Kad je riječ o riječkom rocku (i popu), godinu koja je za nama jednostavno se mora nazvati – veličanstvenom. Naime, nema u povijesti riječkih rock zbivanja godine koja je donijela tako puno dobrih i stilski raznovrsnih albuma kao što je to bilo ljeta gospodnjeg 2024.

Ako ne vjerujete, pročitajte tekst koji slijedi i kojem nije cilj napraviti listu najboljih (to neka radi svatko od vas sam za sebe i po svojim glazbenim ukusima), već samo skrenuti pažnju na čak petnaest (!) svake pažnje vrijednih albuma koji sigurno prelaze granice grada na Rječini i mnogi će od njih u pregledu prošle godine na državnoj razini naći svoje mjesto na listama najboljih albuma 2024. godine.

Naš popis čine albumi koji su na lokalnoj i državnoj razini doživjeli ozbiljnu promociju svojih izdavača, a ako postoje još neki koji su objavljeni, ali do nas nisu došli – ispričavamo se unaprijed.

Moćan početak

Kad se već ne radi lista kvalitete, onda je ponajbolje koristiti pravilo kronologije, a u tom je slučaju prvi album zlatne godine riječkog rocka album »II« electro pop/rock dvojca The Siids koji čine Stanislav Grdaković i Darko Terlević koji su već debitantskim albumom »Brutalist« (2019.) pokazali kako je njihov electro i synth pop/rock na razini svjetskih standarda, a isto su to potvrdili i »dvojkom« koja je iznova ponudila niz sjajnih plesnih trenutaka koji su iznova oduševili sve one koji vole zvuk i glazbu sastava kao što su Depeche Mode, Editors, The Kills, OMD, Nickelback…

The Siids – »II«, Foto: Promo

Nakon njih zimu 2024. godine toplijom su nam učinili Turisti objavljivanjem EP-ja »7« sastavljenog od sedam sjajnih rock pjesama, tipičnih za bend kojem su okosnica Vlado Simcich Vava i ponajbolja domaća rock pjevačica Iva Močibob.

Gitaristički rock, osvrti na šezdesete i sedamdesete, dašci psihodelije… Sve se to čuje sa »sedmice« koja, između ostalog, nudi odličnu »Ovi su dani takvi« i koja je, nadamo se, najava za novi sjajni album riječkih Turista.

Turisti – »7«, Foto: M. STIPANOVIĆ

Nakon dva albuma čiji su naslovi bili brojke, uslijedio je »Eter«, moćan i žestok alt rock album grupe One Possible Option.

Deni Kasapović i društvo četiri su godine nakon debitantskog albuma »No King« ponudili ritmički iznimno moćan i razarajući čvrsti zvuk, odnosno mračan i žestok rock album koji sjajno funkcionira »u slušalicama«, a još upečatljivije na pozornici koja je još i bolje mjesto za isijavanje ogromne količine rock energije koji nudi eter zvukovlja grupe One Possible Option.

One Possible Option – »Eter«

Vrh rock produkcije

No, tu nije bio kraj ugodnim glazbenim zimsko-proljetnim iznenađenjima s riječke rock scene.

Naime, ožujak je donio i novi album kultnih Jonathana. Na »Everyone Else is OK« trebalo je čekati punih šest godina koliko je proteklo od prethodnog, dvostrukog »To Love/To Hold«.

Čekanje se isplatilo jer su riječki rock čarobnjaci starim i novim fanovima podarili dojmljivu dark rock vibru oplemenjenu i blagim electro dodirima, odnosno glazbu i za zahtjevnije slušatelje, ali i za dobro rock feštanje na otvorenom pa je nedvojbeno da su i Jonathani u samom vrhu ovogodišnje rock produkcije u Hrvatskoj, kao i u regiji.

Jonathan – »Everyone Else is OK«

Prvi pravi proljetni mjesec, travanj, donio je dva Ri Rock albuma.

Pet godina nakon iznimnog debija albumom »Out of Nowhere«, riječki glazbenik Marko Rogić poznatiji kao White on White stvorio je isto tako upečatljiv, ali ovog puta dvostruki »Gotta Learn To Say No«.

