Foto: HIT PRODUKCIJA
Popularni glazbenik i autor nekih od najljepših ljubavnih stihova ponovo ima pjesmu koja će zaljuljati svaku romantičnu dušu u ovo blagdansko vrijeme
povezane vijesti
Miljenik ženske estradne publike Sandi Cenov ponovo ima pjesmu koja će zaljuljati svaku romantičnu dušu u ovo blagdansko vrijeme.
Pjesma je, kako kaže, nastala u trenu, a spot koji je snimao u Lovranu samo je slijedio istu razigranu misao. Romantično, nježno i veselo, njegova će se pjesma zasigurno naći na mnogim kućnim play listama dok se bude kitio bor.
Optimističan i raspjevan glazbenik otkriva detalje iz svog obiteljskog i ljubavnog života, prisjeća se Domovinskog rata i entuzijazma koji je vladao na glazbenoj sceni, te žali zbog trenutačne pandemije koja je svima okrenula život naglavačke.
Čini se, imate hit, i to u pravo vrijeme pred blagdanske zvončiće, pjesma »U ponoć« osvaja na prvu?!
– Nadam se da je tako jer sam pišući ovu pjesmu zaista u glavi imao pravu božićnu atmosferu. Tako u pjesmi zamirišu kolači, bor se kiti sjećanjima i u ponoć bezbroj želja nebom krene. I aranžman prati tu atmosferu uz veseli ritam, zvončiće i vesele prateće vokale.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Zažmirio i zamislio
Hoćete li nam otkriti slatku tajnu kako je pjesma nastala? Neki poseban trenutak ili?
– Pjesma »U ponoć« nastala je tako što sam je napokon krenuo stvarati prije samog Božića, pa smo je, eto, stigli objaviti u pravi čas. Samo sam zažmirio, zamislio tu divnu i toplu božićnu atmosferu i pjesma je u trenu izašla iz mene.
I spot vam je prigodan, romantičan, snimali ste ovdje u Lovranu?
– Spot je sniman u mom dragom Lovranu, u kući mojih dragih prijatelja. Naime, Tanja Medanić, moja prijateljica još iz djetinjstva, živi u Americi, a po zanimanju je dizajnerica interijera. Svi su božićni ukrasi u spotu dopremljeni direktno iz Teksasa, pa time imaju određeni ekskluzivitet. Zahvalan sam mojoj dragoj Tanji što mi je omogućila da snimimo atmosferu Božića prije samog adventskog vremena.
Kroz godinu glazbeno su najjača dva razdoblja, ljeto i nova godina, vi ste ove godine imali i ljetnu glazbenu priču »Savršen stih« koja se zavrtjela po radiopostajama? Neka dobra faza ili sreća zahvaljujući odnosu planeta?
– Svima nam je poznato da je ovo pandemijsko vrijeme itekako utjecalo na nas glazbenike, kako koncertno, tako i stvaralački. Teško je napisati pjesmu o ljubavi kad na svakoj kavi krene priča o koroni. Pjesma »Savršen stih« nastala je kao prava romantična ljubavna pjesma u inat nedaćama koje nas okružuju. I ta ljetna, kao i ova božićna pjesma, nastale su mojim osobnim nemirenjem s pesimističnom situacijom koja nam je, nažalost, prisutna u svakodnevnom životu već, eto, skoro dvije godine. Snimajući obje ove pjesme zaboravio sam da uopće postoji virus i feeling je zaista bio sjajan.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Nema trikova
Ozbiljno ste zagazili u 50-te, ali još uvijek ste jako zanimljivi ženskoj publici? Zapravo, izgledate nepromijenjeno, u čemu je trik, trudite li se, odlazite u gym, koristite pomade, tretmane…?
– Trik je u tome da se zapravo ne služim nikakvim trikovima. Ne trudim se ni izgledati mlađe nego što jesam, i s ponosom nosim sve svoje godine. Osnovno zadovoljstvo i većina mojih osmijeha formira se kod kuće, u divnoj, obiteljskoj atmosferi, koja mi daje energiju da sve svoje obaveze prihvatim opušteno i lako. Naravno, tu je i taj moj jiu-jitzu, borilački sport koji mi je ušao u krvotok, i trudim se biti redovan na treninzima. Godine nose svoje, pa smatram da je aktivno bavljenje sportom itekako dobrodošlo u ovim mojim godinama.
Jednom ste u šali izjavili kako vas najbolje opisuju vaši stihovi »Neobrijan i dlakav, ja nisam in, a još manje fin, ali tebi treba baš takav, a ne taj tvoj tatin sin«, još stojite iza toga?
