Pet godina nakon pomalo neočekivanog, ali bez sumnje divnog debitantskog istupa nezaboravnim albumom »Out of Nowhere«, riječki glazbenik Marko Rogić praćen ekipom sjajnih glazbenika udruženih u cjelinu pod nazivom White on White iznova oduševljava. Razlog za užitak ovog je puta novi album, sada dvostruki, pod nazivom »Gotta Learn To Say No«.

Godine 2019. Rogić je, pomalo i neočekivano, o čemu svjedoči i naziv debi albuma, kroz glazbu prenio sebi i drugima niz emocija vezanih ponajprije uz smrt voljenog oca, a pet godina kasnije nastavlja na dojmljiv način koristiti glazbu kako bi iznova dao oduška osjećajima i progovorio o svijetu i ljudima koji ga okružuju.

Kao i na prethodnom albumu, i na ovom će Rogić to činiti tako da je u njegovom izrazu lako prepoznati utjecaje brojnih američkih kantautora vezanih uz americanu, folk, folk rock i country, ali svi ti utjecaji ostaju u sjeni njegovog osobnog pristupa i izraza pri čemu mu je od velike pomoći prateća ekipa koju čine: Darko Terlević (gitare, piano, klavijature), Radoslav Tičić (bas), Edin Borić (bubnjevi) te Antonija Braut kao prateći vokal.

Ova je petorka »složila« sjajan dvostruki album od 14 pjesama i 73 minute glazbe, koja će oduševiti svakog kome se dopao »Out of Nowhere«, ali i svakog tko voli kantautorski pristup glazbi utemeljen na već spomenutim glazbenim izrazima.

Rock, soul, country

Sva ljepota White on White zvuka rasprostire se pred slušatelja već u uvodnoj »Heaven« koja kreće skladnim zvukovljem akustičnih gitara, koje su potom nadopunjene country ozračjem i daškom soula i gospela, što je pak idealno za temeljnu poruku ove divne pjesme kojom Rogić tvrdi kako su nebo i raj, možda, u tebi, u nekom bliskom tebi.

Ovakvih dobro pogođenih kombinacija teksta i glazbe bit će još puno na ovom albumu. Primjerice, »Whatever It Takes« je brža, razigranija i plesnija što odgovara stihovima pohvale njoj koja ima ono što treba kad je on u pitanju, a izvrsna »Mirrors« donosi lagani početak, nastavlja se rokerski te na trenutke ulazi i u teritorij punka, a te izmjene pravaca slijedi kaotična izmjena sporijih i bržih dijelova pjesme, što itekako dobro ilustrira tekst koji govori o tome kako je utjecaj okoline na dušu i psihu čovjeka jak, te donosi i moćan stih koji u slobodnom prijevodu glasi – »Sa svim tim nasiljem oko mene, ja nestajem u sebi!«

Ovakvih je bisera na ovom albumu dovoljno za pravu melodioznu rock ogrlicu. »Green Mile« je a la Tom Petty križanac heartland rocka i power popa, »Happy Hour« s odličnim vokalom Antonije Braut kroz baladične country okvire donosi još još jednu priču o međuodnosu dvoje ljudi, a u »Magical Meadow«, štoriji o drugačijem pristupu životu.

Pjesma o smrti i prolaznosti

Rogiću pri pjevanju pomaže čuveni Chris Eckmann iz grupe The Walkabouts. »Dance Macabre« je cohenovsko akustično prebiranje po gitari bliže klasici no rocku, a »Old Picker« pomalo je psihodelična country balada puna odličnih udaraljki, nenametljivog piana i ugodnog ozračja iako pjesma može biti shvaćena kao pjesma o smrti i prolaznosti, dok je »Drive« još jedan iskaz o nesigurnosti u kojoj živimo, o životu koji često djeluje poput opasne vožnje, a tom je ozračju prilagođen i nešto čvršći rock izraz s odličnim back vokalima.

Vinilno izdanje albuma nudi dvije LP ploče od kojih je pun pogodak završna D strana koja nudi četiri briljantne pjesme. »Soulmate« je najpozitivniji trenutak albuma posvećen prijateljstvu, razumijevanju i srodnim dušama i prepun razigranog gitarističkog rocka. Slijedi potom remek-djelce, pjesma »No Worries« koja je divan izraz roditeljske ljubavi i uspješan opis sreće koju dijete donosi u život, a glazbeno je uokvirena korištenjem a la Sting ili Paul Simon world music ritmova.

Slijedi je dojmljiva »Hope« koja govori o osamljenosti, tuzi i teškom životu, ali i o vjeri da će biti bolje, o vječnoj nadi. Na ovu americana baladu s puno country/soul dodira lijepo se nastavlja završni trenutak albuma, pomalo mračna »The Vultures« koja zaziva odmor, opuštanje…

Novi White on White album užitak je za uši i dušu, a zahvaljujući fotografijama Karla Čargonje i dizajnu omota koji potpisuje Mladen Stipanović i za oko. »Gotta Learn To Say No« po svim je odrednicama vrhunski rock proizvod, zaokružen, cjelovit i iznimno dojmljiv. Točnije, jedan od onih albuma koje ćete s radošću iznova preslušati i kad White on White budu imali novi album!