Sjajnu kolekciju od devet novih pjesama i 35 minuta indie rocka nudi na svom novom albumu »Future Memories« riječki The Black Room.

Novi album potvrda je činjenice kako su ovi Ri Rock majstori među ponajboljim indie rock bendovima ovog dijela Europe – svirački krajnje kompetentni i uigrani, glazbeno rokerski uzbudljivi te tekstualno dovoljno kvalitetni da pažnju privuku i tim dijelom stvaralaštva. Onaj tko ih na albumu »Future Memories« čuje prvi put, sigurno se neće čuditi da su ih kultni The Jesus and Mary Chain izabrali kao predgrupu za svoj nedavni zagrebački koncert.

U odnosu na dva izvrsna prethodna albuma (»In This Town Lies A City«, 2016. i »Motel Monaco«, 2022.) The Black Room su s glazbene strane svojoj gitarističkoj praštavoj pitkosti dodali zvukove sintesajzera, a kad je o tekstovima riječ, jasno je da ih pomalo »udara« spoznaja o prolaznosti pa se većina tekstova novih devet pjesama može tumačiti kao njihov pokušaj prenošenja poruke o tome da treba što više uživati u onome što ti život nudi.

Jer, već sutra moglo bi biti prekasno. Sve to uokvireno je iznova sjajnom, energičnom, poletnom i ritmičnom glazbom u kojoj i dalje glavnu riječ vode gitare i perfektna ritam-sekcija, a doprinos syntha – iako veći no ikad na njihovim albumima – nije »ubio« rock.

Dapače, dobro i pametno usmjerili su ga k new wave vodama, pa će im rijetko koji ljubitelj dosadašnjeg njihovog zvuka zamjeriti. Jer, The Black Room i dalje je prvenstveno sjajan gitaristički indie rock bend.

Album otvara aktualni singl, a to je i najbolja stvar na albumu, ujedno i jedna od njihovih najboljih pjesama uopće.

Fantastična »Future Memories« ima sve što prava rock pjesma mora imati – zarazni i melodiozni ritam, neiscrpan izvor pozitivne energije, divne gitare, odličan vokal i vječnu filozofiju rocka i mladosti uočljivu u tome što pjevač Jakov Katalinić pjeva o tome kako na polovini životnog puta između ljubavi i razuma – bira ljubav!

Teško je nakon ovako sjajnog početka držati razinu kvalitete, ali trojka The Black Room to uspijeva pa ako već i nema tako dobre pjesme poput uvodne, isto je tako činjenica da nema niti jedne loše!

O nužnosti uživanja u životu uz spomenutu uvodnu sjajno govori i na divne davne glam rock dane oslonjena »Baby Come Home«, isto tako sjajna »Pleasureland«, još jedna pjesma ceste, pjesma o rokerskom lutalačkom načinu života, kao i čvrsto rokerska »Dreaming In Colors« s raspojasanim gitarama, ali i synth zvukom i blagim ozračjem diskopodija osamdesetih određena »Automatic Love«.

Foto: Promo

Prvi »pop« album

Natruhe straha od prolaznosti i spoznaje kako ništa nije vječno uočljive su u »Will It Always Be Like This« te još i više u vrlo dobroj »Sergovia« koja synth uvodom i uočljivim korištenjem tog instrumenta podsjeća na pop rock osamdesetih i doprinos syntha novovalnom kraljevstvu, a u te synth okvire uklapa se i »The Sun & The Moon« te u određenoj mjeri i odlična završna »Afterwards« koja o osjećajima nakon teškog i tužnog prekida ljubavne veze govori kroz sanjivi rock izraz, nježne gitare, diskretne dodire syntha te za taj sporiji pristup idealno prilagođenog Katalinićevog glasa.

Produkciju albuma potpisuje Darko Terlević itekako znan iz rada synth rock/pop dvojca The Siids, a za vizualni identitet zadužena je bila i taj je posao odlično odradila Kristina Barišić.

Najavljujući ovaj album u press-materijalu članovi grupe rekli su:

– Definitivno se osjeti nostalgija a i melankolija, ali više iz perspektive nade i onaj »živi u trenutku« momenta koji svi na neki način ganjamo u životu… Mogli bismo reći da je ovo naš prvi »pop« album, barem naša verzija pop albuma.

E, da je bar današnja pop glazba ovakva kakvu svira The Black Room!