– Hahahaha… Pa u biti da. Svrstavam se u retroseksualce, i poprilično sam staromodan u pogledu ljubavi i u pogledu odnosa muškarac-žena. U ovim spomenutim stihovima sam najbolje opisao barabu i džentlmena u jednom. Morali biste pitati moju suprugu jesam li zaista, po potrebi, i jedno i drugo, ali ja se nadam da jesam.
Vaša supruga Ilina je pravnica, je li ona u vama prepoznala sve te kvalitete ili i još neke koje ste čuvali samo za nju?
– Upravo te kvalitete, koje čuvam za Ilinu, samo su za nju. Ne bi bilo pristojno otkrivati baš sve tajne naša četiri zida.
Imate skladan obiteljski život, iako vjerujem kako nije baš uvijek jednostavno sve uskladiti s vašim obavezama?
– Moja obitelj je zapravo jedna prava družina koja ima sličan smisao za humor, voli slične filmove, i uživamo u međusobnom druženju. Pa tako puno svog slobodnog vremena provodim u tom druženju, u kojem upijam energiju za obaveze kojih bi imao i više da u svom domu ne uživam u toj mjeri.
Upravo ste svojoj supruzi Ilini posvetili stihove pjesme »Savršen stih«, zaljubljeni ste još uvijek?
– Jednako kao i prvog dana. Nekad, kad sam bio mlad, smatrao sam da je ljepota i zaljubljivanje na prvi pogled jedino ispravno. U ovim godinama smatram kako jednu damu čini niz faktora, kao što su stil, znanje, elokventnost, iskričavost i zanimljivost. Usudio bih se reći kako mi je supruga Ilina, koja je naravno bila itekako lijepa kad sam je upoznao, danas još puno, puno ljepša, jer je upoznajem i iznutra, kao kompletnu osobu, odnosno kao pravu damu.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Fatalna ljubav
Osim ljubavi, koji biste sastojak naveli kao neophodan za bračnu sreću ?
– Razgovor između dvoje ljudi je pretpostavka za trajan odnos. Svaki, pa i najmanji problem, kao i sretnu vijest, treba podijeliti s partnerom. Najgora stvar koja se u braku može dogoditi je tišina u kojoj svatko u svojoj glavi vrti neki negativan film što neminovno dovodi do pucanja balončića sreće. Razgovorom se sve rješava i onda dođe večer kad se svi razgovori vođeni tog dana manifestiraju kroz zaljubljeni pogled. Taj je pogled posljedica svake izgovorene riječi tijekom dana.
Ovo vam je drugi brak, u kakvim ste odnosima s bivšom suprugom Brankom Bebić?
– S bivšom suprugom Brankom sam u korektnim odnosima. I smatram da je to dovoljno i da prošlost treba ostaviti u prošlosti. I kao što jedna od mojih pjesama kaže: »U životu svom ne bih ništa mijenjao i da mogu istim putem, ja bih krenuo…« Bilo, pa prošlo…
Znači, džentlmen i ljubavnik, ipak jedan prekid bio je vrlo buran, onaj sa srpskom voditeljicom Anom Mihajlovski, zbog čega je i hauba na vašem automobilu bila dugo u znaku njezine štikle?!
– Svi koji su doživjeli ludu ljubav morali bi me razumjeti. To je onaj osjećaj kad znaš da ništa nije kako treba, ali svejedno si ne možeš pomoći. To je bila ta fatalna ljubav na relaciji Zagreb-Beograd, i ulubljena hauba mog subarua, kao i razbijena gitara, nisu bili važni u odnosu na kucanje srca koje se dogodilo kad bih je ugledao. Pa ću odgovor završiti kao i prošli: bilo, pa prošlo…
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Glazba ispred diplome
Druženje s glazbom započeli ste još kao srednjoškolac, pa ste bili u raspjevani vojnik u JNA, a zbog glazbe ostali ste i vječni apsolvent pravnog fakulteta. Jeste li ikada požalili?
– Oduvijek, kao i dan danas, moj je prvi izbor glazba. I da sam završio pravni fakultet, spremio bih tu teško stečenu diplomu negdje među svoje gitare. Status apsolventa pravnog fakulteta priskrbio mi je ravnopravno mjesto za stolom na obiteljskim ručkovima, uz odvjetnike, počevši od moje supruge, njenog brata, njene majke i njenog oca. Naravno da se često povedu razgovori o pravnim zavrzlamama, a zahvaljujući mom pohađanju pravnog fakulteta ipak donekle razumijem o čemu se tu uopće priča. Zahvalan sam na studentskim danima jer sam u tom razdoblju stekao mnogo prijatelja, tadašnjih kolega koji su danas na istaknutim funkcijama u državnim institucijama i vrlo cijenjeni građani. I danas još svi pamtimo jedni druge iz vremena kad smo bili samo nadobudni, ali perspektivni studenti.
