Mlada riječka pjevačica, studentica klavira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu Antonela Doko ovih dana napokon je dočekala objavljivanje svog albuma prvijenca »O čemu pričamo« koji nosi naziv prema istoimenoj pjesmi kojom je prije dvije godine osvojila radijski eter. S albuma je ovih dana predstavila i singl »Jesam te«, za koji glazbu i tekst ponovno potpisuju Antoneline bliske suradnice Ines Prajo i Arijana Kunštek, dok je pjesmu aranžmanski posložio Ivan Popeskić.

Album sadrži 13 pjesama uključujući hitove »Tako kažeš«, »Odlična stvar«, »Onaj dan« i »O čemu pričamo«, a presjek su posljednjih nekoliko godina bogate karijere danas 20-godišnje Kastavke.

Podsjetimo, Antonela je počela pjevati vrlo mlada, i to u zboru Tratinčice, s 13 godina je oduševljavala obradama tuđih hitova, a s 15 je osvojila nagradu Moj prvi Music Pub za najbolju mladu pjevačicu i sve osvojila hitom »Ludi ti« kojim je počela suradnju s Prajo, Kunštek i Popeskićem. Sa 17 godina i pjesmom »Onaj dan« osvojila je odlično treće mjesto žirija na Baltic Song Festivalu održanom u švedskom gradu Karlshamnu, a iste je godine dobila i prvog Porina.

Foto: Izvan Fokusa

Kako ste, s obzirom na situaciju u kojoj se svi sada nalazimo?

– S obzirom na cjelokupnu situaciju nisam baš cool kao inače, ali sve u svemu, dobro podnosim. Nedostaju mi druženja i muving, ali tako je kako je i trebamo to izdržati. Proći će jednom.

Obiteljska radionica

Iako im vremena baš ne pogoduju, glazbenici ne odustaju od izdavanja novih materijala, a među njima ste i vi. Zašto ste baš sada odlučili izdati album, i to debitantski?

– Pa moja autorska ekipa i ja nekako nismo žurili, izdavanje albuma nam se općenito ne čini smislenim u vrijeme opće digitalizacije. Nisam sigurna da moja publika uopće kupuje CD-ove. (smijeh) Generacija kojoj pripadam sluša glazbu preko drugih medija. Zapravo smo željeli izdati USB stick, ali nije se ostvarilo. Bit će drugom prilikom.

Što nam sve donosi vaš prvi studijski album?

– Uglavnom sve poznato. Ispadne da je ovo neskromno, kao moj mali »best off«. Samo jedna od pjesama je potpuno nepoznata mojim slušateljima. Dakle, to je taj neki Motown sound koji smo od početka furali.

Dugo surađujete s Ines Prajo i Arijanom Kunštek te Ivanom Popeskićem. Kako biste opisali vašu suradnju?

– Kao malu obiteljsku radionicu. Mi smo odavno u takvoj relaciji. Baš obiteljskoj. S Ines i Arijanom sam preko roditelja povezana od djetinjstva, tako da ih znam puno prije nego što su mi počele pisati pjesme, a Ivo nam se pridružio prije osam godina i postao nezamjenjiv dio naše ekipe.

Pišete li i sami svoje pjesme?

– Ne, za sada sam jako zadovoljna kako njih dvije pričaju moje male osobne priče kroz glazbu koju onda ja pjevam i osjećam kao svoju. A i svatko ima svoje talente i bolje je razvijati ih nego se rasipati na 1000 strana, pa na kraju – ništa.

Kako ga s obzirom na novonastale okolnosti planirate promovirati?

– U vremenima u kojima svakodnevno umire suviše ljudi i kod nas i u svijetu, promocija albuma se ne čini bitnom ni prikladnom nikome od nas. Nema promocije. Bavimo se glazbom radi glazbe, a popratne stvari nam nisu prioritet.

Foto: CROATIA RECORDS

Glazba nije sport

Na sceni ste više od sedam godina, ali tek sada ste se odlučili na izdavanje albuma. Na njemu radite već dugo i dugo ga najavljujete, zašto album niste objavili ranije?

– Kako sam već rekla, nije nam se uopće žurilo. Mi samo radimo pjesme i one su nam važne, a albumi… Kad budu-budu. Sva sreća da u izdavačkoj kući imamo ljude koji nas podržavaju i trpe.

