Omiljeni strip junak, filmski lik iz hororca, fantasyja i videoigrica, ali izvezen kao goblen i uokviren. Zvuči zanimljivo? Naravno! Dodamo li da te goblene veze muškarac, metalac, bubnjar, zanimanje raste. E, pa baš ova priča krije se iza Golem’s Goblensa. A iza Golem’s Goblensa krije se Vinko Golembiowski, jedan od čelnih ljudi Udruge Ri Rock, organizator događanja, PR menadžer, bubnjar riječkog benda Uma… Dobro znano ime u riječkim, ne samo glazbenim krugovima.

Iako nas danas rijetko što može iznenaditi, priča o metalcu, »velikom bradatom tipu«, kako Vinko sam naglašava, koji radi goblene, ipak je izazvala – iznenađenje. Onima koji dobro poznaju Vinka, a njih nije malo, iznenađenje i nije tako veliko, znaju oni da je Vinko svestran tip koji i inače ne voli ni predrasude, ni stereotipe. Ali ipak – gobleni?! Pa zar to nije ručni rad koji je odavno zaboravljen, kojeg povezujemo s motivima cvijeća i mrtve prirode uokvirenih u raskošne, pomalo barokne okvire, koji su krasili domove naših baka?

– Da, istina. Ali pandemija nam je svima otkrila neke davno zaboravljene vještine, pa tako i ručni rad, pletenje, šivanje… i izradu goblena. Da, i u mom slučaju za sve je kriva pandemija. U lockdownu sam puno vremena provodio pred ekranom i stalno nešto gricako i jeo, pa sam se počeo debljati. Tako sam počeo razmišljati da moram naći nešto što će mi okupirati ruke, nešto što ću raditi dok gledam u ekran. Neko sitno iskustvo s koncem i iglom sam imao. Naime, mi metalci puno pažnje pridajemo našim prslucima, battle vestovima koje ukrašavamo raznim prišivcima, popravljamo stare, dodajemo nove. Tad mi je sinulo da bi bilo fora da na svoj prsluk prišijem znak od Batmana, koji ću sam napraviti. To mi se učinilo zgodno i jednostavno. Tako je sve krenulo, kaže nam Vinko.

Foto Marko Gracin

Igla i konac

Ok, iglu i konac je znao koristiti. Ali izrada goblena nije isto što i šivanje prišivaka na prsluk.

– Osim šivanja prišivaka, nisam imao baš previše znanja o šivanju, a još manje o izradi goblena. Ali sam odlučio da neću prvo istraživati na internetu, gledati tutoriale na YouTubeu, već da ću pokušati sam, čistom logikom. Tek nakon što sam napravio prvi goblen, i naišao na neke prepreke, odnosno probleme, potražio sam rješenje na YouTubu. Tako sam skužio da su gobleni – hit. Ima toliko stranica i tutoriala posvećenih izradi goblena, da sam se ful iznenadio. Otkrio sam da se iza izrade goblena krije cijeli jedan »pokret«, da ima mali milijun načina kako ih vesti, jako puno tehnika za izradu različitih detalja, poput oblaka, sumaglica, sjena, krivulja, ravnih crta, puno načina kako kontrolirati konac i dobiti željeni efekt, govori Vinko.

A kako to inače danas biva, internet mu je otkrio cijeli jedan nepoznati svijet goblena, tehnika, konaca, igli…

– Kad sam odlučio okušati se u izradi goblena, prva adresa na koju sam otišao je bila riječka trgovina Ana, koja ima sve potrebno za razne vrste ručnog rada. Tamo sam kupio sve što mi je trebalo, od konca i igli, preko obruča, do tkanine, a sve na preporuku sjajnih prodavačica koje su me usmjerile jer nisam imao pojma što mi je sve potrebno. A kad sam napravio svoj prvi goblen, išao sam ga pokazati gospođi koja tamo radi i koja je ostala – paf. Zar ste to stvarno vi izvezli? – pitala me i kad sam joj potvrdno odgovorio, bila je oduševljena. Iako se danas kit, odnosno paket sa svim potrebnim za izradu goblena može kupiti preko interneta, ja i dalje najradije odlazim simpatičnim gopođama u Anu, i rado s njima izmijenim iskustva i priupitam za savjet, ističe Vinko.

Istrošena posteljina

No, vratimo se na prvi goblen.

– Prvi goblen mi je otkrio da se iza izrade kriju mnogi izazovi. Za početak valja željeni motiv preslikati na tkaninu, ja to činim preko indigo papira, a potom je iznimno važno dobro stegnuti tkaninu u obruč. Ono što sam nakon prvog goblena naučio jest da je najbolja tkanina već pomalo istrošena posteljina, koja nije skroz bijela, jer tako do izražaja dolazi boja konca kojim se radi. Ali isto tako, ta tkanina ne smije biti niti preistrošena, jer se onda lako kida. Malo, pomalo nailazio sam na prepreke, pa sam malo pomalo nalazio i rješenja. Učio sam na vlastitim pogreškama, otkrio sam kako se rade oblaci, kako se laganim čupanjem konca stvara 3D efekt, koji vez je najbolji za cvijeće, koji za lice, kako napraviti kosu, koju tehniku koristiti da kosa izgleda ispletena u pletenice… Ma koncem možeš čuda raditi!

Foto Marko Gracin

Iako danas ne valja upadati u zamku dijeljenja poslova na muške i ženske, Vinko zasigurno nije jedini muškarac koji se uhvatio u koštac s goblenima. Ali zasigurno ih nema ni mnogo.

