Već je prilična vijest da je (zajedno sa svojim članovima), još živ bend osnovan nešto kasnije od Beatlesa i nešto prije od Rolling Stonesa, a nekmoli da i dalje stvara autorsku glazbu. I to prilično smislenu s obzirom na sve (biološke) okolnosti.

The Zombies ove godine slave šezdeset i drugu obljetnicu otkad su Rod Argent i Paul Atkinson u jednoj od najstarijih škola na svijetu (St. Albans School koja je osnovana u Srednjem vijeku 948. godine), osnovali bend kojem se ubrzo pridružio školarac iz susjedne škole Colin Blunstone.

Atkinsona koji je iz benda otišao davne 1968. da bi napravio veliku menadžersku karijeru u koju se ubraja i potpisivanje tada nepoznate ABBE za CBS, nema već 20 godina, ali su živi, zdravi i dalje kreativni klavijaturist i glavni autor Argent i vokalist Blunstone.

Njihov novi album „Different Game“, tek sedmi u neobičnoj karijeri, ugodno je i nostalgično putovanje srednjostrujaškim blues rockom s prizvukom davno prošlih vremena.

The Zombies su bili i ostali nezasluženo podcijenjeni bend u svoje doba, ali i žrtva vlastitih mušica, odnosno loših poslovno/karijernih odluka.

Teško je reći je li to sreća ili nesreća, ova engleska skupina pripada redu onih kojima je prvi hit bio ujedno i najveći. Kao što je pitanje je li sreća ili nesreća što je u to doba 1964. godine, ta stvar, genijalna „She’s Not There“ postala veći hit u SAD-u, negoli na domaćem engleskom terenu.

U narednih par godina nisu uspjeli ponoviti dobitnu formulu, pa je DECCA s njima raskinula ugovor, no ni novi s CBS-om nije započeo bolje. Snimili su na brzinu „Odessey and Oracle“ album i zahvaljujući krivo izabranim promocijskim singlovima izazvali posvemašnju nezainteresiranost publike.

Deprimirani razvojem događaja razilaze se prije negoli je četvrti singl „Time Of The Season“ postao iznenađujući hit, doduše, ponovno veći u Americi negoli Britaniji.

Dapače, s odmakom vremena  „Odessey and Oracle“ je počeo zadobivati kultni status, da bi ga se danas smatralo jednim od najboljih albuma 60-ih godina uopće.

Uglavnom, za The Zombies stvari su se u dobrom smjeru počele odvijati prekasno, svaki od kreativaca iz benda krenuo je kovati vlastitu estradnu sreću, s manje ili više uspjeha.

Unazad dvadesetak godina preživjeli originalni članovi su se počeli skupljati povodom raznih, uglavnom koncertnih povoda, da bi u zadnjih desetak napokon počeli na turnejama ubirati plodove davnih radova, prije svega svirajući uživo „Odessey and Oracle“, to prvo neprimijećeno, pa sad slavljeno djelo.

Kasniji pokušaji da snime konzistentni album uglavnom nisu uspijevali, ali ovaj novi je sasvim su skladu sa svojim imenom. Iako i dalje zagledani u bolju glazbenu prošlost, odmakli su se od svojih psihodeličnih početaka iz 60-ih godina, danas The Zombies zvuče poput benda iz 70-ih na žanrovskom rasponu od bluesa rocka do groovie jazz rocka, nošeni vibrantnim sviranjem klavijatura Roda Argenta i frapantnom svježinom glasa 78-godišnjeg Colina Blunstona.

Ne kriju da im je srcu prirasla glazba sjajnih jazz rockera Steely Dan pa se neke od pjesama ovdje doimlju kao izravna posveta, posebno se to odnosi na izvrsnu, začudno energičnu (imajmo na umu Argentove i Blunstonove godine) „Dropped Reeling & Stupid“.

Zapravo, u većem dijelu novog materijala The Zombies podsjećaju više na neke druge glazbene pojave iz prošlosti, negoli na sebe same iz vremena hitova „She’s Not There“ i „Time Of The Season“. Tako naslovna i uvodna „Different Game“ zahvaljujući melodiji i „boji“ tona Hammond klavijatura zvuči kao varijacija Procol Harum hita „A Whiter Shade OF Pale“, a trio uvodnih stvari zatvara „Rediscover“ koja priziva konstrukciju melodija u stilu Briana Wilsona.

Najživlja stvar na albumu „Marry-Go-Round“ i „Got to Move On“ sličnog tempa kreće se negdje sredinom terena između Joea Cockera i Eltona Johna u poletnijim im stvarima 80-ih godina…

Rekli bismo da je „Different Game“ cijepljen od originalnosti, ali u ovom slučaju to ne smije i ne može biti pokuda. U novih deset pjesama teško je otkriti poveznicu s njihovim davnašnjim vrhunskim dometima, ali ovdje se i dalje krije prilična količina glazbene ljepote podebljane s slojevima nostalgije i melankolije.