I dok su na prethodnoj svjetskoj turneji obično koncerte otvarali s pjesmom „Sorceress“ promovirajući istoimeni album iz 2016. godine, na ovogodišnjoj, zakašnjeloj zbog COVID odgoda, kojom promoviraju svoj posljednji dugosvirajući uradak „In Cauda Veneum“ iz 2019., ova sad već amblematska stvar švedske grupe Opeth pomaknuta je da otvara bis.

Obično izvještaje ne započinjemo s krajem koncerta nego s početkom, no ovaj put imamo dobar razlog. U svom prvom nastupu pred hrvatskom publikom jednog od neupitno najjačih imena svjetske progresivne metal scene, kao da se energija akumulirala cijeli nastup da bi se na izvođenju „Sorceress“ otpustile sve kočnice ispred jednog sjajnog benda u prepunoj Tvornici kulture, da ne kažemo otele kontroli. Takav huk iz publike, takvu buku u znak odobravanja rijetko se čuje u Zagrebu, kao da je pred glazbenicima iz hladne zemlje neka publika iz „vruće“ južnoameričke zemlje, a ne “objektivna” zagrebačka publika.

I sam bend ostao je pomalo u čudu, brk simpatičnog frontmena Mikaela Åkerfeldta rastezao se u širok osmijeh dok je komentirao da ga, unatoč što u ušima ima slušalice, zaglušuje buka odobravanja iz publike. Naravno, uživao je u tome zajedno s ostalim članovima benda koji su prilikom predstavljanja na bisu pojedinačno također dobili neobično glasne ovacije. U tom klimaksu, svojevrsnom stapanju s oduševljenom publikom, čak su i promijenili set listu. Na bisu koji na ovoj turneji uz „Sorceress“ sadrži još jednu njihovu himnu „Deliverence“ s istoimenog albuma iz 2002. godine, dodali su i „The Lotus Eater“. Publika je zaslužila ovaj bonus, baš kao što je i bend zaslužio ovacije.

Već od uvodne „Ghost Of Perdition“ bilo je jasno zašto se švedskoj skupini tepa da su jedan od svirački najkompetentnijih bendova na metal sceni. Opeth su, za početak, sa stajališta glazbene dinamike fascinantan bend. Izrasli iz grubog death metala, nisu se ortodoksno držali kanona i zaglavili u uskoj žanrovskoj ladici, već su evoluirali prema dugim pjesmama, nježnim melodijama, progresivnim pasažima, gitarskim solima koja vuku na klasični rock iz 70-ih godina…, ali ne odbacujući vlastite korijene koje uključuje i death metal growling tehniku pjevanja, odnosno  režanje. Sve nabrojano će Opeth s lakoćom ugurati u jednu pjesmu, a da i dalje zvuči savršeno logično. Da bi sve to stalo u jednu pjesmu, stvari moraju biti duge.

U skoro dva sata nastupa Opeth su ih u Zagrebu stigli odsvirati svega 11. Pa opet, nitko se u publici nije dosađivao u tim epsko dugim stvarima. Dapače, svatko u publici je mogao doživjeti da ga Opeth piknu u njihov osobni heavy metal živac, ovisno o preferencijama. Da je tome tako i da su Opeth prihvatljivi širokoj lepezi metal publike, bilo je dovoljno osvrnuti po Tvornici. Na stranu što je 90 posto prisutnih bilo muškog spola, heavy metal je oduvijek bio „muška stvar“, pa čak i što je opet jedno 90 posto bilo obučeno u crno, zanimljivo je bilo gledati u njihove majice kao svojevrsni načinom identifikacije.

Od Paradise Lost, preko Judas Priesta do Pink Floyda, od Motorheda, preko Deftonsa, Behemotha do Van Halena…, vidjeli smo čak i jednog šaljivdžiju u majici Divljih jagoda. Sve to sugerira da Opeth uživaju poštovanje vrlo široke baze metal fanova. Ne bez razloga.

Kad na činjenicu da na svu tu dinamiku, raznovrsnost, glazbenu inteligenciju i otvorenost prema novom i drugačijem dodamo da Opeth zakucavaju glazbenom virtuoznošću, nema se što više tražiti za jedan sjajan glazbeni doživljaj. Doduše, kad bend svira matematičkom preciznošću kao što su to sinoć činili ovi Šveđani, poželjno je da publika to čuje što glasnije, da se ne dođe u opasnost od svojevrsne sterilnosti. Na samom početku je i bilo tako, a onda je čovjek na miks pultu znalački dodao gas na razglasu i sve je sjelo na svoje mjesto. Opeth su opravdali reputaciju jednog od najuzbudljivijih metal sastava današnjice uživo i uvjerljivo odgovorili zašto su postali utjecajna institucija progresivnog metala. Zagrebačka publika je pak pokazala koliko može biti vatrena kad je se nagradi ovakvim nadahnutim nastupom i da je retoričko pitanje Mikaela Åkerfeldta da stvarno ne zna zašto nisu ovdje zasvirali prije postavljeno s razlogom. Poslije ovakve večeri nema sumnje da se svi koji su svjedočili sinoćnjoj rock lekciji nadaju da će Opeth doći opet.