Riječka pjevačica Iva Močibob s glazbom se druži od najranijeg djetinjstva, već kao djevojčica pjevala je po čitave dane.

Mnogima će Iva zauvijek biti jedna od »enica«, u toj najdugovječnijoj all girl grupi u Hrvatskoj provela je više od 20 godina, predstavile su se i na Eurosongu, a onda je Iva krenula u neke nove glazbene pohode koje su je odvele i na pozornicu s prvim riječkim punkerima Parafima.

Pred desetak dana Turisti, glazbeni bend koji je osnovala s partnerom Vladom Simcichem Vavom, objavili su novu pjesmu »Most lokota« koja se uz još šest skladbi nalazi na njihovom novom EP-u naslovljenom »7«.

Za četvrti diskografski iskorak Turista, koji uz Vavu i Ivu čine i Sergej Hofman i Bobo Grujičić, kritika kaže da je njihovo ponajbolje ostvarenje i jedan od vrhunaca ovogodišnje hrvatske produkcije.

Fanove ste nedavno počastili novom pjesmom »Most lokota«, ali i EP-om »7«?

– Prije desetak dana objavili smo EP pod nazivom »7« na kojem se nalaze dva navedena singla i još pet pjesama. Sedam pjesama slične atmosfere progovara o mnogim temama.

Neke od pjesama, kao što su »Kriška naranče« i »California«, inspirirane su pričama ljudi koje poznajemo i ne poznajemo, dok su »Penelopa u plavom« i »Most lokota« ispovjedne intimne glazbene priče.

Album otvara naslovna instrumentalna skladba »7«, a zatvaraju dvije isto vrlo intimne pjesme koje smo snimili za vrijeme lockdowna – »Ovi su dani takvi« i cover »Time After Time«.

Imali smo jako puno pjesama već snimljenih početkom ove godine i odlučili prvo u zrak pustiti ovu atmosferom i intimnošću ujednačenu sedmicu.

Pjesme je producirao naš dragi prijatelj i suradnik Matej Zec, spotove za pjesme »Penelopa u plavom« i »Most lokota« osmislila je i režirala naša Kristina Barišić, a cover za digitalno izdanje s fotografijama Kristine Barišić dizajnirao je isto naš frend i suradnik Mladen Stipanović Stipe.

Foto: SERGEJ DRECHSLER

Čarolija tuđe emocije

Pjesmu potpisuje vaš partner Vava, jeste li se lako usuglasili oko izvedbe ove pjesme, naime jednom ste izjavili kako je to uvijek različiti proces?

– Oko »Mosta lokota« smo se bez problema usuglasili. Pjesma je već kao demo-verzija imala jednu jako emotivnu dimenziju i povukla me je da interpretiram ranjivo i nježno.

Mislim da se ta dimenzija može čuti u pjesmi. Nije uvijek tako jednostavno. Neke pjesme ne sjednu na prvu, treba još na njima raditi pa onda taj proces zna potrajati dok sredimo tonalitet ili neku melodijsku liniju. Kod »Mosta lokota« je baš sve odmah bilo na svom mjestu.

Čemu pridajete veću važnost, stihovima ili glazbi, što više utječe na vašu interpretaciju?

– Na moju interpretaciju najviše utječe ukupna atmosfera pjesme. Na prvo ili drugo slušanje doživim atmosferu i otprilike osjetim što bih mogla dati interpretativno.

Nakon toga, ulazim u tekst kao u neku ulogu i dok vježbam i snimam, pokušavam glasom prenijeti osjećaj koji iz teksta izlazi. Tada mogu biti netko drugi, netko tko je ranjen na način na koji ja nikad nisam bila, netko tko razmišlja kako ja ne razmišljam.

Mogu ući u tuđu emociju i to je čarolija. Sloboda. Kao prelazak u drugu dimenziju. Nekad i svoju vlastitu težinu bez problema isperem i očistim interpretiranjem, na svirci, na probi ili u studiju.

Jeste li i sami ponekad pokušali napisati neke stihove ili skladati?

– Ne, nisam još pokušala ni pisati stihove ni skladati. Nije da me to ne privlači, ali imam jednog odličnog autora i glazbe i stihova za po doma pa sam se lijepo uljuljkala u tu ravnotežu – Vava piše, ja interpretiram.

