Pokušavamo stvarati glazbu koja još ne postoji i time spajati nespojivo. Slušamo različite žanrove koji nas na kraju inspiriraju i vode u neistraženo.

Smatramo da smo uspjeli oživjeti nešto novo i nešto što ima karakteristike materijala poput željeza – govore, predstavljajući svoj drugi album nazvan »Novo željezo«, članovi zagrebačkog rock banda Djeca!.

Pesimistična slika

Sve što je rečeno potvrđeno je potom na zaista dojmljivom albumu kroz četrnaest pjesama od kojih su četiri mračna i žestoka instrumentala, a deset njih definitivno privlače pažnju i tekstom i glazbom pri čemu vrlo dobra žestoka glazba uspješno oslikava složena emocionalna i psihološka stanja, preispitivanja i samoanalize vezane uz želju da se izađe iz začaranog kruga straha, nezadovoljstva, strepnje…

U moćnoj »Iz sebe« kroz rock pomiješan s techno udarima slušamo stihove »Iz sebe vadim sve što nisam ranije, iz sebe vadim sve dok više ne može« čime je već nakon uvodnog instrumentala »Uđi« naznačen ispovijedni i pomalo psihoanalitički ton albuma, a taj će pristup biti uočljiv i u svim ostalim pjesmama ovog zaista dobrog albuma.

U »Čaroban san« nakon jakog rock rifa zalazimo u područje garage/metal/industrial rock »šamaranja« rifovima koji idealno odgovaraju stihovima poput »Čudan osjećaj je taj kad u meni je nešto kao eksplozija«.

Taj osjećaj napetosti i nezadovoljstva još je jači u odličnoj i žestokoj »Tijelo« u kojoj je tijelo ograničenje (»Pusti me van!«) da bi taj šimićevski pristup tijelu kao zatvoru dodatno, u isto tako dojmljivoj pjesmi »Džungla«, bio proširen i na okolinu uz vrlo pesimističnu sliku (»Sve propada, nema povratka, kraj se bliži…) koja je podcrtana i naglašena kaotičnim izmjenama ritma u okviru kojih suludu žestinu na tren smjenjuju produhovljeni crkveni napjevi koje vrlo brzo opet prekida žestina.

Foto: Press

Ima nade

Nakon možda i najkompleksnijeg trenutka albuma slijedi još jedna egzistencijalistička, točnije »Ja nisam taj« u kojoj ga »zovu imenom, zovu me greškom« jer on »nije taj« i očigledno ne želi biti taj koji jest, da bi u temi »Trag« uz nešto više dodira elektronike sve skupa krenulo u sfere možda i ugrožene psihe na što upućuje stih »Pokaži mi da znaš plesati uz mrak«, što se pak u najžešćoj (možda i najboljoj!) »Četiri zida«, pravoj post punk žestici pretvara u novi poziv u pomoć (»Trebam tebe da me spasiš, nestaje mi snaga«) da bi u mračnom garage rocku »Sjene« naslutili opasnost u pozivu (»Sjene zovu, dođi sam!«), ali i nadu jer pjesma završava uzvicima: »Probudi se, ne daj se!«.

Slijede dva horror rock trenutka. U »Vrijeme je« slušamo glas dječaka Lukasa Stojića koji u uvodu pripovijeda jezivu štoriju o staroj kući i nekim čudnim ljudima u njoj da bi nakon ove pjesme određene metal rock rifovima uslijedilo novo priklanjanje industrial rocku u isto tako horror ozračjem obojenoj »On«.

Album će, prije završnog instrumentala upozoravajućeg naslova »Izađi dok možeš«, kraju biti priveden vrlo dobrom temom »Horizont« u kojoj kroz više no raniju nazočnost odličnih blues rock solaža slušamo i svojevrsni zaključak većine lirskih pokušaja ostvarenih na ovom albumu.

»Ne znam znaš li kako vrijeme brzo prolazi, ne znam znaš li kako dan može dugo trajati, kad se zatvoriš u sebe«, stihovi su koji vrlo jasno govore o tematskoj preokupaciji autora stihova.

Prvi album 2022.

Djeca! su se predstavila 2022. godine prvijencem »Kad čuješ ovaj zvuk« te odmah privukli pažnju i bili nagrađeni na Rock&Off smotri ponajboljih.

Novim albumom svakako će potvrditi sve dobro što smo dosad o njima znali te istodobno ojačati kvalitetu hrvatskog rocka, a zasluge za to svakako pripadaju i Leonardu Klaiću koji je potpisao produkciju, mix i master albuma, dok je naslovnicu albuma izradio Sandro Žabek.