Svoj prvi album izdali ste u vrijeme Domovinskog rata. Iz današnje perspektive, kakva su to vremena bila za glazbu, naime pamtimo brojne hitove i vrlo kreativnu domaću estradnu scenu?
– Zapala me ta čast da je nekolicina nas zapravo bila prva estradna postava samostalne Hrvatske i svi smo htjeli zvučati i izgledati svjetski. Sudeći po tome da su te pjesme i dan danas itekako prisutne u domaćem eteru, rekao bih da smo to radili poprilično dobro. Iako je svugdje oko nas bio taj grozni rat, stvarali smo optimistične i vesele pjesme, baš u inat. Slično kao i danas, kad nas napada nevidljivi neprijatelj zvan koronavirus. S tom razlikom da tada, bez obzira na sve strahote, nismo imali nikakvih mjera niti ograničenja za bavljenje glazbom. Dizanje morala glazbom u to doba Domovinskog rata bio je imperativ. Žao mi je što danas neki rukovodeći ljudi nemaju sluha za kulturno uzdizanje, pa tvrde da se bez glazbe i bez kulture može lako.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Što nije otac, sin će
Željeli ste biti bubnjar, drži li vas još uvijek ta želja?
– Imam taj privilegij da sam uz sve ove godine, kojima se bavim glazbom, savladao gitaru u onoj mjeri da uopće više ne razmišljam o tome što i kako sviram. Gitaru koristim kao sredstvo za prenošenje svojih emocija na publiku. Kad dođete do tog stadija, želja za nekim drugim instrumentom lagano blijedi. No, imam tu sreću da je moj sin Mikula sam od sebe izabrao upravo bubnjeve i intenzivno ih svladava, pa što nije otac – to će sin.
Što volite slušati primjerice u svom automobilu kad se vozite na gaže?
– Volim čuti neke nove pjesme, neke nove tekstove, način na koji su pjesme isproducirane, pa zato pomalo s nostalgijom prizivam vremena kad sam od svojih kolega dobivao cd-e i na dugom putovanju ih bar tri puta preslušao od početka do kraja. Volim slušati i radio, kojega se isto tako sjećam s nostalgijom. Naime, radio je izuzetno zanimljiv medij, jer je nepredvidiv. Današnji formatirani radiji mi nisu ni blizu tako zanimljivi jer se iste pjesme vrte u krug, pa otprilike znate koja pjesma slijedi. Ali neki izvođači, kao što su Bruce Springsteen, Rolling Stones ili Lenny Kravitz mi još uvijek nisu dosadili.
Kako se snalazite u ovo teško vrijeme pandemije, koncerti se otkazuju, čime to kompenzirate?
– Nama glazbenicima definitivno nije lako, jer »daske koje život znače« ne možemo koristiti u punom obimu. Kompenziram to upravo na način na koji je nastala i ova pjesma »U ponoć«. Zovem prateće glazbenike u studio i svi se zajedno pravimo da je sve normalno. Najgora stvar koja nam se može dogoditi je da dignemo ruke od svega i prepustimo se letargiji i pesimizmu. Glazba me još uvijek jednako veseli, bez obzira na to što nam je bavljenje glazbom u mnogo smjerova ograničeno.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Jedna želja
Osim glazbe, volite putovanja motorom i skijanje. Spremate li se i ove godine negdje provesti zimske praznike s obitelji?
– Ove godine planiram na skijanje, ali još uvijek ne znam kamo. Kako su nam se mnogi planovi, pa tako i skijaški, izjalovili zbog nekih novih mjera, odlučit ćemo to u zadnji tren. I nekako dočekati proljeće kad će pandemija popustiti, u što čvrsto vjerujem. A tada ću osedlati svoj motor i po Europi, kao nekad, u dobra, stara, normalna vremena.
Gdje ćete zapjevati »u ponoć«?
– U splitskom klubu »Vanilla«, kao i svake godine, izuzev prošle, unazad 24 godine. Mislim da je to najdulja tradicija održavanja nekog koncerta u našoj zemlji. I što reći nego – jedva čekam.
Kakve su vam želje i planovi za 2022.?
– Samo je jedna želja za Novu godinu: da nam se vrati ono staro, dobro normalno. Tek ću onda krenuti s planovima, jer je većina planova koje sam imao u zadnje dvije godine, nažalost, pala u vodu.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