– Ne znam ni jednog tipa koji se u Hrvatskoj bavi izradom goblena, ali sigurno ih ima. Znam ih par u Italiji. No, u izradi goblena ne vidim ništa toliko drukčije od ručnog rada koji radi jedan klobučar ili pak tattoo majstor. No, da, i dalje je činjenica da vezem goblene mnogima čudna i da, smiju se ljudi i gledaju me zbnjeno kad im kažem što radim… A ja se na sve to njihovo čuđenje našalim da sam ja zapravo metal-baka. A kad im pokažem radove, e taj trenutak iznenađenja i divljenja, to je neprocjenjivo. Svi stereotipi tada padaju u vodu i mnogi se s velikim zanimanjem raspitaju kako sam napravio ovaj ili onaj detalj, te mogu li naručiti goblen, veli Vinko.

Objašnjavajući preciznost i usredotočenost koja je potrebna za izradu detalja, Vinko vezenje goblena rado uspoređuje s tetoviranjem.

– Da, princip je isti kao kod tetoviranja iglom i bojom, bez mašinice, a kako sam se u mladosti s time bavio, uočio sam sličnosti. Ne, nisam se okušao raditi vezove na ljudskoj koži, ali ako ima zainteresiranih, možda bi se dalo nešto dogovoriti jer sam već razmišljao o tome da se okušam u tome i možda predstavim na riječkom Tattoo Expou kao nešto skroz novo u svijetu.

Antistresna terapija

Osim što je zanimacija za ruke, izrada je i fantastična antistresna terapija.

– O da, dok vezete sitne detalje, glava vam se »isprazni« od svega i potpuno se koncentrirate na vez, konac i iglu. Nadalje, kad zategnete tkaninu u obruč i iglom prolazite kroz nju, čuje se jedan lagan, opuštajući, dubok zvuk, koji me podsjeća na bubanj. Poseban je i doživljaj kad je goblen gotov, proći rukom preko njega, to je također vrlo ugodan osjećaj. Ali najvažnije – vidjeti rezultat rada, kad nakon dva, tri sata vidiš obrise gotovog goblena, e to je neprocjenjivo. Posebice jer vezem motive koji se meni sviđaju, likove iz stripova, hororaca, fantasyja, videoigrica, mitologije. To nisu motivi uobičajeni za goblene. Zapravo spajam nekoliko elementa vezanih za jednu ideju, tako sam napravio i goblen na Dylana Doga, Kena Parkera, Sandmana, nove serije po stripu koje fanovi jedva iščekuju da izađe… E da, ona ideja o znaku Batmana, to na kraju nisam nikad realizirao, ha, ha, ha…

A i gobleni nisu više ono što su nekad bili.

– Na Instagramu sam otkrio zanimljive ljude koji rade čudesne stvari. Ima jedna djevojka iz Zagreba koja veze klasične motive, ali ih kombinira s provokativnim porukama poput »Nosi masku i odj… na dva metra!«. Njezini su gobleni gotovo pa besprijekorni, ali ona je šilica po struci. Otkrio sam i jednu, čini mi se, Amerikanku koja u svoje goblene ušivava i prirodne materijale, naprimjer izveze pticu i onda ušiva pravu grančicu na kojoj ta ptica stoji. Ma čudo!

I dok je u goblene prenio dio svoje osobnosti, što je od vezenja goblena naučio?

– Bubnjar sam, sviram u metal bendu, imam jako tešku ruku na bubnju, glasno sviram pa sam morao naučiti da se konac ne smije previše zatezati, morao sam naučiti kako to kontrolirati i podati lakši potez, imati »lakšu« ruku što vjerujem da će me naučiti kako i bubanj mekše zasvirati, ha, ha, ha – toliko oduševljeno priča Golembiowski da i sami dođete u napast svratiti do trgovine Ana i kupiti sve za prvi goblen. Pa se i sami okušati u izradi, možda ne u komercijalne svrhe, već kao antistres terapiji. A pritom se uvijek možete javiti Vinku na njegovoj Facebook stranici i pitati za savjet.

Tjedan dana

Koliko mi treba za jedan goblen? Ovisi o skici. Ja radim s obručima od 25 centimetara. U prosjeku, ako vezem četiri, pet sati na dan, za jedan mi treba tjedan dana. Koji je bio najzahtjevniji? Prvi jer je bio – prvi. Dosta izazovno mi je bilo napraviti oblake na goblenu s motivom boga vjetra, ali i Dartha Vedera zbog sitnih detalja za koje sam koristio posebno tanki konac, ali i pozadine… Kod Kena Parkera sam se također namučio s oblacima. Zapravo, svaki je izazov na svoj način.

Ne mogu realizirati baš svaku zamisao

Kad sam na Facebooku objavio prve radove, počeli su mi se javljati ljudi koji su bili zainteresirani kupiti neki moj rad ili mi naručiti goblen kao dar za blisku osobu. Tako sam i otvorio posebnu Facebook stranicu Golem’s Goblens. Naravno, sve je stvar dogovora, jer mogu ono što mogu, odnosno ne mogu realizirati baš svaku zamisao. To nije slika. Za sad sam ih napravio oko 15, pet ih imam u narudžbi. I ne, nikad mi ne dosadi jer sa svakim novim goblenom, naučim neku novu tehniku, sebe iznenadim kako sam riješio neki super važan detalj. Nadalje, ja svoje goblene uvijek stavljam u okvire jer ih treba dobro zategnuti kako se slika ne bi izobličila. A okvire biram ovisno što je na goblenu, ponekad od prirodnog materijala, ponekad od plastike.