Foto: Instagram/Ryan Reynolds
Glumac je od oca očekivao potvrdu koju nikad nije dobio
povezane vijesti
Ryan Reynolds neočekivano je progovorio o privatnom životu u dokumentarcu “Welcome To Wrexham”.
Glumac je otkrio kako je imao napet odnos sa svojim ocem, koji je po njegovim riječima potvrdu davao glumcu samo kad su u pitanju bili sportski uspjesi. Reynolds je i danas je uzrujan zbog njihovog zategnutog odnosa, prenosi Hello.
“Jedino radi čega sam dobivao pohvale od svog oca je to što sam bio dobar u sportu”, priznao je. “Stoga sam se bavio sportom puno duže nego što me sport motivirao.”, izjavio je Reynolds.
Ryanov otac James umro je od Parkinsonove bolesti 2015., ali bol ostaje.
RIP Pops. James C. Reynolds. 1941-2015
If possible, please donate/support: https://t.co/exJYbchCmq pic.twitter.com/8hAfxVbcU1
— Ryan Reynolds (@VancityReynolds) October 28, 2015
“To je trajalo kroz cijelu moju karijeru u showbusinessu, konstanta potreba za pohvalom”, objasnio je. “Moj otac je mrtav već godinama, ali te stvari zapravo ne nestaju.”
Govoreći o svom odrastanju u Kanadi, Ryan je priznao da nije uvijek bilo lako. “Odrastao sam u radničkoj obitelji i imao sam tri starija brata, a moj otac se borio na razne načine.
“Moj tata je počeo kao policajac, a zatim je postao posrednik u hrani, što zvuči kao paravan za agenta CIA-e ili tako nešto, ali to je stvarni posao.”
Što bi danas njegov otac rekao o karijeri sina, Ryan je odgovorio: “On bi mislio da je sve ovo ludo, nije vidio sve što se događalo nakon Deadpoola i sigurno bi mislio da su sve ove stvari prilično lude.”
Otac troje djece priznao je kako je u prošlosti bio ljut što mu je otac umro jer ga “nikada nije imao priliku upoznati”. Ryan sada ima vlastitu obitelj i ponosni je otac svojih djevojčica, James, Inez i Betty.
Nedavno se našalio o stresu roditeljstva rekavši: “Ja sam roditelj triju djevojčica. One su divlje. Mislim da ponekad imaju bjesnoću.” Rekao je i kako su brutalne pogreške važne životne lekcije.
“Svojoj sam djeci govorio: “Nemojte uzalud trošiti svoje pogreške”, dodao je.
“Kada griješite, lako vas obuzme sram i ideja da ste učinili nešto loše, ali to također morate kritički promatrati i koristiti to kao odskočnu dasku za učenje.”