Foto: Mixwiththemasters/Wikimedia Commons
Između ostalih, u njegovom studiju snimljen je prvi uradak Pixiesa „Surfer Rosa“, albumi underground prvaka s kraja 80-ih grupa Killdozer, Urge Overkill, Jesus Lizard, TAD, Boss Hog, Fugazi, The Didjits, Superchunk…Tamo je snimljen i zadnji album Nirvane "In Utero"
povezane vijesti
- Nirvanin slavni album “Nevermind” dosegao brojku od 700 tjedana na Billboardovoj Top 200 listi najprodavanijih albuma
- FOTO U kući kod Benkovca pronađena mrtva tijela majke i mladog para. Susjeda: “Vidjela sam ih jučer”
- Kako je policija doznala za zakopanu mrtvu djecu? Božinović: “Dobili smo dojavu iz krugova bliskih obitelji”
Legendarni producent alternativne glazbe i dugogodišnji član znamenitih punk/noise čikaških bendova Big Black, Rapeman i Shellac, Steve Albini, umro je u 62. godini života od posljedica srčanog udara.
Albini je bio utemeljitelj, vlasnik i glavni tehničar Electrical Audio studija u Čikagu kroz koji je minulih desetljeća prošlo nebrojeno bendova i snimljena gomila kultnih glazbenih ostvarenja.
Između ostalih, u tom je studiju, poznatom po posebnoj akustici, prepoznatljivoj prije svega po plošnom i tupom zvuku bubnja, snimljen prvi uradak Pixiesa „Surfer Rosa“, albumi underground prvaka s kraja 80-ih grupa Killdozer, Urge Overkill, Jesus Lizard, TAD, Boss Hog, Fugazi, The Didjits, Superchunk…Početkom 90-ih, nakon što je stekao reputaciju producentskog gura, iako je sam uvijek tvrdio da samo uključi uređaje i pusti da bend svira i radije se nazivao inženjerom nego producentom, popis izvođača, kao i njihova žanrovska opredijeljenost, širio se gotovo eksponencijalno.
Albini je snimao u frenetičnom tempu, u prosjeku dva albuma mjesečno, od potpunih anonimusa do veličina poput Nirvane (In Utero) i PJ Harvey.
Zanimljivo, Albini je bez obzira na status, svima naplaćivao istu satnicu, iako je velikim imenima iza koje stoje velike diskografske kuće mogao uzeti prava mala bogatstva. Takav ortodoksni pristup često ga je dovodio kroz godine do ruba bankrota, bez obzira što je studio radio punom parom.
To se uklapalo u njegov prijezir prema diskografskoj industriji za koju je tvrdio da bezočno iskorištava glazbenike/autore. U skladu s tim, nikad nije uzimao tantijeme na koje je imao pravo kao producent, smatrajući to neetičnim.
