Foto: PR
Poseban strah je osjećala doživjevši prometnu nesreću u lipnju nedaleko Rijeke što je rezultiralo tromjesečnim oporavkom
povezane vijesti
Njezino ime je Stela Rade, ima tek dvadeset i četiri godine i rodom je iz Jaske. Stelina glazbena priča počinje kada je sa šesnaest godina počela svirati i snimati covere u tatinom studiju, a u glazbenom svijetu je od kada zna za sebe. Osim što pjeva i piše svoje vlastite pjesme, Stela svira i nekoliko instrumenata među kojima su gitara, klavijature, bubnjevi i harmonika.
Široj javnosti je najprepoznatljivija po svojim društvenim mrežama, a posljednje dvije godine posvećena je autorskom radu što je rezultiralo njezinim prvim singlom pod nazivom „Nije me strah“.
Stela za pjesmu kaže da ju je napisala u dvadeset minuta tijekom svojih teških životnih trenutaka imajući na umu što bi rekla osobi koju želi utješiti: „Dok sam tako izgubljena gledala u papir, krenula sam pisati kao da tješim nekog drugog savjetima koje bih mu dala da se ovako osjeća – jer drugome smo uvijek najmudriji. Puno mudriji nego sebi.”
Poseban strah je osjećala doživjevši prometnu nesreću u lipnju nedaleko Rijeke što je rezultiralo tromjesečnim oporavkom ali je bila svjesna kako :“ … je strah sastavni dio života, ali koliko će me kontrolirati ovisi o meni.
Bilo mi je teško, ali nije me bilo strah. Znala sam da je sav taj košmar samo jedna bolna prepreka na putu koji me mora odvesti u nešto dobro. Jednostavno mora – i ne može drukčije.“
Glazbu pjesme potpisuju Ivan Pešut i Fran Šokić, dok produkciju spota potpisuje studio MUKTE s Janom Ercegom kao direktorom cijelog koncepta i vizualne priče. Tim koji je radio sa Stelom na njenom prvijencu su ujedno i pojedinci koji su prepoznali Stelinu iskrenost u svemu što radi i emocije koje želi prenijeti publici te svima onima koji ne mogu zamisliti život bez glazbe, stoji u priopćenju.
Za sebe kaže kako je svoj najveći kritičar ali isto tako da je svjesna svojih kvaliteta i onoga što može i što će tek pokazati. Za Stelu uspjeh je: “veliki broj ljudi koji će sa mnom u glas pjevati moje autorske pjesme. Ne ganjam slavu kao slavu, već upravo taj osjećaj da moja glazba dopire do velikog broja ljudi i da ljudi vjeruju u emocije koje im prenosim”.