Puno, puno dobre americane, southern rocka, soula i country rocka struji tijekom šezdeset minuta iz svih 13 pjesama novog, devetog studijskog albuma Jasona Isbella, albuma »Weathervanes« koji kritika već svrstava uz bok njegovom dosad najznačajnijem albumu, prije deset godina objavljenom »Southeastern«.

Potvrđuje to već i prvo slušanje ovog moćnog albuma koji, što je za Isbella već uobičajeno, nudi brojne zanimljive priče iz života utemeljene na vlastitim životnim iskustvima, ali i pričama i sudbinama za koje je saznao ili ih izmaštao.

Ukratko, Isbell tekstovima nastavlja liniju vrsnih i dojmljivih pripovjedača američkog rocka (Springsteen, Townes Van Zandt, Steve Earle…), a glazbom će oduševiti svakog sklonog glazbenim pravcima spomenutim u prvoj rečenici.

Negativni osjećaji

Naravno, dobro je znati, posebno ako se prvi put susrećete s poetikom i glazbom Jasona Isbella i njegove prateće skupine The 400 Unit, kako dečki stižu s bogatim nasljeđem studija Alabama Muscle Shoals pa je to što praše pravi južnjački rock s puno soula, a kad je o tekstovima riječ, nerijetko je u njima puno očaja i tuge te ostalih mahom negativnih osjećaja koji prate teške životne sudbine o kojima Isbell piše.

Tako u uvodnoj »Death Wish« uz odlične southern soul gudače slušamo priču čovjeka koji živi mučan život sa suicidalnom suprugom koju i dalje voli – »Ne želim se svađati s tobom, ali i dalje te volim«, poručuje joj.

Još je i mračnija, mada glazbom zahvaljujući country rock usmjerenju brža, »King of Oklahoma« kojom je oslikan tužan život čovjeka kojem je sve krenulo nizbrdo – žena prijeti odlaskom, djeca ga gotovo i ne poznaju, on počinje koristiti tablete… A nekad je bilo sve drukčije, žena ga je voljela i osjećao se kao kralj Oklahome.

U red ovih bolnih te pomalo i provokativnih svakako treba svrstati i »Cast Iron Skillet« koja dobro pogođenim spojem folka i blagog prog rocka sjajno obrađuje temu međurasnog braka i negativne reakcije okoline.

Foto: Facebook

Filmska priča

Dijelove teških osobnih životnih iskustava Isbell je ugradio u sjajnu »Volunteer« koja govori o teškom životu mladića rođenog u braku adolescenata, odrastanju u domu za siročad i njegovoj želji da »nestane s lica zemlje«. Snažna priča dostojna filma uočljiva je i u temi »White Beretta« u kojoj upoznajemo muškarca koji je prije 25 godina svojoj tadašnjoj mladoj djevojci platio abortus, a sad žali što je nije podržao i imao s njom dijete.

I završna, više od sedam minuta duga kombinacija southern i prog rocka »Miles« govori o odrastanju bez roditelja koji nisu imali dovoljno ljubavi i strpljenja prema svom djetetu, a odlična je i »Save the World« koja je motivirana tragičnim masakrom u osnovnoj školi u teksaškom gradiću Uvaldeu kad je bivši učenik pobio devetnaestero ljudi.

Ne tako mračna, dapače podosta duhovita i relaksirajuća je »This Ain’t It«, briljantni southern rock trenutak s pričom o djevojci koja na vjenčanju u nekom teksaškom gradiću shvaća kako nije na pravom mjestu.

Rokerske pjesme

»Strawberry Woman« jednostavna je folk country ljubavna priča, a slična joj je po nježnosti, jednostavnosti i prozračnosti i »If You Insist« koja svjedoči o potrebi za bliskošću i razumijevanjem.

Ti introspektivni trenuci i okretanje samom sebi i svijetu osjećaja uočljivi su i u po svemu odličnoj »Middle of the Morning« koja u klasičnim Alabama Muscle Shoals okvirima iznosi osjećaje očaja, usamljenosti i bijesa tipične za doba lockdowna.

Dvije pjesme na albumu posvećene su glazbi i glazbenicima. Odlični southern blues rock »Vestavia Hills« priča je o umornom rock veteranu iz pregrađa Birminghama u Alabami, a izvrsna rokerska – jedna od ponajboljih na albumu – »When We Were Close« – posveta je Isbellovom prijatelju, sjajnom heartland rock izvođaču Justinu Townesu Earlu koji se predozirao 2020. godine.

»Weathervines« je definitivno jedan od ponajboljih albuma prvog dijela 2023. godine. Jason Isbell još je jednom smogao snage stvoriti pjesmaricu moćnih stihova i privlačne glazbe koja će mnogima biti draga i koju će često slušati.