Prošli nas je mjesec nakon vrlo dobrog albuma grupe Shed Seven darovao još jednim pažnje vrijednim radom. Ovog je puta riječ o šestom studijskom nosaču zvuka britanskog rock sastava The Vaccines, albumu »Pick-Up Full of Pink Carnations«.

Deset novih pjesama ovog londonskog indie rock sastava traje ukupno trideset i jednu minutu pa je već i iz tog podatka jasno da su The Vaccines, kao i dosad, okrenuti jednostavnom i direktnom iznošenju misli, osjećaja i stavova pri čemu su ostali vjerni svom dosadašnjem glazbenom izrazu okrenutom melodioznom i pitkom pop punk, power rock i garage rock izrazu usmjerenom ponajprije k velikim stadionskim koncertima zbog čega su i postali jedan od najpopularnijih koncertnih bendova u posljednjih dvadesetak godina.

Američka »veza«

Neobičan naziv albuma vezan je uz činjenicu da je pjevač i tekstopisac, a to znači alfa i omega benda, Justin Young, većinu tekstova i glazbe stvarao za vrijeme boravka u SAD-u (točnije u Kaliforniji) pri čemu je intenzivnije slušao rad američkog kantautora Dona McLeana znanog po najameričkijoj od svih američkih pjesama, prekrasnoj »American Pie« iz koje je, ustvari, naslov albuma i preuzet.

Sam album, pojasnio je Young, govori o gubitku snova vezanom uz kraj niza veza koje je imao, a istodobno je i svojevrsni nostalgični spomenar – kao i pjesma »American Pie« – na nešto čega više nema i što je nepovratno izgubljeno. Sve to uokvireno je sjajnim razigranim gitarama koje stvaraju bogatu glazbenu melodioznu i plesnu podlogu koja ritmično pulsira zbog sjajne ritam-sekcije.

Iako je ta glazbena pozitiva, koja djeluje itekako motivirajuće, u suprotnosti s često pesimističnim tekstovima, te različitosti u osnovi ne smetaju u uživanju u albumu koji zbog svoje razigranosti ima nedvojbeni ljetni koncertni potencijal – što će već ovog ljeta postati itekako uočljivo.

Kako je i sam Young rekao, većina pjesama vezana je uz njegove reminiscencije na neke od veza koje je imao i prekinuo, a najopćenitije o toj svojoj sklonosti kratkom boravku u ljubavnim vezama govori u rasplesanoj »Heartbreak Kid« i na osamdesete oslonjenoj »Love to Walk Away«, dok su na konkretnijim iskustvima zasnovane divnih gitara prepuna »Lunar Eclipse«, nostalgična »Sunkissed« te posebno melankolična, ali vrlo plesna i razigrana »Another Nightmare«.

Tematski su spomenutim pjesmama slične i »Discount De Kooning (Last One Standing)« s idejom da vezu, kakva god da jest, treba što duže održavati, te vrlo iskrena »Anonymous in Los Feliz« u kojoj govori o vlastitim iskustvima rock zvijezde sklone vezi za jednu noć s obožavateljicama.

Tri najbolje pjesme

Izvan ovih tematskih okvira Young se kreće u tri ponajbolje pjesme albuma. Uvodna »Sometimes, I Swear« zaista je odlična stadionska rock himna o osamljenosti i bolnom nepripadanju bilo kome ili bilo čemu, moćna »The Dreamer« pravi je ljetni arena rock hit, pjesma o strasti kao pokretaču pozitivnog odnosa prema životu, a ironična »Primitive Man« ismijava opsjednutost tjelovježbom i teretanama.

Sve u svemu, The Vaccines su u novu 2024. godinu ušli albumom koji će im ovog ljeta biti itekako koristan jer će se pjesme s njega rado slušati na njihovim ljetnim turnejama. S druge strane Young je »odradio« dio duga prema Americi, glazbi i kulturi koja ga je često inspirirala (uz Dona McLeana spominju se i Mark Twain, Edgar Allen Poe, Dennis Wilson…) pa se zaista može reći da je za ovaj bend 2024. godina baš jako dobro počela.