Nijedan od svoja tri albuma inicijalno nije uspio prodati u više od pet tisuća komada. Tragični trubadur Nick Drake mučio se s osvajanjem publike u svoje doba, a onda još više i s depresijom koja ga je i otjerala u smrt u roditeljskom domu u selu pored Birminghama kad je jednog tmurnog kasnojesenskog dana 1974. uzeo dovoljno anti-depresanata da se više ne probudi, ne navršivši ni 27. godinu života.

Valjda je morao umrijeti kao i mnogi umjetnici da bi neke druge generacije počele cijeniti njegovo djelo. Tri koja je ostavio za sobom „Five Leaves Left“ (1969.), „Bryter Layter“ (1971.) i „Pink Moon“ (1972.), ne samo da su rehabilitirana kod publike i kritike koja ih danas drži remek-djelima, nego su njegove gorko-slatke, delikatno tamne akustične pjesme snažno utjecale na formaciju glazbenih velikana poput Kate Bush, Roberta Smitha, Paula Wellera, gitaristu R.E.M.-a Petera Bucka, a u recentna vremena kao inspiraciju ga navode Kele Okereke iz Bloc Party, članovi Bon Ivera, Iron&Wine, Jose Gonzales…

Sad je došlo vrijeme da mu neki od novih (i nešto starijih) obožavatelja iz glazbenog svijeta odaju počast tribute albumom.  Pod nazivom „The Endless Coloured Ways: The Songs of Nick Drake“, 7. srpnja će izaći dvostruki CD s 25 obrada Drakeovih pjesama. Imena glazbenika koji su se uhvatili zahtjevnih predložaka uglavnom nisu bombastično poznata: među poznatijim su Ben Harper, Bombay Bicycle Club, pomalo zaboravljeni David Gray, Emeli Sande, Liz Phair, Joe Henry i Philip Selway iz Radioheda. Možda najaktualnije ime u ovom društvu su Fontaines D.C., vlasnici jednog od najupečatljivijih albuma prošle godine.

Dohvatili jedne od najpoznatijih pjesama „Cello Song“ i preveli je na svoj tmasti, ali žešći i dinamičniji glazbeni jezik post-punka. Sasvim su preobrazili ovu, u originalu nježnu baladu u energičnu „koračnicu“. Iako bi možda bilo bogohulno reći da je plemenitu glazbu Nicka Drakea moguće oplemeniti, usudili bi se reći da su Fontaines D.C. nekim čudom ili razumijevanjem duha Drakeove glazbe i svojim talentom, u tome uspjeli. Usporedite obje pjesme u nastavku i sami prosudite…