Svojedobno vrlo popularni Sandi Cenov objavio je novi album pod nazivom »Kad se volimo«. Njegov jedanaesti studijski album, predstavljen na samom kraju prošle godine, već nakon Božića, nudi čak četrnaest pjesama što nije previše znamo li da je njegov prethodni album, »Sve što imam«, objavljen davne 2009. godine.

A to što je ponuđeno je, u osnovi, sasvim u redu.

Istina, Cenov luta od stila do stila trudeći se dopasti mnogima. Naravno, to je odlika onih koji ne slušaju sebe, već bilo publike. Pa se onda znaju dogoditi brojni promašaji.

No, Cenov ih ne radi kad se okrene onome što mu najbolje ide, a to su pjesme u okvirima rock ozračja, kako onog starinskog iz pedesetih i šezdesetih, tako i onog suvremenijeg.

Najbolja pjesma tog dijela ponuđenog, ujedno i najbolji trenutak albuma, svakako je poletna i springstinovska »Praznik za dvoje« u kojoj ima i puno Prljavog kazališta, kao što i u sjajnoj »Oči u oči« ima puno klasičnog melodioznog rock and rolla s kraja pedesetih i početka šezdesetih godina prošlog stoljeća.

Vrlo je dobra i »Da te bar ne volim«, uspješan pokušaj rock balade s malo elemenata keltske glazbe, harmoničicama i rock gitarama. Svakako tu treba spomenuti i divnu starinsku šansonu Ibrice Jusića »Ljubi san vašu kćer« koja u verziji Sandija Cenova nosi sasvim solidno rock odijelo.

Da je rock njegov na jedan način prirodan izraz, Cenov pokazuje i u dvije prigodničarske – »U ponoć« je božićna pjesma odsvirana sva u starinskom rock and roll izrazu i zvonima Phila Spectora, a uvodna »Pjesma za rođendan« nudi puno ugodnih akustičnih gitara, malo violina i sasvim solidan refren zahvaljući čemu će se sigurno svirati baš na rođendanima.

Da je Cenov dobar pjevač i izvan okvira rocka, potvrđuje i »Ma boli me za sve«, klasična suvremena ljubavna pop balada, ali još više trenuci kad se okreće latino zvuku. Tako, primjerice, u »Dođe mi« spaja klasični latino sa suvremenim plesnim pop ozračjem, a isto to vrlo uspješno čini i u temi »Savršen stih«.

Uz latino Cenov se sasvim solidno ogleda i u disco pop okvirima (»Naša mala tajna«), a više je no očigledno da mu je jedan od uzora i Đorđe Balašević kojeg sasvim dobro oživljava u pjesmama »Najljepša« i »Dobra strana mog života« pa je šteta što nema više ovakvih pjesama.

No, šteta je i što se, u pokušaju osvajanja tržišta, okreće folku. I dok je to u »Anđeo i vrag« još i podnošljivo jer je riječ o mađarskom folk izrazu, u temi »Opasna kombinacija« ozračje je od glazbe do stupidnog teksta toliko narodnjački nazadno da je šteta što je ova pjesma uopće našla mjesto na jednom sasvim solidnom albumu.