Gradsko vijeće Grada Rijeke početkom svibnja jednoglasno je proglasilo dobitnike ovogodišnje Nagrade Grada Rijeke. Između nagrađenih laureata našlo se i ime Sandra Bastiančića.

Sandro je zasluženo priznanje dobio za, kako Grad navodi, izuzetan dugogodišnji doprinos na domaćoj glazbenoj sceni te kao dobitnik nacionalne nagrade kantautor godine.

U međuvremenu je objavio novi singl, točnije duet »Pored mene« koji izvodi u duetu s Anom Kabalin, još jednim iskusnim riječkim glasom.

Stoga, povoda za razgovor sa Sandrom Bastiančićem nije nedostajalo, a ovaj glazbenik, kantautor, trener plivanja i prije svega Riječanin na naša je pitanja dao vrlo zanimljive odgovore.

Rijeka i ja smo simbioza

Gradsko vijeće Grada ove vas je godine uvrstilo među laureate nagrade Grada Rijeke. Kakvi su vaši dojmovi u povodu te nagrade i zašto je smatrate posebnom?

– Odmah sam se sjetio pokojnog tate, rođenog u Rijeci davne 1934. Obožavao je svoj grad i NK Rijeku. Od njega sam naslijedio jak lokalpatriotizam i prvo mi je palo na pamet kako bi on sad bio jako ponosan, zajedno s mamom i bratom koji također nisu više među nama.

Upravo zbog toga što ovo nije nagrada struke, doživljavam je kao posebnu. Već su mi se i javili neki ljudi iz Gradskog vijeća i prenijeli kako su »s guštom« glasali za mene. Veseli me što se moj umjetnički rad cijeni do te mjere i na toj razini, u nekoj univerzalnoj kategoriji.

Koliko vam je važna nagrada Grada s obzirom na to da ste u Rijeci razvijali svoju karijeru te pridonijeli zajednici u cjelini?

– Ključno je ovo »doprinos zajednici«. Jednom sam, gostujući u nekoj emisiji na jednoj lokalnoj zagrebačkoj televiziji, bio predstavljen upravo tim riječima. Jako mi je imponiralo, ali sam to prihvatio kao subjektivnu misao urednice i voditeljice.

Sad živim u prekrasnom uvjerenju da to nije bila slučajnost i da moja glazbena djela stvarno imaju neku snagu koja može povoljno utjecati na društvo.

Zvuči prenaglašeno, ali ako priznanja stižu sa svih strana, moram neskromno početi vjerovati da ima nešto u tome. I iz toga crpiti snagu za dalje. Rijeka i ja smo simbioza, ne postoji to nadahnuće u životu koje neće barem okrznuti Rijeku u meni ili oko mene.

Nedugo nakon toga ostvarili ste duet s Anom Kabalin. Kako je tekao proces rada na pjesmi »Pored mene?« Tko je predstavio ideju za duet?

– Pjesma je moja. Pripremam je za novi album pa sam u tom duhu i krenuo u cijeli plan. Ana mi je standardna suradnica i »čuo sam je« u ovoj pjesmi unaprijed. Sreća je moja da se i Ana čula i vidjela.

Foto: Angela Maksimović

Kantautorski album i povratak En facea

S obzirom na to da ste autor glazbe i teksta pjesme »Pored mene,« o čemu govori iz vaše autorske perspektive? Koliko je dobro za ovu pjesmu što je predstavljena kao mješoviti duet?

– Kalendar mojih događanja ukazivao mi je na to da je vrijeme za novi singl. Trebalo je objaviti pjesmu koja će biti lepršava, s pitkom neopterećujućom temom.

Vodeći se tom tezom, podsvjesno sam je razvijao u tom pravcu. Naslov sugerira važnost blizine i osjećaja sigurnosti uz blisku osobu. Stihovima sam želio to dočarati i naglašavati.

Prošle ste godine za svoj prvi kantautorski album »Šlager sezone« bili nagrađeni naslovom kantautor godine. Zašto volite biti kantautor? Koliko je ta uloga drugačija nego ona frontmena En facea? Ako se ne varam, u pripremi je još jedan kantautorski album?