Možda se u nekom naletu inspiracije bude stvorila prilika za takvo nešto. Možda bude koji hit tamo pred penziju (smijeh). Odlično mi je što imam veliki upliv u Vavin proces stvaranja, što uvažava komentare i sugestije, pa čak i smjer prije nego krene raditi pjesmu.

U glazbi ste od rane mladosti, najprije ste bili dio grupe E.N.I., a nakon toga ste u Turistima, ali aktivni ste i na koncertima Parafa, ne pravite razliku u glazbenim izričajima?

– Razlika je u svakom od tih sastava jer su ljudi različiti, energije koji ljudi unose u izvođenje i prostor su različiti. Svaki je taj bend druga vrsta ljepote. Enice su bile dio mog odrastanja i uvijek su u ružičastom romantičnom sjećanju.

Paraf je pak jedna sasvim druga dimenzija. Ta sirova punk energija, jasne i jako glasne poruke i zagarantirana zabava uz momke i moju dragu Pave dali su mi jedan novi moment live iskustva.

Turisti su najviše moji, s njima sam krenula ispočetka. Morala sam se snaći sama kao jedini vokal. Dugo sam radila na nalaženju svojeg novog glasa, tek na trećem albumu sam se počela baš zabavljati i istraživati mogućnosti bez osjećaja nesigurnosti.

Turisti – Sergej Hofman, Iva Močibob, Vlado Simcich Vava i Bobo Grujičić, Foto: BLAGOJA PEŠIĆ

Rock osjećam najintenzivnije

Ipak čini se da vam rock stoji najbolje, ima li još nešto što biste voljeli probati?

– Rock osjećam najintenzivnije iako volim svakakve žanrove glazbe. Jako puno slušam country, country rock, već neko vrijeme često vrtim Brandi Carlile, Chrisa Stapletona ili pak Jasona Isbella.

Možda bih pokušala nešto u tom žanru, možda neka americana ili još malo bluesa kao na »Penelopi u plavom«. Ne znam, Vava me često iznenadi jer on obožava iz svog temeljnog rocka raditi izlete u razne žanrove. U zadnjih godinu, dvije otkrio je klavijature pa su izleti sve češći.

Što je sve glazba za vas, kakvu ulogu ima u vašem osobnom rastu, raste li se uz glazbu?

– Glazba je za mene toliko važna da uopće ne mogu zamisliti kakav bi mi život bio da je nema, odnosno da se ne bavim glazbom. Glazba je velik dio mog identiteta.

Odmalena stalno sam pjevala, dosađivala roditeljima, bratu, nonićima, susjedima… Svi su bili puni razumijevanja, barem su tako govorili ha, ha, ha. Svaki dan nešto svira, ako ne na zvučnicima, onda u mojoj glavi. Volim slušati glazbu, učiti pjesme. Volim pjevati glasno iz sve snage, pogotovo dok se vozim u autu.

Iskustvo koje sam stekla zahvaljujući glazbi sigurno me napravilo boljom osobom. Ja sam svakako rasla sama sa sobom uz glazbu, pjevanjem pobjeđujem svoje strahove i nesigurnosti, a često mi glazba bude i štit protiv grozota kojima smo svakodnevno napadnuti.

Pokazuje li i vaša kći Oliva sklonost prema glazbi?

– Naša velika mala obožava pjevati, na mamu je. Prošle godine ni nju nije zaobišla Letomanija pa je od tada potpuno posvećena proučavanju i učenju pjesama koje se izvode na Eurosongu.

Uz te pjesme uči o državama Europe i već skuplja novce od džeparca za karte za Eurosong 2025. u Hrvatskoj. Obećala sam joj da idemo.

Profesorica ste hrvatskog jezika u Osnovnoj školi Trsat, koristite li »glazbene metode« u savladavanju gradiva?

– Glazbu koristim povremeno, kad mi paše uz ono što obrađujemo. Vole učenici čuti što im imam za reći, ali primjećujem da su uglavnom nezainteresirani za neko opće glazbeno znanje iz domene svjetskog popa i rocka.