Za vas govore da ste jedna od najboljih mladih pjevačica. Kako se nosite s tom titulom?

– Ima puno talentiranih mladih glazbenica i glazbenika u Hrvatskoj i ne razmišljam o sebi kao o najboljoj. A i ne doživljavam bavljenje glazbom kao sport u kojem se možemo natjecati. Nekom se sviđa ovaj, nekom onaj, važno je da za sve ima mjesta.

Odrasli ste u Rijeci, no studij vas je odveo u Zagreb. Što vam je donio život u većem gradu?

– Pa veći gradovi pružaju više mogućnosti. Imate više kazališta, koncerata, knjižnica, a i mjesta za druženje i izlaske. A i nostalgiju za onim što imate doma, a nemate u velikom gradu.

Kako biste opisali svoj studentski život?

– Valjda kao i život većine studenata – predavanja, vježbe, ispiti, učenje, ali i one slatke strane svega – ekipa, pokoji tulum i sve što ide uz to.

Sada kada niste pod roditeljskom skrbi, kako se snalazite s kućanskim poslovima?

– Puno bolje nego što bih očekivala. Uspijevam se organizirati. Uglavnom nije mi baš ono »pala bomba« u stanu. Trudim se održavati red, iako mi to nije uvijek zabavno. Imam psa, pa i on zna razbacati, premda sad malo manje nego kad je bio štene.

Kuhate li?

– Kuham. Sad već znam kuhati puno više od juha iz vrećice, tako da mi to nije problem, samo ne stignem uvijek, pa onda bude »daj što daš«.

Foto: Privatna arhiva

Božić u krugu obitelji

Zadnji veliki intervju za naš list dali ste prije tri godine u isto ovo vrijeme. Što se od tada sve promijenilo u vašem životu?

– Svašta i ništa. U mom mikrosvijetu svašta, od preseljenja u drugi grad, studija, odvajanja od roditelja i ljudi koji su mi bili važni, do frizure i sitnih svakodnevnih stvari. A u javnosti, ništa posebno. Antonela Doko i dalje pjeva i radi s istom ekipom.

Tada je aktualan bio vaš hit »Božić«, koji i danas možemo čuti na radiju. Jeste li možda i za ove blagdane pripremili neko prigodno iznenađenje za vaše obožavatelje?

– Iskreno, nisam. To bi bilo kao neka kalkulacija. Ni »Božić« nije bio ciljan da bude neki hit. Bila je to vrlo intimna priča koju smo snimili za nas i ostali blago šokirani da je našla put do publike. Objavili smo album, a sad idemo dalje u druge priče, odnosno pjesme.

Kako planirate provesti ovaj Božić i Novu godinu s obzirom na novo normalno?

– Nadam se da ću Božić provesti s obitelji, a za Novu godinu još nemam planova. Obično mi bude najbolje kad se spontano dogode neke vesele situacije.

Prosinac vam je inače bio ispunjen nastupima. Kako ga provodite ove godine budući da nastupa nema?

– Ova godina mi je nekako prošla u znaku faksa, pa mi je vrijeme proletjelo u vježbanju klavira i učenju drugih predmeta, pa tako i ovaj prosinac. Ali sad spremamo neke nove pjesme, pa pomalo radimo na njima, kao i uvijek, bez žurbe.

Za nekoliko tjedana zaključit ćemo ovu 2020. godinu. Što ste sve naučili u novim okolnostima?

– Da se život u par dana može okrenuti naglavce i da sve što planiraš može propasti u trenutku. Možda sam malo naučila biti strpljivija i mirnija. Ne moraš uvijek biti uključen na 220 W, može se i drukčije biti sretan.

Većina onih s kojima razgovaramo pronašla je novi način za provođenje vremena te otkrivanje novih talenata. Je li se i vama dogodilo nešto slično?

– Pa ja sam kako god okrenem uvijek fokusirana na glazbu, bilo da mi je ona obveza ili ljubav, tako da nisam pronašla bolji medij u kojem bih se izrazila i pronašla. A u glazbi je toliko toga što još mogu naučiti i otkriti, da ne bi bilo puno vremena za nešto drugo.

I za kraj, možete li nam otkriti novogodišnju želju?

– Što drugo osim da se uskoro probudimo u svijetu bez korone, straha, distanciranja, osamljenosti i bola. To nam od srca svima želim.