Znana emisija Hrvatske radiotelevizije “Potrošački kod” obilježila je velikih 18 godina bivanja u eteru naše javne televizije. Urednica i voditeljica emisije Sanja Smiljanić Grubišić posljednja skoro dva desetljeća neumorno svakog tjedna donosi novih trideset minuta posvećenih potrošačima.

Povodom osamnaeste godišnjice emisije u televizijskom prilogu Petkom donosimo zanimljiv razgovor o tome kako se “Potrošački kod” mijenjao kroz godine, o aktualnim problemima potrošača, o tome što je našim potrošačima donijela Europska unija i gdje je ista zakazala te zašto televizija nije potrošna roba.

Upornost se isplatila

Emisija “Potrošački kod” obilježava 18 godina bivanja u eteru HRT-a. Kako opisujete proteklih 18 godina bavljenja problemima potrošača?

– Prvih godina emitiranja “Potrošačkog koda” svi smo bili pomalo uplašeni; i naši gledatelji i ja. Nije bilo jednostavno iznjedriti format emisije koji nije bio tada prisutan u medijima.

Ideja i tema bilo je napretek, no bilo je teško doći do sugovornika jer su se ljudi ustručavali te bojali javno iznijeti problem. Druga strana, koju smo tražili odgovore, često nas je ignorirala i prijetila tužbama. No upornost se isplatila.

Kroz emisiju smo radili i na edukaciji potrošača, a oni su iz godine u godinu postajali svjesniji svojih prava i počeli javno iznositi svoje potrošačke probleme i negativna iskustva. Danas je sasvim drukčije i ponosna sam što je emisija doprinijela da se potrošači ne ustručavaju u traženju svojih prava i da ne odustaju nakon što ih druga strana odbije.

Koji su danas najčešći i najveći problemi potrošača? Kakvo je sadašnje stanje potrošača i je li bolje nego prije 18 godina?

– Problemi su manje-više slični. Najčešće su vezani za trgovinu, telekom-operatere, banke, komunalne usluge. Osamnaestu sezonu obilježile su visoke cijene, prije svega prehrambenih proizvoda, pa smo toj tematici posvetili veliku minutažu.

Teme koje dominiraju posljednjih godina jesu online trgovina i tržište kriptovaluta koje je puno zamki. Kad se dogodi internetska krađa, teško je doći do izgubljenog novca, zato je preventivno djelovanje jedino pravo rješenje u borbi protiv takve vrste krađe.

Tako je bilo i na samom početku, dok ljudi nisu dovoljno poznavali Zakon o zaštiti prava potrošača. Iz emisije u emisiju isticali smo najvažnije, a danas mnogi građani Zakon o zaštiti prava potrošača poznaju bolje od pravnika.

Foto: Renato BRANĐOLICA za HRT

Tema ne nedostaje

Zašto ste prije 18 godina željeli pokrenuti emisiju “Potrošački kod” i zašto vam je ona danas važna? Koja je vaša misija tijekom uređivanja i vođenja “Potrošačkog koda”?

– Uvijek me boljela nepravda. Ljudski je, pa onda i profesionalno, pomoći “malom čovjeku”. Pripremajući reportaže shvatila sam da glas oštećenog potrošača ima težinu i da se on mora probiti u eter.

Tako je nastala ideja o “Potrošačkom kodu”, u kojem je glas potrošača najbitniji. Teško se u svim društvima, pa tako i u našem, boriti protiv moćnih i bogatih korporacija. Kad sam vidjela da mnogi iako su pravu, ne mogu dobiti zaštitu, povrat novca ili samo ispriku, osmislila sam emisiju koja bi istražila probleme svih nas i pronašla rješenja i odgovore.

Osobno nemam ništa protiv trgovaca, bankara, korporacija… Jer i ja svaki dan trebam njihove usluge. Ali tražim i inzistiram da i jedna i druga strana poštuju potpisane udruge i da se meni kao potrošaču objasne uvjeti ugovora prije nego ga potpišem bez skrivene fige u džepu.

Ljudski je pogriješiti; ima situacija kada potrošač nije u pravu, ali kada je izigran uslijed tuđe pogreške, nemara ili namjerne štete, na gubitku je, a tada to treba ispraviti.

Koliko je zahtjevno u svega pola sata tjedno obraditi i iznesti sve aktualnosti i teme koje brinu potrošače?

