Ogromna će biti šteta postane li »Last Leaf on the Tree« zaista i posljednji list u prebogatoj diskografiji legende američkog countryja, genijalnog 92-godišnjeg Willieja Nelsona čiji zasad posljednji, a ukupno već sedamdeset i šesti studijski album, ide u red njegovih ponajboljih ostvarenja, ali i u niz ponajboljih albuma country i rock glazbe tematski vezanih uz motiv smrti.

Istina, Nelson takve albume radi posljednjih desetak godina (što i nije čudno s obzirom na njegovu visoku životnu dob), ali ovog je puta, dojam je, pesimizam nadvladao inače za Nelsona tipičan optimizam i pomirenost s prolaznošću.

Foto: Facebook

Neočekivana obrada

Najviše se to osjeti u iznimnoj naslovnoj temi, »Last Leaf«, obradi pjesme Toma Waitsa s albuma »Bad as Me« (2011.).

Fantastičan uvod u album nudi priča o posljednjem listu koji će uskoro pasti sa stabla, a Waitsova mračna jazzy verzija u ovom je slučaju obogaćena nježnim latino i country dodirima latino gitara i harmonike, ali i diskretnom nazočnošću gudača.

Sličnu snagu, pa čak i glazbene okvire, nudi i druga obrada Waitsove lirike, dojmljiva »House Where Nobody Lives«, u kojoj se kroz sliku napuštene kuće progovara o prolaznosti.

U »Keep Me in Your Heart« Nelson pjeva kako »sjene postaju kraće, a meni ponestaje daha« te poručuje »zadrži me u svom srcu jer to što odlazim, ne znači da te ne volim« pri čemu je ovaj tihi i sjetni country obogaćen ne samo Nelsonovim promuklim glasom, već i njegovom legendarnom gitarom zvanom Trigger.

Najneočekivanija obrada ovog albuma sastavljenog od 13 pjesama svakako je »Do You Realize??«, pjesma psihodeličnog i indie rock sastava The Flaming Lips s kultnog albuma »Yoshimi Battles the Pink Robots« iz 2002. godine.

U Nelsonovoj verziji ova pjesma o tome kako »jednog dana svi umiremo« iz psihodeličnih je okvira smještena u ozračja nostalgijom pune country balade.

U tom je blago pesimističnom stilu i »Lost Cause«, obrada Beckove pjesme objavljene 2002. godine na njegovom albumu »Sea Change«, a sličan ton ima i »Come Ye« pjesma Nine Simone potpuno okrenuta jazzu, dok je obrada čuvene himne country glazbe, pjesme »Are You Ready for the Country?« legendarnog Neila Younga ostala vjerna tom zvuku, ali kroz tekst Nelson posebno naglašava motive prolaznosti pa, primjerice, dok pjeva »Are You ready For the Country, Because It’s Time to Go«, posebno naglašava drugi dio ovog stiha.

Suradnja oca i sina

Micah Nelson, Williejev sin, ujedno i producent ovog moćnog albuma, za pjesme ovog izdanja rekao je kako se »sa smrću suočavaju dostojanstveno«, a to je i sam potvrdio pjesmom »Wheels« u kojoj slušamo kako su »godine sve kraće, a dani sve duži. Ali to ne znači da trebaš stati. Nek’ tvoja ljubav traje dok kotači ne otpadnu«, napisao je sin, a otpjevao otac i to uz puno psihodeličnih glazbenih okvira primjerenijih svemu, samo ne country ozračju.

Na tom tragu psihodelije, indie rocka i eksperimenta je i čuvena »Broken Arrow«, obrada folk rock pjesme Neila Younga, stvorene još 1967. godine za drugi album grupe Buffalo Springfield.

Slomljena strijela, što je prijevod naziva pjesme, u tradiciji Indijanaca iz plemena Creek znači kraj rata, u ovom slučaju, naravno, skori kraj žvota.

U suradnji oca i sina nastala je i pjesma »Color of Sound«, kao i jedan od vrhunaca albuma, briljantna završna »The Ghost«, nova verzija pjesme koju je Willie Nelson napisao davne 1962. godine, kad je i objavio debitantski album.

Šezdesetak godina kasnije pjesma je, logično, potpuno drukčija, a naravno da sa sobom nosi ogromnu simboliku jer je Willie Nelson spojio početke i krajeve svog bavljenja glazbom.

Uz country ozračje i lagane tex mex gitare slušamo kako se Nelsonu »u noći kad je tišina tako glasna« javlja duh bivše ljubavi, uz napomenu da u ovoj verziji Nelson pjeva – »Moje stare ljubavi«.

Pjesma završava nakon 3.36 sekundi, a onda slijedi minuta i četrdeset sekundi sakrivene pjesme »Looking for Trouble«, što je producent Micah Nelson opisao kao »vrlo neozbiljan trenutak«.

Moderni izrazi

Sve u svemu, »Last Leaf on the Tree« očaravajući je album country veterana i jednog od najznačajnijih kantautora suvremene glazbe.

Uz sjajne obrade pjesama drugih autora – što je za Nelsona već standard, iznova je stvorio i nekoliko novih vrlo dojmljivih pjesama vezanih uz temu prolaznosti i slutnje kraja života, a te je tematske okvire ovog puta nadogradio, ponajviše zahvaljujući producentskim zahvatima svog sina, zvukom koji uz country nudi i paletu modernijih glazbenih izraza.