga daje neke neočekivane rezultate. Što se tiče mog rada, nekad on podrazumijeva kompoziciju, nekad živo izvođenje elektroničke glazbe – nekad sama, nekad s drugim ljudima – tako da se formati onoga što ja radim mijenjaju od rada do rada.

Živo izvođenje elektroničke glazbe je dio moje prakse što znači da to, u principu, prati sve što radim već dugi niz godina – meni je to polje eksperimentiranja i isprobavanja koje nikad nije fiksirano, nego se od jednog do drugog performansa uvijek razlikuje, razvija u nekom novom smjeru, tako da je i ovo što sam pripremila u Rijeci meni bilo nešto potpuno novo.

Glazbeni performansi

Kako je došlo do sudjelovanja na festivalu Tenzije?

– S Andreom Laurić sam u kontaktu već dvije godine, ona je pokušavala to organizirati pa zbog nekih obaveza nismo uspjeli prošle godine i mislim da je njezin veliki entuzijazam zaslužan za sve ovo što se sada dogodilo.

O čemu je bio vaš performans?

– Performans je bio nešto što sam željela učiniti, što nisam isprobala dosad, a tiče se žive manipulacije elektroničkim zvukom koji je inače uvijek dio mog performansa, ali u ovom slučaju radila sam sa zvukom koji je malo veći – u smislu dimenzija.

U mom eksperimentalnom setu jako često je to namijenjeno manjim koncertima, manjim koncertnim dvoranama, intimnijem slušanju i volumen zvuka uvijek bude srednji ili manji, a ovog sam puta probala nešto novo, sa zvukom koji se obično vezuje za zvučni sistem – koji se koristi na festivalima, u klubovima, i tako dalje.

Pokušala sam raditi na tom nivou, sa zvukom većih dimenzija, ali i dalje improvizacijski i eksperimentalno.

Želite li kroz svoju izvedbu prenijeti specifičnu poruku?

– Ono što radim u živom elektroničkom performansu nikad nema neki izvan glazbeni sadržaj. Neki moji drugi radovi, instalacije i kompozicije dosta su drukčije oblikovani nego živo izvođenje – postoji koncept, ideja koja vezuje za njih, a nije čisto glazbena. No, moji performansi su uvijek čisto glazbeni i tu se bavim pitanjima glazbene forme, strukture, ritma – uglavnom, samo glazbenim temama.

Srbijanska umjetnica djeluje na sjecištu eksperimentalne glazbe, zvučne umjetnosti i novih medija, Foto: LORENZO PUSTERLA

Važan moment igranja

Kojim se alatima najčešće koristite u svome radu?

– U radu se nikad ne ograničavam na neki konkretan alat kad su u pitanju kompozicije i instalacije ili drugi radovi koji su fiksirani. U njima mogu samo koristiti različite stvari, ali kada je u pitanju moj performans žive elektroničke glazbe, koristim kompjutorski setup, i to je nešto što razvijam već dugo – kontrolorima upravljam zvukom uživo, u realnom vremenu, i oblikujem ga.

Taj rad u sebi sadrži mnogo skulpturalnog, to je poput sound sculptinga u realnom vremenu gdje mi ti kontroleri omogućavaju da zvuk promijenim na dosta načina, ali je izvor zvuka kompjutorski.

Otkuda crpite inspiraciju za svoj rad?

– Ja se bavim zvukom svakodnevno – oduvijek sam se bavila glazbom i zvukom, a sad kako predajem i u školi, sa studentima također svakodnevno radim i na njihovim stvarima. Zvuk je tu uvijek prisutan tako da sve teme koje mi preispitujemo baveći se glazbom na različite načine, su ustvari inspiracija za to što radim.

Uvijek kad spomenemo eksperimentalnu muziku, većina ljudi će pomisliti na žanr, ali je zanimljivo što se vi bavite esencijom zvuka – i još se igrate njome.

– Meni je taj moment igranja jako važan, važno mi je da meni bude zabavno u izvođenju i pravljenju svega toga, tako da mi je jako drago da to naiđe i na razumijevanje publike.

Sve se može dogoditi

Za sobom imate niz inozemnih gostovanja i nagrada, koja vam je najdraža nagrada ili najdraže iskustvo u svemu tome?

– Nagrade ne bih baš naročito komentirala, nagrade oslikavaju možda samo jedan dio mog rada, ali meni su, što se koncerata tiče, uvijek najdraži događaji ovog tipa – alternativna događanja koja su dalje od bilo kakvog glazbenog establišmenta.

To su prostori slobode i prostori koji zaista otvaraju mogućnost za eksperiment, koji su otvoreni i za publiku, i način na koji publika to sluša, i za nas koji izvodimo, tako da su mi najdraži događaji ovog tipa – manji, nezavisni, alternativni – koji možda nekako nisu predefinirani kao neki festivali, koji nemaju glavni estetski kriterij koji možete očekivati kada dođete na koncert. Zaista su otvoreni za sve – i sve se može dogoditi.

Imate li nadolazeće projekte u planu – još neke festivale – koje biste podijelili s nama?

– Puno toga slijedi što se, baš kao i moj rad, razlikuje dosta jedno od drugog. Imam koncerata koji pripadaju jednoj manjoj eksperimentalnoj nezavisnoj sceni, premijeru na Wien Modern s ansamblom Black Page Orchestra. Napravila sam kompoziciju za taj ansambl, i za četverokanalni zvuk, zatim imam nastup na jednom manjem događaju u Budimpešti krajem studenog i dosta novih kompozicija s ansamblima koji su sad najviše iz Švicarske, tako da slijedi dosta novih kompozicija – radova koji su komponirani i ne tiču se živog izvođenja.