Rogiću dragi izrazi kao što su americana, folk, folk rock i country na ovom su divnom albumu iznova složeni u očaravajuću cjelinu, pravu melodioznu rock ogrlicu koja se slušati može bezbroj puta i idealna je za opuštanje i uživanje.

White on White – »Gotta Learn To Say No«

Uz Rogićevo malo remek-djelo travanj je obogaćen i trećim studijski album grupe Kraj programa, »Ne pričaju o nama«, koji će drag biti svima koji vole žešći alt, indie i punk rock pristup, manični plesni ritam i »režeće« gitare čiji vlasnici više od solaža vole čvrste rifove, a sve to kroz tekstove kojima se dobro prenose različita raspoloženja, ponajprije ona negativna vezana uz traženje ili gubitak identiteta, agresivnim glasom prati Đina Škulić.

Kraj programa – »Ne pričaju o nama«, Foto: Promo

Jesenska rock oluja

Spomenuti je album Vlado Simcich Vava nazvao »eliksirom u domaćem rokenrolu«, a nakon njega riječki su rokeri i svi ostali ljeto iskoristili za odmor i tek u kolovozu imamo novi album, i to odličan – country album! Dakle, nakon electro i synth rocka i popa, indie, alter i punk rocka te americane, eto nam i country valova!

Zaslužni za to su veterani tog pravca iz grupe Crooks and Straights koji su uz veliku pomoć odlične Nikoline Tomljanović »složili« svake pažnje vrijedan album »Someplace Else« koji nudi čak 16 pjesama čime su Damir Matković i ekipa na pravi način obilježili svojih četvrt stoljeća uz country koji je u njihovoj verziji i na ovom albumu toliko dobar da bez dvojbe potvrđuje kako su Crooks and Straights među ponajboljim europskim country sastavima.

Crooks & Straights – »Someplace Else«

Nakon ljeta kreće riječka rock oluja. Najprije će The Black Room objaviti »Future Memories«, jedan od ponajboljih rock albuma cijele godine.

U odnosu na dva izvrsna prethodna albuma (»In This Town Lies A City«, 2016. i »Motel Monaco«, 2022.) The Black Room su s glazbene strane svojoj gitarističkoj praštavoj pitkosti na ovom albumu dodali zvukove sintesajzera, a kad je o tekstovima riječ, okrenuli su se više no ranije temama prolaznosti.

Sve to uokvireno je iznova sjajnom, energičnom, poletnom i ritmičnom glazbom u kojoj i dalje glavnu riječ vode gitare i perfektna ritam sekcija, a doprinos syntha – iako veći no ikad na njihovom albumima – nije »ubio« rock.

The Black Room – »Future Memories«

Potvrda raznovrsnosti

I dok se još oduševljenje novim albumom The Black Roooma nije niti sleglo, stigao je novi izniman album grupe My Buddy Moose.

Njihov peti studijski album, odlični »Into the Grey«, u deset novih pjesama i četrdesetak minuta glazbe iznova nudi indie rock i americanu ojačanu ovog puta diskretnom, ali itekako uočljivom notom psihodelije.

Iščitati se tu mogu i neki drugi glazbeni obrasci pa je jasno kako je peti MBM studijski album stilski najrazigraniji, a od deset pjesama niz će njih (»Oh My Love«, »Into the Gray«, »His Smile«…) lako steći kultni status među njihovim sljedbenicima. I tu neće biti kraj riječkog doprinosa domaćoj glazbenoj sceni.

My Buddy Moose – »Into The Grey«, Foto: Press

Jer, pojavit će se te rane jeseni i debi Lade Bartoničeka, album »Na rubu mjeseca«.

Riječki glazbenik, osnivač grupe Atmospheric, sakupio je čak 14 pjesama kojima je iskazao stilsku raznovrsnost koja se kreće u rasponu od kombinacije elektronike i laganih, ali vrlo dojmljivih gitarističkih solaža pa do blagih dodira sa psihodelijom, popom, folkom, rockom, šansonom, ska zvukom…

Lado Bartoniček – »Na rubu Mjeseca«, Foto:  A. BARTONIČEK, J. ŠTEFOVIĆ

Studeni donosi nove potvrde raznovrsnosti riječke rock scene. Najprije Vlado Simcich Vava objavljuje instrumentalni album »’Il suono senza pellicola« posvećen sjećanjima na davno gledane talijanske filmove.

