Pod nazivom »7« riječki Turisti objavili su EP koji je, ustvari, više minialbum jer nudi sedam pjesama i gotovo 27 minuta glazbe. No, u osnovi i nije bitno kako ćemo »Sedmicu« zvati. Bitno je da je riječ o dobroj glazbi, a svih sedam ponuđenih skladbi (otuda i naziv »7«) to itekako potvrđuje. Nije to ništa čudno jer glazbenici koji čine ovu grupu su već godinama dio samog vrha riječkog, a to znači i hrvatskog, rocka. Pa kad odluče nešto napraviti i ako si pri tome daju truda, onda je rezultat takav da je ljubiteljima rocka zadovoljstvo zajamčeno.

Ljubavne ispovijedi

U slučaju ponuđenih novih sedam pjesama to znači da ćemo čuti jedan odličan uvodni blagi surf rock instrumental po kojem je album dobio ime, jednu pažnje vrijednu obradu pjesme »Time After Time« koju je 1983. godine proslavila Cyndi Lauper te pet novih autorskih pjesama od kojih su tri sjajne gubitničke ljubavne ispovijedi o iščeznuću ljubavi uokvirene glazbenim izrazom koji uspješno oživljava gitaristički zvuk davnih šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća, odnosno svih kasnijih razdoblja sklonih takvom pristupu glazbi u kojem glavnu riječ vode gitare.

Prva je od tih pjesama »Most lokota« u kojoj Iva Močibob svojim prepoznatljivim baršunastim glasom pjeva o tome kako njihove »sjene stoje svaka za sebe«, kako on više ne pamti tko je ona, kako gleda kroz nju kao da je ne vidi, da bi potom u još dojmljivoj i na laganim blues rock temeljima izgrađenoj pjesmi »Penelopa u plavom« opet kroz sanjivo ozračje laganog poraza i tihe tuge divno pjevala »ja sam vodoskok bez snage i ljepote kad tvoje oči ne leže na meni«.

Ima u ovoj divnoj eteričnoj baladi onih u srce ubadajućih, a la Peter Green, gitara i J.J. Cale laid back ozračja punog nostalgije, a sve je to odličan uvod u sjajnu »Kriška naranče« u kojoj, djelomično i zbog spoznaje »ti nisi taj, ne ti nisi taj«, ritam ide korak naprijed, gitare jače zveče i agresivnije su u odnosu na prethodne dvije pjesme pa se album iz snene baladičnosti polako počinje razvijati k živosti rock zvukovlja.

Koncertni favorit

Dodatno ubrzanje, a to znači i izraženiji plesni ritam, donosi »California« u kojoj se u tekstu izmjenjuju san i stvarnost, a tome odgovara i glazba u kojoj je lako uočiti himničnost i psihodeličnost davnih šezdesetih i početka sedamdesetih da bi potom u rokerski najboljem trenutku albumu, izvrsnoj »Ovi su dani takvi« grupa uz sjajnu Ivu Močibob ponudila punokrvni power pop-rock s izvrsnim gitarama, plesnim ritmom i zanosnim refrenom, odnosno gledano u cijelosti, još jednom sjajnom pjesmom o nezadovoljstvu i želji za promjenom (»ovi su dani takvi kad samo čekam da učiniš nešto«) koja zaziva Pretenderse i Chrissie Hynde, odnosno Blondie i Deborah Harry pa je nedvojbeno kako će biti koncertni favorit.

Sve u svemu, ako je ovo najava novog albuma, onda će to biti odličan album i s nestrpljenjem ga čekamo jer je ovaj uvod skup dojmljivih stihova o blijeđenju i laganom umiranju ljubavi odsviran majstorski, otpjevan još i bolje te isto tako produciran pa kažimo da je sve snimano u Inquisition Sound i GIS studijima u Kastvu uz sjajnu produkciju Mateja Zeca. Uz Vladu Simcicha Vavu (gitare, bas, klavijature) i pjevačicu Ivu Močibob, Turisti su ovog puta Sergej Hofman (bas) i Bobo Grujičić (bubnjevi). Dizajn omota potpisuje Mladen Stipanović Stipe, a autorica fotografije je Kristina Barišić.