Drugi dan, isto mjesto, još jedan koncert za dugo pamćenje. Dan nakon što su Arctic Monkeys suvereno prošli kroz svoju dugu kajdanku hitova, pulska je Arena ugostila još jedan fenomen iz gornjeg doma moderne svjetske rock glazbe.

Za australski bend Tame Impala, odnosno projekt multinstrumentalista i glazbenog genijalca Kevina Parkera,  nije vladala takva pomama za kartama kao za Arctic Monkeys za čiji nastup je trebalo svega nekoliko minuta da karata nestane. Po snažnom reklamiranju do zadnjeg dana činilo se da će Arena ostati neispunjena, no to se na sreću nije dogodilo. S obzirom da je cijena za oba koncerta bila ista, bilo je mišljenja da Arctic Monkeys i Tame Impala nisu ista klasa i da po cijeni od 500 kuna za parter ne mogu rasprodati prostor u koji stane desetak tisuća gledatelja. Poslije sinoć viđenog, onima koji su se dvoumili može samo biti žao što su propustili pravi praznik za uši, ali i oči.

Za razliku od Arctic Monkeys koji su klasični, da ne kažemo retro rock show gdje su svjetla na pozornici uperena u bend koji se oslanja na karizmu pjevača, velike hitove i neupitnu sviračku potkovanost, sinoć je s Tame Impalom bilo sasvim drugačije. Bend gotovo da se nije ni vidio tijekom nastupa jer je fascinantna kombinacija nevjerojatnog light showa i velikih ekrana smještena dominantno iza benda, pa koncert kao da su izvodile sjene što je samo pojačavalo slatku mističnost jedinstvene atmosfere. Parkera i ekipu se nije dalo vidjeti ni na velikim ekranima sa strane, kamera ih je doduše pratila, ali je slika izlazila distorzirana i(li) iskrivljena psihodeličnim efektima, kao da je video editingom ravnalo neko dijete cvijeća na LSD-u u ljeto ljubavi 1968.

Photo: Srecko Niketic/PIXSELL

Kevinu Parkeru je spomenuto doba ujedno i njegovo kreativno ishodište i inspiracija, pa je takav i krajnji proizvod. Psihodelija je osnovni sastojak njegove glazbe, ali ju je tek u kratkim sekvencama moguće povezati s uobičajenim „sumnjivcima“ iz tog svijeta, poput Pink Floyda ili Supertramp koje Parker i sam navodi kao referencu. Ono što ga izdvaja iz gomile i možda objašnjava paradoks da tako otkačena glazba ima tako masovno (i mlado) sljedbeništvo – čime kao fenomen podsjećaju na Radiohead – je činjenica da osim forsiranja glazbene psihodelije Parker ima snažno naglašen pop sezibilitet, pa i sam kaže da usput ima i fetiš na ekstremno „zašećerenu“ pop glazbu kakvu su izvodile Britney Spears ili mu sunarodnjakinja Kylie Minogue.

Krajnji rezultat je poput nekog tripa, slatka pilula psihodeličnog indie popa koji koketira s disco ritmovima. To je posebno naglašeno na posljednja dva albuma, hvaljenim „Currents“ i „The Slow Rush“ gdje su se Tame Impala odmakli od gitarskog zvuka i fokusirali na ritam i plesne glazbene elemente.

Tame Impala su na svjetskoj turneji kako bi promovirali „The Slow Rush“ koji je izašao tik pred pandemiju korona virusa i odgodio za dvije godine koncertne planove benda. Prilično je logično da su koncert i započeli i službeni dio priveli kraju s dvije iznimne pjesme s tog albuma, „One more Year“ i „One More Hour“ koje i inače otvaraju i zatvaraju taj uradak. Sve ono između bila je čista magija, pravi vatromet udara na osjetila sluha i vida. Njihovi su albumi između ostalih čuda produkcije, iza gomile nasnimavanja zvukova i efekata izviru božanstvene melodije što je legitimna metoda stvaranja glazbe, ali i priličan izazov za izvođenje uživo.

Ostaje dojam da na pulskom koncertu šestorka na pozornici nije imala namjeru dati novu dimenziju studijskim snimkama, već ih je pokušavala oponašati. I dok je uvodna „One More Year“ po tom pitanju zvučala mrvicu nedorečeno, kako je koncert odmicao, a atmosfera u publici eksponencijalno rasla, sve je sjelo na svoje mjesto. Uz minimalnu asistenciju matrica (ako i uopće), te i dalje obilno korištenje vokalnih efekata, Tame Impala su se ukazali kao majstori svog zanata. Prijelomni trenutak koncerta možda bi se dao smjestiti negdje u polovici koncerta, za vrijeme izvođenja pjesme „Elephant“ s albuma Lonerism iz 2012. godine, na kojoj u rijetkim trenucima Parker poseže za gotovo hard rock rifom uz galopirajući ritam. Uz još malo stroboskopa, lasera i pulsirajućih svjetala s velikog „kotača“ iznad pozornice koji je – sasvim prigodno – sličio na svemirski brod – publika ispred pozornice se raspametila, ona na tribinama prestala sjediti.

Photo: Srecko Niketic/PIXSELL

Kao da je cijela Arena ušla u neku vrstu transa nadražena vizualno i auditivno i iz njega nije izlazila do zadnjeg tona dva sata dugog nastupa uključujući tu i bis s ponajvećim hitom „The Less i Know the Better“ preslušanog na Spotifyju preko milijardu (milijardu!) puta i spomenutom „One More Hour“ koja je postala viralni hit nedavno jer je neki influencer na TikToku progurao refren „Whatever I’ve done I did it for love…“ Dobro za Tame Impalu i skupljanje mlade publike koje je u Areni bila gomila, tužno da se skoro samo na trivijalan način u doba društvenih mreža može postati popularan.

Koliko se publika sinoć u Puli i Tame Impala nisu štedjeli i kakva je ljubav rođena sugerira i rečenica Kevina Parkera pred kraj koncerta da se rijetko sreće s tako glasnim feedbeckom, da ga uši bole od buke koju je publika stvarala svojim grlima i dlanovima.

Iako su prilično ravnomjerno prošli kroz posljednja tri albuma (s prvog su izveli tek „Runway, Houses, City, Clouds“, rijetku dominatno gitarsku stvar u kojoj se jedino izravno mogao čuti snažni utjecaj velikana poput Pink Floyda), tu i tamo su preskočili neke od mogućih očitih koncertnih favorita, posebno se tu misli na iznimnu „The Moment“ s predzadnjeg albuma „Currents“.

Nebitno, u rijetko viđenom stapanju raspoloženog benda i još raspoloženije publike, Tame Impala ponudili su gotovo transcendetalno iskustvo, odškrinuli vrata percepcije, isporučili zahvalnoj publici rock spektakl s dubokom dušom.

Da podvučemo priču, u rijetkoj prilici da u najatraktivnijem koncertnom prostoru u Hrvatskoj dva dana zaredom pogledamo dva benda iz samog vrha svjetske ponude dolazimo da zaključka da su Arctic Monkeys nešto što se moralo vidjeti, a senzacionalni Tame Impala nešto što se nije smjelo propustiti.