Sneno, ali ritmično, tiho, ali dojmljivo… Sve to je »Il suono senza pellicola« koji opija divnim suglasjem klavijatura, syntha i plemenitim zvukovima gitare potvrđujući kako Simcich trenutačno ide u red ponajboljih i najinventivnijih domaćih rock glazbenika.

Na Vavine instrumentale sjajno je »legao« drugi studijski album riječke grupe Random, ploča »Za M.« na kojem Radovan i Dolores Oštrić uz pratnju ostalih članova grupe stvaraju studijski rad visoke kvalitete, lirski i glazbeni užitak za prave ljubitelje glazbe.

Kvalitetu lirskog izraza uočenu još na debiju Oštrići potvrđuju i na ovom albumu pri čemu u većini stihova razrađuju i razgrađuju stranputice i ponore neuspjelih veza ili veza koje su pri svom samom kraju.

Sve to prati glazba koja dodiruje različite oblike i pravce (akustični pristup, rock, jazz, pop, country, šansona, soul…) koje biraju s obzirom na tekstove.

The Random – »Za M.«, Foto: Press

Biseri za kraj

Nakon ovih nježnijih trenutaka vezanih uz Random i Vavu jesen je donijela i žestoki rap i hip-hop za što su zaslužni članovi grupe Maderfa’N’kerz koji su u sjećanje na lik i djelo kultnog MC-ja Buffala (pravo mu je ime Dejan Bubalo), po mnogima prvog hrvatskog rap i hip-hop majstora, napravili sjajan abum »Tribute to Mc Buffalo« vrlo uspješno podsjetivši na neprolaznost stihova i glazbe koju je prije tri desetljeća počeo stvarati MC Buffalo često praćen baš Maderfa’N’kerzima.

Maderfa’N’kerz – »Tribute to MC Buffalo«

Za kraj godine eto dva bisera. Najprije Sandro Bastiančić, lider nekadašnjeg benda En Face, objavljuje svoj drugi solistički album nazvan »Priča«, a potom i grupa Lei objavljuje debitantski rad »Oživljavanje«.

Bastiančićev je drugi album korak naprijed u odnosu na odličan debitanski album »Šlager sezone« (2022).

»Priča« je još bolja, uvjerljivija, dojmljivija te glazbeno izgrađenija od svog prethodnika koji je, podsjetimo, pobrao nizom pozitivne kritike i priznanja.

»Priča« je jedan od onih albuma za koje se kaže kako, ustvari, nema loše pjesme. Zaslužni su za to dobro probrani gosti i odlični glazbenici suradnici, ali prije svih sam Bastiančić koji je sjajno pronašao glazbu kojom prati emocionalnost i priču svake pojedine pjesme.

Sandro Bastiančić – »Priča«

Palac gore itekako zaslužuje i sastav Lei čije »Oživljavanje« nudi pravi žestoki i beskompromisni rock, baš onakav kakav u gradu na Rječini i treba biti.

Žestoko, brzo, ekstatično i ritmično samo su neki od pojmova koji se javljaju nakon nekoliko slušanja albuma koji kroz nepunih četrdesetak minuta sabijenih 11 pjesama nudi izvrsne rifove, pravodobno plasirane solaže, moćan i razarajuće plesni ritam te odličan vokal Maria Budaka.

Lei – »Oživljavanje«, Foto: M. STIPANOVIĆ

Forza Fiume

Dakle, ukupno 15 albuma iznjedrila je prošle godine riječka rock i pop scena!

Ima li se u vidu činjenica da je Rijeka bar tri puta manja od Zagreba, onda ne treba biti pretjerano matematički sposoban kako bi se zaključilo kako je glavnu riječ u rock glazbi tijekom 2024. godine vodila baš Rijeka!

I to ne samo po broju već i kvaliteti objavljenih radova. Zato ovaj tekst i mora biti kraju priveden jednim jednostavnim i gromkim – Forza Fiume!