Riječki gitarist Ivan Pešut nedavno je objavio drugi studijski album »Wanderlust«. Album je to u kojem jedan od vodećih hrvatskih gitarista kroz devet skladbi istražuje glazbene granice žanrova, elegantno uklapajući to istraživanje u raznovrsnu i smislenu cjelinu. Povodom objave novog nosača zvuka, kao i brojnih nominacija za Porin, razgovarali smo s Pešutom, a intervju pročitajte u nastavku.

Neprestano pišem

Nedavno ste objavili »Wanderlust«, drugi samostalni album koji karakterizira raznolikost zvučnih krajolika – što vas je nagnalo na stvaranje ovog svojevrsnog glazbenog putovanja?

– Album je planiran točno godinu dana prije negoli je zaista objavljen. Tada mi se činilo da ću ga napraviti drukčije ako mu dam još malo vremena i mislim da sam dobro odlučio. Čini mi se da s »Wanderlustom« sve nekako teče svojim prirodnim tijekom. Neprestano pišem, a tek kad dozrije osjećaj da je vrijeme za album, onda odabirem skladbe koje spadaju pod isti krov.

»Wanderlust« u prijevodu označava žudnju za lutanjem – kakva je to žudnja za lutanjem o kojoj se radi na albumu?

– Svaka skladba priča svoju priču. Podudaraju se nekim senzibilitetom, mekoćom, ali istovremeno su i emotivno snažne. Također, svaka skladba oslikava neku svoju specifičnu boju i izmjenjuju se kao neke kulise. Zapravo se radi o putovanju kroz glazbene motive i boje.

Jedna od ključnih karakteristika ovog albuma je žanrovska raznolikost, a preletjeti s lakoćom iz žanra u žanr nije mala stvar – kako ste uspjeli skladno spojiti toliko različitih glazbenih stilova u jednu cjelinu?

– Zajednički elementi se nalaze u cijelom albumu, ali nisu očigledni. Svaka skladba ima bar jedan zajednički element s još jednom skladbom na albumu. Imamo dvije skladbe s jazz ritam-sekcijom, dvije s gudačima, dvije s bas gitarom, tri s klasičnom gitarom, dvije s jazz električnom gitarom itd. Sve je različito jer tih parova ima malo, a opet povezuje svaku skladbu s cjelinom. Glavna zajednička poveznica je mekani i pretežno akustični zvuk.

Brojni suradnici

Još jedna karakteristika je i osjećaj sinestezije, a znamo i da glazba itekako priča priče. Koje priče nastojite ispričati ovim albumom?

– Imam snažan osjećaj da kada glazba otiđe od autora prema svijetu, tada to više nije ta ista skladba. Ona poprima svako značenje koje joj da osoba koja je zavoli. Ona je za tu osobu nešto drugo. Iza skladbi »Wanderlusta« ima vrlo zanimljivih i intimnih priča, a njih ću otkriti u malom serijalu videoklipova na društvenim mrežama pa ih ovim putem najavljujem.

Album su obilježile i zaista brojne suradnje s vrhunskim glazbenicima. Kako su protekle ove suradnje i kako ste se odlučili za ovoliki broj gostujućih umjetnika?

– Proces kojim su nastajale pjesme omogućava da svakom aranžmanu dam ono što mu treba bez da se ograničavam vremenom i prostorom. Ideje o kolaboracijama su nastajale vrlo spontano i jako su mi bitni ljudi koji su donijeli svoj doprinos ukupnom projektu. Ti iznimni glazbenici su: Vedran i Zvjezdan Ružić, Henry Radanović, Krunoslav Levačić, Janko Novoselić, Boris Popov, Dajana Marelja, Katarina Kutnar, Golnar Mohajeri, Giovanni Genovese, Miroslav Lesić i Bruno Kovačić. Iznimno sam im svima zahvalan na tome. Autorski su također sudjelovali izvrsni Zvjezdan Ružić te pokojni Jure May Stanić koji je ubrzo nakon ove suradnje preminuo ne dovršivši svoj album. Njegova skladba »Maze« je snimljena za njegov album, ali kada postalo očigledno da njegov album neće biti objavljen, htio sam mu odati počast uvrstivši tu skladbu na svoj.

Na albumu ste zaslužni i za glazbu, aranžmane i produkciju – kako je bilo balansirati ove tri različite i zahtjevne uloge?

– Za mene je to jedan jedinstveni i slojeviti proces. Mislim da bi mi puno teže bilo odvojiti te uloge nego jednostavno raditi sve odjednom. Najteže postane u samoj završnici kada si previše involviran u sve skupa pa se svaka odluka čini sudbonosnom i prebitnom.

Foto: Mislav Žabarović

Zajednička zvučna boja

Kako biste opisali »Wanderlust« u usporedbi s vašim prvim, Porinom nagrađenim albumom »Timeline« i na koji se način promijenio vaš pristup glazbi?

– Vrlo su različiti i vjerojatno su im najbliže dodirne točke moj potpis i instrumentalna angažiranost. Bojom i energijom su dosta daleki. Za pristup ne mogu govoriti o promjeni jer su mnoge skladbe stvarane paralelno sa skladbama s prvog albuma. To su sve moje ideje i ekspresije samo su kategorizirane u dva različita razreda da bi ih bilo lakše slušati u cjelini. Sve sam to i dalje ja.

S obzirom na to da ste veliki kritičar vlastitog rada, na koji način odabirete koje će skladbe biti na album, kakav je taj selekcijski proces?

– Većina skladbi postoji neko vrijeme i kada vidim da se formirao neki osjećaj kakav bi trebao biti album, onda sve što spada u tu zvučnu boju stavim na jedan kup i odabir se stvori nekako sam. Tada počnem dovršavati te odabrane skladbe i u tom završnom razdoblju sve one dobiju neki svoj krajnji oblik.

Naslovnica albuma izuzetno je zanimljiv i velik aspekt ovog projekta – kako je došlo do suradnje s umjetnikom Vedranom Ružićem i na koji način naslovnica odražava duh albuma?

Šest nominacija za Porin

– Vedran Ružić i ja smo dobri prijatelji i izuzev glazbe, a nakon što sam odlučio album nazvati po podnaslovu prve kompozicije, imao sam jasnu predodžbu da bih htio da je naslovnica oslikana. Morao sam se malo strpjeti jer je Vedran taman bio u nekoj drukčijoj slikarskoj fazi koja ugođajem nije odgovarala ovom projektu. Kako se bližio trenutak kada je Vedran trebao postati tata, tako su se opet pojavile jake i žive boje te je vrlo ubrzo napravio ovu divnu naslovnicu koja sad krasi moj dnevni boravak.

Za nagradu Porin imate više nominacija: za najboljeg producenta godine, za najbolji instrumentalni album te najbolju instrumentalnu izvedbu. Jeste li očekivali ovoliki broj nominacija i kako doživljavate ovo priznanje?

– Ja sam svoje glazbeno izražavanje rasporedio široko i vrlo slojevito zato jer se tako čuvam od zamora. Kada se umorim od pozornice i putovanja, zaželim se studija i pisanja. Radim s umjetnicima raznih žanrova, a ponekad radim samo za sebe i svoju dušu. To je s vremenom rezultiralo da se nađem u više uloga istovremeno pa se tako nađem u većem broju nominacija. Ove godine ih je ukupno šest u pet različitih kategorija, a 2021. godine ih je bio čak osam. Meni je to veliki vjetar u leđa i jako sam ponosan na tu raznolikost.