Za kraj koncerta Ana Kovačić je na saksofonu izvela jednu klasičnu kompoziciju koja se postepeno pretvorila, na opće oduševljenje publike, u "Apokalipso"
Stotine ljudi okupile su se večeras u Exportdrvu gdje su svirali Darko Rundek & Ekipa. Publiku su prethodno razdrmali Mrave Brojim, narančasti umjetnički kolektiv koji iz godine u godinu bilježi sve zapaženije nastupe, a čija je glazba pravo sredstvo za propitivanje svijeta oko sebe. “Program koji slijedi nije primjeren…”, najavljivao je Klas na početku koncerta koji su otvorili pjesmom “Petak”. Svirali su i “Nisi sama” koja govori o životu u velikom gradu, kao i “Yana brani Ukrajinu”, a opisujući trenutke iz svakodnevice stvarali su glazbu koja ponajbolje oslikava stanja i situacije u kojima se kao ljudi nalazimo.
Premijerno su izveli i jednu novu pjesmu u kojoj je Neira pokazala vokal u potpuno novom, pritom predivnom svjetlu. Bilo da pjevaju o plastičnim hipsterima ili crvenim podmornicama, Mrave Brojim svakako su onaj bend čije koncerte, kada vam jednom privuku pažnju, nikada nećete htjeti propustiti, stoga je njihov večerašnji nastup prije Rundeka & Ekipe bio odličan način da više ljudi spozna genijalnost njihove glazbe.
Nakon nekoliko minuta pauze uslijedio je koncert Rundeka & Ekipe koji su otvorili “Uspomenom”. Bio je to elegantan uvod s istančanim aranžmanima, a nakon kojeg je Rundek kratko publici pričao o idućoj pjesmi, oslikavajući riječima pejsaže mjesta na kojima je bio i o kojima je pisao i pjevao. Kako riječima, oslikavalo se i glazbom, pa su u “Grane su na vjetru” perkusije, a posebno vibrafon, asocirali na padanje kiše dok je truba publiku vodila kroz pjesmu poput vjetra. Sitni su to detalji ovog umjetničkog nastupa u kojemu su Rundek & Ekipa publiku konstantno držali na vrhovima prstiju intervencijama u aranžmane poput iznenadnih i nepredvidivih stanki ili improvizacija.
U glas su se pjevale i “Ruke”, “Makedo”, “Ena” i “Bi mogao da mogu”, a u šarolikom repertoaru često su se izmjenjivali instrumenti čime je omogućeno još bolje poigravanje glazbom. Izveli su i pjesmu “TV Man” koju je Rundek posvetio supruzi Sandi rekavši kako pjeva o nečemu što su živjeli i još uvijek žive. Nakon eklektičnog finiša novovalne pjesme uslijedila je “Uzalud pitaš” u kojoj se istakla vrhunska Ana Kovačić na saksofonu.
Čini se da je upravo “Put u sumrak” bila prekretnica večerašnjeg koncerta kao pjesma koja olakšava shvaćanje da, iako je većina pjesama s ovog repertoara preslušana tisuće i tisuće puta, doista na svakom koncertu zvuče kao da ih slušate po prvi puta. Moć je to novih aranžmana koje nose ovi nevjerojatni glazbenici, a čija je energija na pozornici još jedna stvar vrijedna hvale. Međusobno si pružaju podršku, bilo očima ili drugim gestikulacijama, zbog čega se njihov zajednički nastup doima još intenzivnijim i ljepšim.
Svirali su još i “Znak”, “Kubu” te “Milu”, a svakako je jake poruke s istaknutim stihovima “uvijek je vrijeme za to” donijela i “Sejmeni”. Za kraj koncerta Ana Kovačić je na saksofonu izvela jednu klasičnu kompoziciju koja se postepeno pretvorila, na opće oduševljenje publike, u “Apokalipso”.