Korak naprijed u odnosu na odličan debitanski album »Šlager sezone« (2022.) učinio je riječki rock kantautor Sandro Bastiančić.

Naime, »Priča« je još bolja, uvjerljivija, dojmljivija te glazbeno izgrađenija od svog prethodnika koji je, podsjetimo, pobrao pozitivne kritike i priznanja.

Svoj je drugi studijski rad Bastiančić u još većoj mjeri okrenuo njemu dragom izrazu američkog a la Bob Dylan kantautorskog duha, a to znači da su u prvom planu gitare (ponajprije akustične), usna harmonika, nježna pratnja piana i klavijatura općenito te tekstovi vezani uz osobne ispovijedi ili priče (zato se album tako i zove) kroz koje se iznose određeni stavovi i emocije.

Naravno, nije Dylan jedini čije tragove lako pratimo na ovom albumu. Tu su i James Taylor, Jackson Browne, Eaglesi, The Byrds…

Općenito, americana koje je sve više na riječkoj rock sceni koja i tom vezom drži rock u srži glazbenog izraza grada.

Divan “Oblak”

»Priča« je jedan od onih albuma za koje se kaže kako, ustvari, nema loše pjesme. Zaslužni su za to dobro probrani gosti i odlični glazbenici suradnici, ali prije svih sam Bastiančić koji je sjajno pronašao glazbu kojom prati emocionalnost i priču svake pojedine pjesme.

Jedna od karakteristika ovog albuma svakako su i, nazovimo ih tako, sretne ljubavne pjesme koje ovom albumu u svih tridesetak minuta trajanja osiguravaju pozitivno rasapoloženje i stanje lagane ugode.

Uvodna »Pored mene«, priča o druženju s nekim koga želiš uvijek pored sebe, osvaja slušatelja već u prvim sekundama dilanovskom usnom harmoničicom, laganim plesnim ritmom, dobro pogođenim gitarama te sjajnim vokalnim doprinosom Ane Kabalin.

Još je bolja, za mnoge najbolja na albumu, divna »Oblak« sa sjajno iskorištenim Procol Harum/Bach dionicama iz kultne »Whiter Shade of Pale«, a dodatni podsjetnik na divne davne šezdesete su i diskretni gitaristički dodiri, ali i sjajna vokalna međuigra Bastiančića i Martine Majerle koji majstorski slažu priču o ljubavnoj sreći i danu koji će, baš zbog te sretne ljubavi, ostati urezan u sjećanje.

Pobjeda ljubavi, bez obzira na sivilo svakodnevice, osjeća se i u također dilanovskom harmonikom praćenoj »Ne vidim kraj« (Samo još kap ljubavi tvoje čuvam, i znači mi sve, više no cijeli svijet.), dojmljiva je i »Najljepša«, ali glazbeno je možda najblistaviji trenutak snena i prekrasna »Na rubu sna« u kojoj se vokal Sandra Bastiančića savršeno uklopio u notalgično zvukovlje koje stvaraju, između ostalih, i nježne tex mex harmoničice koje idealno odgovaraju ovoj dream rock baladi.

Ljubavne teme

U tri je pjesme Bastiančić potvrdio onu vječnu istinu po kojoj ljubav uvijek ima i svojih tamnih i težih trenutaka.

Štoviše, mnogima će baš te tri pjesme biti najbolji dio i inače odličnog albuma. »Jedan potez previše« sjajna je i od ranije kroz suradnju s Massimom poznata pjesma o slutnji kraja ljubavne veze.

»Jedan potez previše i teško nam je vratiti se tamo gdje smo zastali. Duga noć i čekanje, u mraku se naslućuje – ovako nismo sanjali. Ali tko će prvi reći, na drugu stranu prijeći?«, pjeva Bastiančić u ovoj savršenoj rock šansoni da bi potom istu temu dodatno obradio u isto tako dojmljivoj »Uvijek ista stvar« (Postala si nešto drugo, nisi više ta o kojoj pjevam), da bi u završnoj temi albuma »Točno u podne« s a la Eagles gitarama koje dodiruju country, ali mu se ne predaju, sjajno prenio žal za nikad realiziranom ljubavlju (Nismo se stigli zavoljeti i nikada se neću pomiriti s tim), pri čemu mu opet sjajno pomaže Ana Kabalin pa zajedno stvaraju itekako dojmljiv glazbeni dijalog dvoje ljudi kojima je žao što se nikad nije dogodilo to što su željeli.

Svim spomenutim pjesamama treba dodati i već od ranije iz En Face razdoblja znanu »Mr. Debeli« koja je u novoj verziji uz pomoć Zvjezdana Ružića te produkciju Roberta Funčića pretvorena u sjajnu americana baladu srednje brzog ritma. Upravo je »Mr. Debeli« šifra i veza s Bastiančićevom prošlošću i sadašnjošću.

Obiteljska priča

Kako saznajemo u popratnom tekstu vezanom uz promociju albuma, priča o nastanku albuma »Priča« počela je baš s pjesmom tog naziva, »jednim od posljednjih ostataka njegove prošle glazbene priče s grupom En Face. Iako je pjesma prvobitno bila planirana za drugi soloalbum, na kraju nije ušla u finalni odabir pjesama, no njen naziv je ostao kao simbol svega što Sandro želi podijeliti s publikom.

– Priča je zapravo jednostavna obiteljska priča. Želim ispričati svoju priču, koju ćete moći osjetiti kroz svaku pjesmu, rekao je Sandro o albumu, dodavši i ovo:

– Dva samostalna albuma zadovoljavaju moje kantautorske apetite za ovo razdoblje. U planu mi je ovaj album iscrpiti koliko god mogu, a istovremeno krenuti u ostvarivanje velike želje – okupljanje stare postave matičnog benda (En Face). Album »Priča« lijepi mi je most na tom putu.