Nekadašnji frontmen rap grupe Soma dollara Zlatan Hrle mikrofon je zamijenio teniskim reketom. No ovaj teniski trener mikrofon nije objesio o klin, već je u epohi koju ćemo pamtiti kao »vrijeme pandemije koronavirusa«, u skladu s mjerama zaštite koje mu ne dopuštaju djelovanje kao treneru, nanovo krenuo put glazbe.

Napisao je hit skladbu »Zagreb i ja, šmekera dva« koju izvodi u duetu s legendarnim Mirom Ungarom, a dobit od pjesme donira u korist slijepe djece iz Centra »Vinko Bek«.

U razgovoru za naš list otkrio nam je kako je nastala ta pjesma, kako se nosi s koronavirusnom krizom te kakav to još glazbeni as čuva u rukavu za nadolazeće razdoblje. Na početku nam je otkrio i kako je veoma vezan za Rijeku i zove je svojim drugim gradom još od služenja vojnog roka pa sve do danas, a ima i usku obiteljsku vezu u našem gradu.

Usto, posebno ga veseli što je njegova nova pjesma prešla zagrebačke okvire i često ju je moguće čuti i u eteru riječkih radijskih postaja.

Drugi dio trilogije

Kako je nastala pjesma »Zagreb i ja, šmekera dva« te kako je došlo do suradnje s Mirom Ungarom?

– Prije petnaestak godina snimio sam svoju prvu pjesmu o Zagrebu, »Zagreb, Amerika u malom« sa Stjepanom Jimmyjem Stanićem. Jednoga dana na početku još normalne 2020. godine, nazvao me gospodin Ungar i tražio dozvolu da tu pjesmu izvodi kao uvod u program u svom odličnom kabaretu »Kontessa« na samom Trgu bana Jelačića.

Kako sam kod pisanja prve pjesme o Zagrebu imao ideju napisati trilogiju gradu u roku od trideset godina, a kako je Zagreb pogodilo baš dosta nevolja u kratkom roku, odlučio sam da je sada pravi trenutak i da je Miro Ungar pravi čovjek za suradnju. Pokušao sam stihom »Potres ga tuče, potres ga ruši, al’ nema šanse Zagreb da sruši« udahnuti malo nade svim Zagrepčanima i prema onome što mi mnogi kažu, uspio sam. Ljudima je ponekad dovoljno jako malo da ih ohrabrite.

Treći nastavak će, nadam se, biti pisan u nekoj boljoj godini za Zagrepčane i sve stanovnike Hrvatske, a velika je vjerojatnost da će gošća biti Nina Badrić.

Iz spota se može dokučiti da ste se tijekom snimanja dobro zabavljali. Otkrijte nam malo kako se odvijao proces stylinga. Naime, u spotu stil odijevanja i vas i Mire Ungara priča priču samo za sebe.

– Gospodin Ungar je fini gospodin koji je uvijek odjeven u šmekerskom stilu i u tonovima koji odgovaraju. Ja sam nažalost potpuna »truba« što se tiče odijevanja, malo su mi pomogli supruga i djeca kod odabira što bih iz ormara trebao izvaditi za spot. Inače, ja bih sve to odradio u trenirci i tenisicama. Što se tiče atmosfere na setu spota koji se snimao nekoliko dana, ona je bila zaista odlična.

Čitava priča oko pjesme »Zagreb i ja, šmekera dva« je pozitivna, takvu sam atmosferu želio i prenijeti na videospot. Svi su kadrovi snimani po sunčanom vremenu, boje su vedre, lokacije su sjajne, djeca, tenisačice Laura Hrle i Anamaria Rebić, balerina Mila Siroveci, košarkaš Ivor Hrle koji glume u spotu su bili fantastični i smiješni, jedna dobra uspomena za sve.

Humanitarna nota

Osim vizualne privlačnosti i dakako glazbene, ova pjesma ima i humanitarnu notu. Naime, prihod od te pjesme donirate u korist slijepe djece Centra »Vinko Bek«. Što je kumovalo toj lijepoj gesti?

– E, na to sam jako ponosan. Posebno jer moj posao kojim se bavim, a to je škola tenisa, već duže vrijeme zbog pandemije nije u pogonu i prihodi su mi potpuno nestali. Usprkos tome, niti jedne sekunde nisam požalio što sam odlučio sav svoj prihod pjesme »Zagreb i ja, šmekera dva« donirati u »Vinko Bek«, centar za slijepe i slabovidne osobe i djecu.