– U pripremi imam kantautorski album i povratak En facea. Tim redom. Kantautorski izričaj je nešto što je došlo kao plod dugogodišnjeg autorskog rada. Imam osjećaj veće slobode u stvaranju, a upravo je kreacija ono što me najviše zanima u umjetničkom radu.

Kantautorski format najbliži je onom temeljnom u glazbi. Jedan ili dva instrumenta i glas. I paleta nota, ukrašena nekom zvučnom podlogom. Sve ostalo je nadogradnja. Volim timski rad, volim i energiju benda, volim bogatu i kvalitetnu glazbenu produkciju, ali od gitare/klavira i glasa sve kreće i takav radni ambijent najviše volim. En face će sljedeće sezone napraviti nešto novo i vrijedno te će to biti lagani oproštaj od javnosti i publike.

Volim naglasiti – ništa dramatično ili pompozno. Lagano, aktivno gašenje benda je logičan prirodni proces. Neka bude i malo duži i nek’ nam omogući još nekoliko lijepih susreta s publikom i to će biti pošteno s naše strane. Nakon toga se vidim isključivo u kantautorskom radu.

Tako osjećam i to moram slijediti; sve ostalo bilo bi neiskreno.

Poznato je da ste već dugo godina trener plivanja za koje ste rekli da je »vrlo osjetljiv individualni sport u kojem nema mjesta improvizaciji«. Koliko su, prema tome, slični plivanje i pjevanje? Postoji li tu neka poveznica koju možete uvidjeti?

– Najjača poveznica je strast. Plivanje, sport općenito, budi u nama strast, ali i puno raznovrsnih emocija. Strast je naglašenija ako se aktivno uključite, pa još i kroz rad s djecom. Čudesno je osjetiti, iz dana u dan promatrati napredak djece izazvan vlastitim radom.

Nije u pitanju samo rad kao prenošenje energije nego i jednog znatnog dijela sebe. Znanje i iskustvo su u nama, mi to ne predajemo s nekog medija iščitavajući ga ili demonstrirajući nešto već zapisano. Još jednu veliku sličnost vidim u plasiranju ideja. Pjevanje je direktan produkt neke ideje i njene razrade.

Od sportaša tražimo uvijek isti put; učenje, rad i dobru izvedbu. Da bismo to sportašu olakšali, veliku pomoć možemo imati u dobroj ideji.

Radni odmor

Kad smo kod toga, što je novog u Plivačkom klubu Kantrida čiji ste potpredsjednik?

– I dalje rastemo kao klub. Članstvo raste, rad sa svim uzrastima treba dobro organizirati, a vrhunske rezultate treba znati održavati i unaprijediti.

Imamo olimpijsku kandidatkinju Aminu Kajtaz kojoj moramo omogućiti najbolje uvjete, također i Meri Mataja, koja rezultatima Aminu prati u stopu. Moramo postaviti model po kojemu će mlade plivačice i mladi plivači imati uzore pod istim krovom, u istom kolektivu.

I za kraj, što vam donosi ljeto? Hoćete li više plivati ili pjevati? Kako ćete se odmarati?

– Eto… Već nekoliko tjedana pravilno mi se smjenjuju koncertni nastupi, gostovanja na glazbenom terenu i natjecanja na bazenima. Treninzi su svakodnevni. Kroz radni tjedan i dva puta na dan. Radno, urnebesno. Odmarat ću se u kolovozu, ali samo od bazena tri tjedna.

Za to vrijeme imam već neke potvrđene nastupe; nama najbliži je onaj u Klani 12. kolovoza. Odmor će opet proteći radno, moram dovršiti pjesme za novi album i predati ih. Inače, preferiram tešku klasiku od odmora. Svakako knjigu, pored mene je upravo »Zbornik off poezije«, domaće izdanje iz 1979. godine; šetnje u šumi i potraga za čistim morem.