Publiku oduševila energija benda

Rundek & Ekipa u Exportdrvu pokazali moć novih aranžmana

Katarina Bošnjak

Snimila Ana KRIŽANEC

Snimila Ana KRIŽANEC

Za kraj koncerta Ana Kovačić je na saksofonu izvela jednu klasičnu kompoziciju koja se postepeno pretvorila, na opće oduševljenje publike, u "Apokalipso"

Stotine ljudi okupile su se večeras u Exportdrvu gdje su svirali Darko Rundek & Ekipa. Publiku su prethodno razdrmali Mrave Brojim, narančasti umjetnički kolektiv koji iz godine u godinu bilježi sve zapaženije nastupe, a čija je glazba pravo sredstvo za propitivanje svijeta oko sebe. “Program koji slijedi nije primjeren…”, najavljivao je Klas na početku koncerta koji su otvorili pjesmom “Petak”. Svirali su i “Nisi sama” koja govori o životu u velikom gradu, kao i “Yana brani Ukrajinu”, a opisujući trenutke iz svakodnevice stvarali su glazbu koja ponajbolje oslikava stanja i situacije u kojima se kao ljudi nalazimo.
Premijerno su izveli i jednu novu pjesmu u kojoj je Neira pokazala vokal u potpuno novom, pritom predivnom svjetlu. Bilo da pjevaju o plastičnim hipsterima ili crvenim podmornicama, Mrave Brojim svakako su onaj bend čije koncerte, kada vam jednom privuku pažnju, nikada nećete htjeti propustiti, stoga je njihov večerašnji nastup prije Rundeka & Ekipe bio odličan način da više ljudi spozna genijalnost njihove glazbe.
Nakon nekoliko minuta pauze uslijedio je koncert Rundeka & Ekipe koji su otvorili “Uspomenom”. Bio je to elegantan uvod s istančanim aranžmanima, a nakon kojeg je Rundek kratko publici pričao o idućoj pjesmi, oslikavajući riječima pejsaže mjesta na kojima je bio i o kojima je pisao i pjevao. Kako riječima, oslikavalo se i glazbom, pa su u “Grane su na vjetru” perkusije, a posebno vibrafon, asocirali na padanje kiše dok je truba publiku vodila kroz pjesmu poput vjetra. Sitni su to detalji ovog umjetničkog nastupa u kojemu su Rundek & Ekipa publiku konstantno držali na vrhovima prstiju intervencijama u aranžmane poput iznenadnih i nepredvidivih stanki ili improvizacija.
U glas su se pjevale i “Ruke”, “Makedo”, “Ena” i “Bi mogao da mogu”, a u šarolikom repertoaru često su se izmjenjivali instrumenti čime je omogućeno još bolje poigravanje glazbom. Izveli su i pjesmu “TV Man” koju je Rundek posvetio supruzi Sandi rekavši kako pjeva o nečemu što su živjeli i još uvijek žive. Nakon eklektičnog finiša novovalne pjesme uslijedila je “Uzalud pitaš” u kojoj se istakla vrhunska Ana Kovačić na saksofonu.
Čini se da je upravo “Put u sumrak” bila prekretnica večerašnjeg koncerta kao pjesma koja olakšava shvaćanje da, iako je većina pjesama s ovog repertoara preslušana tisuće i tisuće puta, doista na svakom koncertu zvuče kao da ih slušate po prvi puta. Moć je to novih aranžmana koje nose ovi nevjerojatni glazbenici, a čija je energija na pozornici još jedna stvar vrijedna hvale. Međusobno si pružaju podršku, bilo očima ili drugim gestikulacijama, zbog čega se njihov zajednički nastup doima još intenzivnijim i ljepšim.
Svirali su još i “Znak”, “Kubu” te “Milu”, a svakako je jake poruke s istaknutim stihovima “uvijek je vrijeme za to” donijela i “Sejmeni”. Za kraj koncerta Ana Kovačić je na saksofonu izvela jednu klasičnu kompoziciju koja se postepeno pretvorila, na opće oduševljenje publike, u “Apokalipso”.