Zaista nemam nikoga slijepog da bi to bio razlog mome odabiru i to mnoge čudi, ali taj je centar u kvartu u kojem živim i često sam bio u kontaktu sa slijepim osobama i odlučio sam da je vrijeme da učinim nešto za njih. Baš u tijeku pisanja pjesme upoznao sam jednog malog dječaka iz Rijeke koji je došao u Centar »Vinko Bek« pa smo malo popričali, bilo mu je baš drago, htio mi je čak pokloniti čokoladu iz auta njegove mame. Ako uspijem pomoći da se kupi pomagalo, a ona su inače užasno skupa, a kojim će se omogućiti da svako dijete ili osoba vide ljepote grada o kojem pjevam, ja sam svoju misiju ispunio.

Kako proživljavate ovu koronavirusnu krizu?

– Uz dužno poštovanje svima koji su osjetili koronavirusnu krizu na lakši ili teži način, neke mjere stožera koji je, kako se čini, izgubio kredibilitet kod velikog broja ljudi, nikako ne uspijevam razumjeti, iako ih naravno poštujem, jer smatram da je to prije svega solidariziranje s drugima.

Neshvatljivo je da se na Sljemenu na istoj stazi može sanjkati, ali ne i skijati, da dijete četvrtog razreda može ići u školu, ali petog razreda ne, da su sve terme, dućani, crkve, dupkom pune ljudi, ali da ja ne smijem trenirati tenis svoju kćer koja živi sa mnom i dobar dio dana mi sjedi u krilu, te je u samom vrhu tenisačica u svojoj generaciji, iako se zna da je tenis teren od žice do žice koja ga omeđuje skoro 600 m2. Nije mi krivo da je dozvoljeno ovo što je dozvoljeno, samo ne razumijem pravila igre.

Staro normalno

Je li u međuvremenu nastala i neka nova pjesma?

– O da, kao da ste znali. Radim na odličnom projektu i to ponovo potpuno humanitarno. Ovoga puta podržavam životinje. Naime, napisao sam i već je pred završetkom snimanja pjesma »ZOO song«, posvećena životinjama u Zoološkom vrtu Zagreb. Tekst je veoma zabavan, radi se o tome što životinje koje žive u ZOO-u Zagreb rade kad nema posjetitelja, kako sa zabavljaju i što im sve pada na pamet. U tom malom projektu pozvao sam i mnoge prijatelje s estrade, pjevače, sportaše, glumce… Neka za sada bude mala tajna tko će se sve naći u pjesmi i videospotu.

Kakvi su vam planovi i želje za budućnost?

– Najiskrenije, sve lijepe želje koje imam usmjeravam na druge ljude. Prije svega na svoju djecu i roditelje te blisku rodbinu, a zatim na sve ostale. Svoje sam želje odavno ispunio, potpuno sam zadovoljan svojim načinom života i ne bih gotovo ništa mijenjao. Ali uz zdravlje na prvom mjestu, naravno da želim »staro normalno« i potresima jedan veliki bye-bye. To su sada aktualne želje.

Riječki reperi

Za kraj razgovora recite ima li nešto što biste još voljeli naglasiti u ovom intervjuu?

– Samo bih još rekao da mi je žao što je hip hop scena u Hrvatskoj potpuno ugašena i da nema zemlje u Europi koja toliko malo drži do rap glazbe, iako rap pjesme daju definitivno najviše stihova i najbolje tekstove koji opisuju razne životne situacije.

Izgleda da kod nas ljudi više vole tralala-pjesmice stalno o istoj temi, kako je netko nekoga ostavio, pa kako bi da mu se vrati, kako se krivo zaljubio ili je ružno prevaren.

Pogotovo nedostaje jedan rap izvođač iz Rijeke jer i Slavonija i Dalmacija i Zagreb su ponešto toj vrlo siromašnoj sceni nešto već dali, ali ispričavam se ako griješim, nakon »Pol tone rapa« veoma simpatičnog riječkog hip hop sastava s početka 2000-ih, nisam čuo niti jedan RI Rap. Vrijeme je, dečki!