»Future Memories«

THE BLACK ROOM Predstavljanje novog albuma sutra u Pogonu kulture na Sušaku

Katarina Bošnjak

Foto: KRISTINA BARIŠIĆ

Foto: KRISTINA BARIŠIĆ

Jedva čekamo koncert! Pripremamo top produkciju, goste iznenađenja i sviramo masivan set od gotovo dva sata. Na koncertu ćemo odsvirati presjek cijele karijere. Vidimo se, poručuje Jakov Katalinić uoči promocije



Sutra se u Pogonu kulture priprema najveći samostalni koncert riječke grupe The Black Room na domaćem terenu. Ujedno će to biti i promocija njihovog novog albuma »Future Memories« o kojemu smo razgovarali s Jakovom Katalinićem, jednom trećinom benda koji već deset godina strpljivo gradi svoj stil.


Vaš novi album »Future Memories« već se u samom nazivu igra s konceptima vremena i sjećanja. Poigrava li se tako i sadržaj? Što vas je nagnalo na istraživanje ove tematike?


– Da, kroz cijeli album se provlači ideja o prolaznosti vremena i sjećanja, i to kroz osobna iskustva i promjene kroz koje smo prošli kao bend. Osjećali smo potrebu da se osvrnemo na proteklih deset godina postojanja benda, na sve što smo prošli i kako su nas ti trenuci oblikovali. »Future Memories« istražuje kontrast između prošlosti i budućnosti, a sjećanja često percipiramo kao filtar kroz koji interpretiramo sadašnjost.


Vizualna komponenta


Najavni singlovi »The Sun & The Moon«, »Pleasureland« i »Future Memories« daju nam naslutiti smjer albuma. Zašto ste odlučili prvo »pustiti van« ove pjesme i o čemu one govore, odnosno kako ih kao njihovi autori doživljavate?


– Te pjesme su prirodni uvod u atmosferu albuma. »The Sun & The Moon« tematizira dualnost i balans, dok »Pleasureland« istražuje hedonizam i bijeg. »Future Memories« kao naslovna pjesma sažima filozofiju cijelog albuma. Nastala je i završila praktički na jednoj probi i postala među najboljima pjesmama koje smo dosad napisali.




Mislim da takve pjesme na kraju budu i među favoritima. Jer nastanu iz iskrenosti, gdje sve klikne kako treba, a vidimo je već sada kao svojevrsni »fan favourite« među publikom.


Zvuk vaše glazbe odiše tamnijim prizvukom rocka s atmosferom 80-ih. Kako uspijevate održavati taj balans između nostalgičnog zvuka i stvaranja nečeg svježeg i relevantnog za današnju publiku?


– Mi smo generalno fanovi mjuze općenito, tako da bi se moglo pronaći ponešto iz svakog desetljeća u našem zvuku, ali naš cilj nikad nije kopiranje, već reinterpretacija tih zvukova.


Koristimo elemente nostalgije, ali ih miješamo s modernom produkcijom i stvaramo nešto što je ujedno poznato, ali i novo. Ključ je u autentičnosti i neprestanoj evoluciji samog zvuka.


Želimo da to bude nešto svježe. Poanta cijele priče je zadržati taj gušt u pisanju i stvaranju. Manjak toga se osjeti u radu, a i publika to na kraju krajeva vidi u pjesmama.


Vizualna estetika vaših videospotova, a naročito vizualni identitet i koncept prošlog albuma »Motel Monaco«, izuzetno su upečatljivi. Koliko ste uključeni u kreativni proces stvaranja vizuala i koliko su vam važni za nadopunjavanje glazbe?


– Vizualna komponenta nam je jednako važna, kao i sama glazba. Kroz vizuale možemo još snažnije prenijeti emociju koju želimo izraziti. Najveći izazov je uskladiti oba medija kako bi se zajedno skladno nadopunjavali.


Imali smo sreću što smo se povezali s Kristinom Barišić koja je uz nas od početka i s kojom dijelimo istu estetiku i nit vodilju. Razumijemo se bez puno riječi i na taj način poboljšavamo jedni druge u kreativnom procesu.