Njihov je glazbeni ukus dosta uzak, tako da rijetki znaju tko su The Beatles, U2 ili David Bowie. Možda srednja škola ipak otvara malo veći prostor za širenje pismenosti iz područja pop kulture. Nadam se tome.

Sviđa li se vašim učenicima što im je profa i rokerica, imaju li ponekad pitanja vezano uz vaše glazbeno djelovanje?

– Ne impresionira ih baš moj rad s Turistima. Mislim da mnogi ni ne znaju da pjevam u tom bendu. Imam samo nekoliko sad već punoljetnih bivših učenica koje prate naš rad i redovite su na svirkama, čak znaju i pjesme.

Učenici me oko Dore i Eurosonga znaju malo pitati kako mi je bilo pa poneku anegdotu iz tog svijeta podijelim s njima ako se to uklapa u ono što radimo. Za one učenike koji se i sami bave glazbom, uvijek sam na raspolaganju za sugestije i savjete.

Suautorica ste i udžbenika što je prilično velika odgovornost, kako ste ušli i u to?

– Na prvoj sam seriji udžbenika za više razrede osnovne škole (Čitanke u boji) počela raditi nakon što sam se prijavila na natječaj za pisanje udžbenika. To je bilo prije petnaestak godina.

Nakon toga radila sam s odličnom ekipom učiteljica na drugoj seriji udžbenika koja je objedinila sva predmetna područja nastavnog predmeta Hrvatski jezik. Serija udžbenika objavljena je pod imenom »Hrvatski bez granica« i još je uvijek u upotrebi u hrvatskim školama.

Proces je bio iznimno težak, iscrpljujući, uključivao je noćni rad, ali mi je drago da smo uspjele pokazati i na tržište plasirati udžbenike koji su inovativni i jednostavniji za korištenje i učenicima i učiteljima. Iskustvo rada na udžbenicima, pogotovo ovakvom kakav smo mi pisale, bogato je i iskoristivo u mnogim drugim područjima vezanim uz obrazovanje.

Foto: SERGEJ DRECHSLER

Vesela trojka

Kad biste mogli što biste promijenili u obrazovnom sustavu, odnosno što vam se nikako ne sviđa?

– Sustav je pomalo trom i dok mi provedemo neke reforme, već se u nekoj drugoj zemlji dokaže da ta reforma koju smo krenuli provoditi ima velikih manjkavosti.

Mijenjala bih usku povezanost obrazovanja i politike. Čini mi se da bi se bez problema mogli složiti oko zajedničkog cilja vezano uz obrazovanje.

Nastavničke grupe na Facebooku jako su puno napravile u posljednjih pet godina i zapravo su jedini korektiv obrazovne politike koji mi učitelji imamo.

Također, bilo bi dobro da se na postavljanju ciljeva neizvedivih projekata, ili pak oni besmislenih, dulje radi, da postoje dugoročni planovi, da se predvide sve moguće poteškoće i riješe prije nego projekt krene.

Naravno, za samu nastavu i predmet imam toliko ideja i imam svoju slobodu, tako da taj dio uvelike ovisi samo o meni. U školi imam odličnu ekipu učiteljica i učitelja s kojima uspješno surađujem, tako da u tome dijelu ne bih ništa mijenjala.

U okviru svih obaveza, koliko vam preostaje za obiteljsko druženje, kako izgledaju vaša slobodna popodneva? Svojedobno ste izjavili kako ste stalni gost Art-kvarta i Dječje kuće, sviđa vam se tamo?

– Ostaje nam vremena, uspijemo se organizirati. Kao vesela trojka odemo u neku šumu pobrat’ više krpelja nego šparoga, penjemo se u brda, šećemo uz more gdje redovito hranimo svaku mačku koju vidimo.

A Art-kvart ima posebno mjesto u našem rasporedu. Donedavno smo barem jednom tjedno bili u Dječjoj kući, često i u MMSU-u, a odnedavno smo u taj raspored dodali i veliku divnu novu Gradsku knjižnicu Rijeka.

Čitateljski klub još je jedan dodatak, kao i odlični programi poput gostovanja autora koje knjižnica nudi.