– Mi smo mali tim u kojem se točno zna tko što radi, pa više ni ne treba dijeliti zadatke. Sve se samo od sebe tijekom tjedna posloži. Do mirovine je moja desna ruka bila realizatorica Drenka Gaković, a zadnjih osam godina tu je Martina Miljković.

Ona je zaslužna za to što emisija ugleda svjetlo dana, odnosno da je sve u njih tehnički dobro posloženo. Tema svih ovih godina ne nedostaje. Kreiraju ih gledatelji, slučajni prolaznici, poznanici…

Drago mi je jer mi se javljaju i kolege novinari bez obzira na to iz koje su branše i prepričavaju svoja potrošačka iskustva te žele sudjelovati u emisiji. Uglavnom, tema ne nedostaje, ali ni jedan projekt nije zahtjevan ako čvrsto stojiš iza njega i vidiš da ima pomaka nabolje.

Foto: Renato BRANĐOLICA za HRT

Mnogi traže savjet

Dobitnica ste nekoliko priznanja među kojima i ono HND-a za najbolju uređenu emisiju. Koliko vam znače nagrade struke te koja vam je najbolja, a koja najteža pojedinost tijekom uređivanja emisije “Potrošački kod”?

– Drago mi je kad struka prepozna moj rad i to mi daje krila da se održavam u zraku. Jer danas je konkurencija žestoka. I druge televizijske kuće prepoznale su važnost istraživačkog novinarstva, analiza i slušanja bila građana, stoga svi mi nastojimo biti prvi, bolji i kvalitetniji.

Naravno, ima tu dosta žutila i površnosti, ali drago mi je da mediji pridaju veću minutažu našoj svakodnevici. Ja sam najzadovoljnija kad uspijem pomoći u rješavanju barem jednog problema u tjednu. Mnogi mi se javljaju za savjet ili traže kontakt za pomoć ne želeći u javnost iznositi problem. Ja i njih razumijem te ću ako mogu pomoći, to uvijek učiniti.

U vašem CV-u stoji da ste diplomirali fonetiku i lingvistiku, a po ulasku u svijet medija počeli se baviti emisijama kao što su “Svijet poduzetništva” te autorski “Potrošački kod.” Kako su vas i zašto zaintrigirale teme ekonomskog i poduzetničkog karaktera?

– Govorništvo i javni nastupi uvijek su me pratili kroz život; još iz osnovne škole kada sam vodila priredbe, sudjelovala u predstavama, natjecanjima i nastupima. Zbog toga sam upisala Filozofski fakultet. Kad sam stigla na televiziju, svi u bježali od ekonomskih tema jer su im bile nejasne i teške, no ja sam to vidjela kao izazov kroz koji ću naučiti nešto novo. I tako sam postala dio tima Gospodarstvene redakcije, u kojoj sam i danas. Mala smo, ali složna ekipa koja se podržava u radu.

Koliko su se vaša poslovna svakodnevica i koraci koje poduzimate tijekom razrade određene teme mijenjali tijekom godina? Jeste li se promjenom konzumacije medija promijenio i vaš pristup obradi teme?

– Za razliku od prije 18 godina danas je novinarstvo brže i dinamičnije, pa mu se i ja pokušavam prilagoditi. Kad radiš tjednu emisiju, moraš razmišljati unaprijed kako bi bio aktualan i zanimljiv publici. Bez obzira na teme, zabrinjava me što televizija kao medij gubi mladu publiku koja sve želi vidjeti sad i odmah u pet sekundi. Tijekom godina nastojim nekim temama privući i mlade i jako mi je stalo da i oni nauče izboriti se za svoja potrošačka prava.

Praćenje europskog tržišta

Govoreći o aktualnostima, Hrvatska je nedavno obilježila desetu godišnjicu članstva u Europskoj uniji. Kako se ulazak u EU odrazio na kod naših potrošača? Koliko se ulazak u EU pokazao važnom pojedinosti za naše potrošače?

– Ulazak u Europsku uniju donio nam je jedinstven Zakon o zaštiti prava potrošača. No, iako sve to lijepo izgleda na papiru, svakodnevnica je sasvim drukčija. I dalje smatram da smo skladište za robu lošije kvalitete u odnosu na zapadnu Europu. Primjerice, upravo su počela ljetna sniženja zbog kojih i dalje odlazimo u Austriju ili Italiju jer nam je tamo isplativije kupovati nego u nas.