Naša suradnja, koja je započela još s albumom »Motel Monaco«, evoluirala je do te mjere da je Kristina postala gotovo kao četvrti član benda.



Foto: PROMO

Faze razvoja pjesme


Slušajući vašu glazbu osjeti se posvećenost detaljima, posebice u singlovima novog albuma. Kako postižete to, kako izgleda vaš stvaralački proces i, koliko je zapravo vremena potrebno uložiti u ovakvo usavršavanje glazbe?


– Svaka pjesma prolazi kroz nekoliko faza razvoja. Proces stvaranja zna biti dugotrajan, ali nekad, kao u slučaju pjesme »Future Memories«, zna biti i brz. Ne fokusiramo se samo na glavni motiv, već na svaki detalj aranžmana, teksture, dinamike.


Počinjemo s osnovnim idejama, a zatim ih polako razvijamo, često eksperimentirajući s različitim instrumentima i zvukovima kako bismo postigli savršenu atmosferu. Zapravo je ta atmosfera ključna, sama pjesma može trajati i 2 minute ako se pogodi cjelokupan »mood« i da se slaže s ostatkom pjesama za album.


Kao bend iz Rijeke, koliko biste rekli da lokalna sredina, a koliko globalni trendovi i druge struje, utječu na vašu glazbu i umjetnički izraz?


– Odrasli smo kroz noćni život Rijeke – klubovi poput Palacha, jazz bara Tunel, Nema i neprežaljenog kluba Život, redom su bili važni izvori inspiracije, posebno za pjesme s našeg prvog albuma i oblikovanje vizualnog identiteta benda u ranim danima.


Glazba koja nas je tada pratila bila je dijelom lokalna, ali smo veliki dio utjecaja crpili iz američkog i britanskog rocka s kraja 90-ih i početka 2000-tih. Na neki način, pjevamo na engleskom, ali sviramo na hrvatskom – ako to ima smisla?


Otvarali ste koncert za legendarne The Jesus and Mary Chain. S obzirom na to da ih i sami slušate, kakvo vam je bilo ovo iskustvo, možete li podijeliti s nama neke dojmove?


– Taj koncert je definitivno jedan od highlighta ove godine uz, naravno, izlazak samog albuma.


Leo i ja smo doslovno odrasli na njima. Svirali smo obrade od »april skies« i »darklands« dok smo učili svirati gitaru, tako da smo na neki način ovo doživjeli kao još jednu kvačicu na »bucket« listi. To je stvarno velik i utjecan bend i samim time što su nas izabrali kao predgrupu, puno nam znači.


Frendovi od srednje


S obzirom na rastuće cijene, pa, gotovo svega, koliko vam je važno da su vaša glazba i nastupi pristupačni široj publici? Smatrate li da je važno da glazbenici razmišljaju o ovoj vrsti socijalne inkluzije?


– Glazba bi trebala biti dostupna svima. Mislim da je važno da glazbenici budu svjesni socijalnih okolnosti u kojima djeluju jer glazba može i treba biti oblik povezivanja, ne samo zabava.


Kakvi ste međusobno, kao kolektiv? Kako funkcionirate, kako radite i pronalazite vremena jedni za druge, za bend?


– Cijeli bend je nastao u našim formativnim godinama. Mislim da smo imali sreće što smo pronašli jedni druge. Leo, Ivan i ja smo frendovi od srednje škole i preko glazbe smo artikulirali neki svoj jezik.


Mislim da će glazba uvijek biti dio našeg druženja i nešto na što ćemo se uvijek vraćati.


Za kraj, što publika može očekivati sutra u Pogonu kulture?


– Pripreme su krenule pun gas i jedva čekamo koncert! Pripremamo top produkciju, goste iznenađenja i sviramo masivan set od gotovo dva sata. Na koncertu ćemo odsvirati presjek cijele karijere.


Vidimo se!