Riječanin Antonio Livaić, zvani Doktor, uspješno se istodobno i našalio i predstavio album »Best of«. Naravno, ovaj Doktorov album prvijenac ne nudi za albume takvog naziva listu naj naj hitova (jer Doktor tek kreće!), ali zato nudi ono što je od njega u ovom trenutku The Best Of, znači – ponajbolje.

Dakle, naziv ne laže! Štoviše, ljubiteljima modernog plesnog synth pop i plastikpop zvuka ovo će zaista biti »best of«. Jer, kroz jedanaest pjesama Doktor nudi mahom ugodnu, nježnu, laganu, pomalo i snenu, ali ritmičnu i vrlo plesnu glazbu obogaćenu dobrim i duhovitim tekstovima.

Hipnoterapija glazbom

Uvod u album Doktor je nazvao »Interlude« i kroz njega je »doktorskim« glasom najavio hipnoterapiju glazbom i to po fazama. Terapija je sačinjena od deset pjesama (faza), a većina govori o ljubavnim mukama ili radostima i to kroz glazbene obrasce koji potvrđuju kako je dottore dijete novog doba koje poštuje tradiciju pa će u njegovim pjesmama biti i »starinskih« rock rifova i solaža gitara, synth i electro popa, ali ponajviše tog suvremnog plesnog r’n’b i hip hop zvuka okrenutog pristupa upotpunjenog trapom i plastikpopom. Dakle, glazba za mlade generacije koju mogu slušati i oni malo, čak i malo više stariji.

Već uvodna »Daj bebo« ima u sebi Doktorov »glavni lik«, a to je njegova beba što je duhovit prijevod engleskog baby, a u Doktorovoj verziji djeluje originalno, duhovito i dovoljno otkvačeno da, kao i pomalo suludi spotovi (bar neki), privuče pažnju slušatelja (i gledatelja).

Sa svojom »bebom« naš se Doktor svađa i miri, a nastoji joj poručiti da pusti tog sadašnjeg tipa jer je on, a ne taj koji ga preko oka gleda, the best. Priznaje joj (»Ne mogu odolit«) da je »slab na nju i stalno misli na nju«, u »Last Save« moli je, nakon što je otišla, da se vrati »samo na par dana«, pripovijeda nam u odličnoj »Magija« kako uživa uz nju u vožnji magistralom pri čemu slušaju Princeovu purpurnu kišu.

Moli je u »Svijeta smak« da ostane uz njega u ovom ludilu i kaosu… Ukratko, šjor dotur priča nam svoje svakodnevne štorije pri čemu mu u odličnoj »Duh« pomažu Hoki i Balvan iz zagrebačkog kolektiva Trep nije mrtav.

Foto: PR

Uzori i utjecaji

U najvećoj mjeri »Best of« nudi nježni sanjivi synth pop i plastikpop s puno pozitivnih emocija i ozračja uspješno usmjernog k stvaranju ugode i opuštenosti. Govoreći o uzorima, posebno u sferi plastikpopa, Doktor je rekao:
»Dosta je tu stvari koje su utjecale na stvaranje plastikpopa kao žanra. Važna inspiracija definitivno je povezana s klasičnim rock’n’rollom u vidu Boba Dylana i Dire Straitsa, dok je ova modernija strana produkcije snažno povezana s glazbom Blinka 182, Basshuntera, Gorillaza, i modernih trap artista.«

Livaić o debitantskom albumu također kaže:
»U stvaralačkom smislu, razni su utjecaji na albumu. Vizualno sam se možda najviše identificirao s albumom »Plastic Beach« Gorillaza, a glazbeno je »Best of« spoj svega onog što osobno slušam i u čemu pronalazim inspiraciju, od domaćeg i stranog trapa, preko hyperpopa, indie glazbe i pop-punka do klasičnog rock’n’rolla.«