Trgovci koji posluju u drugim europskim zemljama i u nas nemaju jedinstvena pravila. Primjerice, isti će vam trgovac u Njemačkoj vratiti novac bez dodatnih pitanja jer ste vratili proizvod, a u nas to pravilo najčešće ne vrijedi. Morate za taj iznos kupiti neki drugi proizvod i objašnjavati zašto vraćate proizvod.

Kada internetom kupujete od europskih tvrtki, dio robe, najčešće one kvalitetne, ne isporučuje se za neke zemlje poput Hrvatske. Kad ih pitate zašto, reći će da je to njihova poslovna odluka, a ustvari je riječ o diskriminaciji kupaca. I servisi za popravak uređaja posebna su priča.

Najčešće vam ne daju zamjenski uređaj dok se vaš aparat, primjerice mobitel, popravlja, dok je u zapadnoj Europi to praksa. Mogla bih nabrajati do sutra; na tome treba poraditi kako bi svi potrošači na jedinstvenom europskom tržištu uistinu bili ravnopravni.

A u kojoj su mjeri takve teme o europskom tržištu, eurozoni, itd. zastupljene u “Potrošačkom kodu”? Konstantno pratim što se događa na europskom tržištu i informiram naše potrošače o novim direktivama i izmjenama koje se donose u Europskom parlamentu.

Potrošačke teme tamo su dosta zastupljene, a zadnje su se odnosile na donošenje odluke o uvođenju jedinstvenog punjača za mobilne uređaje te na Direktivu o zabrani programiranog kvarenja elektroničkih uređaja.

Nakon godina usavršavanja postali ste predavačica na Poslovnom učilištu Experta. Zašto vam je važna ta sastavnica? Što je najvažnije što želite prenijeti svojim studentima?

– Nastojim se stalno educirati. Zanima me puno toga i kad god se ukaže prilika za nekim zanimljivim predavanjem, rado ću mu se odazvati. Najviše sam posvećena javnom nastupu, govorništvu i, naravno, novinarstvu. Radila sam i surađivala sa svim generacijama, od osnovnoškolaca do stare garde. Moram priznati da mi je najveći gušt raditi s mladim ljudima. Ta njihova pozitivna energija tjera vas da budete i vi radoznali i spremni na učenje. Mladima pristupam s punim povjerenjem, ne ograničavam ih, smatram ih ravnopravnima jer jedni od drugih uvijek možemo nešto naučiti.

Foto: Renato BRANĐOLICA za HRT

Putovanja i nogomet

Tko vam je tijekom karijere dao najbolji savjet? Kako je on glasio?

– U novinarskoj karijeri, naročito u televizijskom novinarstvu, bitan je timski rad. Bez suradnje sa snimateljima, realizatorima i montažerima nema ni dobre priče. Zato najvažniji savjet koji uvijek primjenjujem u poslu glasi: “Budi svoj, ali osluhni i mišljenje ekipe oko sebe.”

Pokraj ozbiljnih izraza lica prisutnih u vašemu poslu, što vas privatno istinski veseli? Imate li kakav hobi koji radite s velikim entuzijazmom? Što Sanja želi biti kada odraste?

– Privatno sam uvijek raspoložena za druženja i ispijanje kava s prijateljicama. Vesele me putovanja i kad god sam u prilici, pakiram kofer i put pod noge. Slobodni trenutak iskoristit ću za vježbanje i odlazak na nogometne turnire moga sina Luke, koji trenira u NK-u Trešnjevka. Velika sam obožavateljica naše nogometne reprezentacije i veselim se svim njihovim utakmicama. Kad sam u prilici, rado ću otići na tekmu. Glasna sam navijačica, pa često izgubim glas nakon navijanja.

Ljeto je tu. Gdje ćete ga provesti?

– Ljeto tradicionalno provodim u Dalmaciji. Šibenik je baza iz koje odlazim kamo me put ponese. Moj je odmor uvijek aktivan. Plaža, druženja, sportovi… Ljeti nastojim više vremena provesti s obitelji i prijateljima koje tijekom godine ne uspijem vidjeti. Veseli me što na odmoru ne moram gledati na sat, niti želim znati koji je dan.